Svojim novim ustavom iz septembra 1990. godine Srbija se proglasila suverenom državom, omogućavajući sebi pravo da djeluje prema vlastitom nahođenju, zanemarujući pritom savezni Ustav i zakone. Ova odluka konkretizirana je već u oktobru iste godine, kada je Skupština Srbije uvela posebne poreze i takse na robu iz Slovenije i Hrvatske te depozit od 50 posto na njenu kupovinu. Srbija je, također, počela tretirati carine kao vlastiti prihod i prestala uplaćivati savezni porez na promet preuzimajući kontrolu nad vanjskim granicama Jugoslavije. Srbija je ovim ukinula SFRJ mnogo prije slovenačkog osamostaljenja u junu 1991. godine.

Haris Pašović samozaljubljeno u medijima tvrdi da je posljednja predstava u SFRJ bila njegova izvedba Čekajući Godoa Samuela Becketta 25. juna 1991. godine u Beogradskom dramskom pozorištu i da je tog dana Jugoslavija prestala postojati. Ovim izjavama Pašović slijedi srbijanski historijski revizionizam i pokušava prebaciti krivicu za raspad Jugoslavije na Sloveniju. U junu 1991. godine očigledno nije primijetio da je Beograd, gdje je izvodio svoju predstavu, bio prepun četnika, niti da je rat već bio u punom jeku u Hrvatskoj – prve žrtve zabilježene su 31. marta 1991. godine na Plitvicama, 2. maja je bio pokolj u Borovu Selu itd.

Boraveći u Sarajevu u aprilu 1993. godine Susan Sontag odlučila se uključiti u pomoć gradu koji je bio pod opsadom. Umjesto da ostane samo posmatrač, vratila se nakon nekoliko mjeseci u Sarajevo i ondje režirala predstavu Čekajući Godoa, jer je smatrala da time odražava situaciju stanovnika opkoljenog grada koji su uzalud čekali vojnu intervenciju.

Čekajući Godoa Samuela Becketta prati Vladimira i Estragona koji čekaju nekoga po imenu Godo ispod stabla. Tokom predstave njihovi besmisleni razgovori i susreti s likovima poput Pozza i Luckyja naglašavaju teme egzistencijalizma i traženja smisla. Godo nikada ne dolazi, što simbolizira vječno čekanje i monotoniju života. Predstava je podijeljena u dva čina sa sličnom strukturom, što dodatno ističe neizvjesnost i rutinu. Beckettovo djelo duboko istražuje nade, očaj i ljudsko iskustvo.

Premijera predstave u režiji Susan Sontag, uz Pašovićevu produkciju, održana je u opsjednutom Sarajevu 17. augusta 1993. godine u Pozorištu mladih. Izvedena je ukupno 22 puta. Susan Sontag predstavu je vidjela i kao vapaj za pomoć i poziv na buđenje svjetske javnosti zbog genocida koji se odvijao u Bosni.

Tada su građani Bosne bili zahvalni svakome ko je dizao svoj glas protiv genocida.

Izgleda da Pašović ni u ovom slučaju nije imao kognitivne sposobnosti da razumije i internalizira poruku Susan Sontag, jer je nedavno izjavio kako smatra da se genocid odvija u Palestini, ali da bi o tome trebalo šutjeti kako se omladina ne bi radikalizirala. Šutjeti pred najtežim zločinom – genocidom!

On omladini nudi stigmatizirani položaj za cijeli život – šuti i trpi, jer si musliman. Traži od omladine da se odreknu osnovne ljudskosti, jer ako nešto kažeš, završit ćeš kao Palestinci. To je potpuno suprotno onome što je Susan Sontag radila i u suprotnosti je s osnovnim moralnim načelima, ali i pravilima Ujedinjenih nacija.

Odgovornost za zaštitu (Responsibility to Protect – R2P) globalna je politička norma usvojena od Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija 2005. godine. Cilj joj je sprečavanje genocida time što obavezuje svaku državu na odgovornost. Prema pravilima Ujedinjenih nacija, svaka država ima odgovornost intervenirati – poslati vojsku kako bi zaustavila genocid.

Dodo, ptica koja nije mogla letjeti i koja je bila endemska za Mauricijus, izumrla je zbog ljudskog lova, zbog uvođenja predatora, uništavanja staništa i sporog reproduktivnog tempa. Njena nesposobnost da leti učinila ju je posebno ranjivom. Do kraja 17. vijeka svi su ti faktori doveli do njenog nestanka. Zabilježeno je da je posljednji put uočena u drugoj polovini 17. stoljeća.

Riječi “Godo” i “dodo” vrlo su slične po izgovoru. Možda se režiser malo zbunio pa umjesto Godoa čeka dodoa. Mada nije posve jasno čeka li Pašović, dok nas nastoji uspavati, nekog Milorada, koji će ovdje završiti započeti posao, ili čeka da se, dok kreše bosanskoj omladini krila, od Bošnjaka napravi ptica dodo.