Odluka britanskog suda da potvrdi zabranu molitve u londonskoj školi isprepletena je sa širom moralnom panikom u vezi s muslimanima i Gazom, piše Nadeine Asbali.
Kao učiteljica britanske muslimanske škole, ne mogu reći da sam iznenađena presudom suda. Odluka da se donese stav u korist zabrane 'molitvenih rituala' od strane škole Michaela Community – i njena jasna diskriminacija muslimanskih učenika – ukazuje na moralnu paniku. U Britaniji se na bezazleno izražavanje muslimanskog identiteta sada gleda kao na ekstremno i antibritansko, uključujući pet minuta privatne molitve za vrijeme ručka.
Gdje god postoje muslimani, slijedi moralna panika. Debata o 'zabrani molitve' ohrabrila je desničarske komentatore da traže potpunu zabranu hidžaba i islamske molitve u svim školama u Velikoj Britaniji.
Mirni protesti koji pozivaju na okončanje izraelskog genocida u Gazi sada su antisemitski "marševi mržnje". Ramazanski ukrasi u centru Londona tokom Uskršnjeg vikenda su oyna;eni kao način da britanski muslimani "izbace" Uskrs, a hadisi prikazani na stanici King's Cross tokom Ramazana i dalje izazivaju bijes u našoj navodno sekularnoj, kršćanskoj zemlji.
Sjena 11. septembra, 'Rata protiv terorizma' i britanskog antiterorističkog aparata dugo su sukobljavali muslimane protiv civiliziranog, liberalnog i prosvijećenog Zapada.
Međutim, u Velikoj Britaniji, čini se da smo dosegli prijelomnu tačku u kojoj islamofobija više nije marginalni pogled, već temeljna komponenta glavnog političkog diskursa. To čak može biti osnova za razvoj karijere, čemu svjedoče primjeri osnivača EDL-a Tommyja Robinsona, protjeranog poslanika Leeja Andersona ili bivšu ministricu unutrašnjih poslova Suellu Braverman.
Tekući genocid u Gazi i kolektivna osuda koju su izrazili muslimani, i drugi kojima je stalo do pravde, ubrzali su ovu moralnu paniku oko islama u Britaniji.
Cionisti i njihove pristalice nužno imaju islamofobične stavove jer se sama osnova cionizma oslanja na kontinuirano etničko čišćenje Palestinaca, koji su rasno orijentisani kao muslimani, a samim tim i drugi, čak i ako su kršćani.
Kako se islamofobija normalizirala
Veza između cionizma i islamofobije sada izgleda kraći nego ikad. Zamislite kako su najglasniji pristalice Izraela u Britaniji također, u posljednje vrijeme, počeli dijeliti bilo otvoreno ili slabo prikriveno antimuslimansko raspoloženje.
Uzmimo optužbe TV ličnosti Rachel Riley da su oni koji protestuju za Palestinu u UK izazvali napad 'džihadista' nožem u tržnom centru u Sidneju, uprkos tome što je brzo dokazano da počinilac nije musliman.
Status Izraela kao zapadnog saveznika i posljednje tvorevine zapadnog naseljeničkog kolonijalizma na Bliskom istoku ne samo da je legitimirao islamofobiju u Velikoj Britaniji, već je i nužan.
Sada profesionalci gube posao zbog Palestine. Slavne ličnosti gube ugovore zbog pozivanja na primirje, ili, još gore, zbog toga što su izraelski neselektivni pokolj stanovnika Gaze proglasili 'genocidom'.
Govor Rishi Sunaka ispred Downing Streeta početkom marta dokaz je da je sve veća islamofobija u Velikoj Britaniji direktna komponenta britanske podrške Izraelu.
Sunakove nejasne reference na "snage" koje nastoje da nas podijele kod kuće, njegov prikaz propalestinskih protesta kao što su ih oteli imaginarni islamisti, njegovo spajanje kritike Britanije s ekstremizmom i njegovo udvostručenje britanske strategije Prevent cementira sve osim lojalnost britanskoj državi treba smatrati ekstremnom.
Debata oko zabrane molitve u školi Michaela Community School ne može se ukloniti iz ove uvijek represivne političke klime – ona je njen direktan proizvod.
Zaboravite na trenutak da školu vodi figura povezana sa Suellom Braverman i Michaelom Goveom – arhitektom afere trojanskog konja koja je potresla i nastavlja da proganja generaciju muslimanskih nastavnika i učenika. Obrazac djelovanja direktorice Katharine Birbalsingh je jasan.
U svojoj izjavi, Birbalsingh je rekla da muslimanski učenici "zastrašuju" druge da se mole, nose hidžab ili napuštaju hor, učenici koji se mole pet minuta na igralištu izazivaju podjele i narušavaju jednakost, i, što je najviše alarmantno, da svi moraju žrtvovati određene stvari u ime britanskih vrijednosti. Čija je to ideja?
Prizivajući snage podjele, Birbalsingh je pozajmila od hiperkriminalizirane, neprijateljske i druge histerije koja prati muslimane gdje god se nalaze.
Predstavljajući tinejdžere koji istražuju svoju vjeru kao "zastrašujuće", prikazujući petominutni čin duhovnosti i discipline kao podjelu i iznad svega zaključujući da su otvoreni izrazi pripadnosti islamu suprotni pripadnosti britanskom društvu, zabrana molitve u školi Michaela Community School jednostavno je dodatno učvrstila diskriminaciju muslimana u glavni politički diskurs. I nisu samo njeni učenici ti koji će platiti cijenu, već britanski muslimani u cjelini.
