Njegov se povratak dogodio u najkritičnijem trenutku. U videu objavljenom nekoliko sati nakon početka napada na Izrael, dok stotine boraca nastavljaju probijati srušenu ogradu koja je odvajala zemlju od Pojasa Gaze, Muhamed Deif, komandant brigada Ezzeldin Al-Qassa, vojnog krila Hamasa i navodni glavni mozak upada, pozvao je svoje vojnike, iz sjene i smirenim glasom, da djeluju tako da "neprijatelj shvati da su prošla vremena u kojima je mogao napadati, a da za to ne odgovara."

Čak i prije nego što je započeo najsmrtonosniji napad na izraelske civile u 50 godina, Deif je već bio lik uzdignut do legendarnog statusa među Palestincima i najtraženiji čovjek u Izraelu. Sa svojih 58 ili 60 godina - niko ne zna sa sigurnošću - bio je u sjeni desetljećima i preživio je višestruke operacije protiv njega od strane izraelskih tajnih službi, koje ga smatraju odgovornim za smrt desetina svojih građana.

Ne znajući gdje čovjek završava, a gdje počinje mit, priča se da je zbog ovih pokušaja ubistva izgubio oko, obje noge, ruku, ženu i dvoje djece. Također mu se pripisuje dizajn Hamasovog najkarakterističnijeg oružja, rakete Qassam, te labirinta tunela koji prolazi kroz podzemlje Gaze.

Ono malo što se sa sigurnošću zna o Deifu je da se, kao što je sigurnosni analitičar Matthew Levitt rekao za BBC prije dvije godine, "smatra posebno tvrdokornim vođom Hamasa". Uvijek je bio oštri protivnik osjetljive ravnoteže koju su islamistička organizacija i Izrael održavali više od desetljeća. Ova dinamika je značila da je, nakon izbijanja bilo kakvog sukoba, palestinska organizacija završila obuzdavanjem svojih napada u zamjenu za oslobađanje sredstava ili, nedavno, izdavanje novih radnih dozvola na izraelskoj teritoriji za svoje stanovnike. Činjenica da je Deif bio glas koji je najavio napad služi kao temelj jedne poruke: status quo koji je bio na snazi u Gazi je okončan.

Hamas je palestinska militantna, islamistička i politička organizacija koja se pojavila kasnih 1980-ih nakon odvajanja od Muslimanskog bratstva. Poziva na uništenje Izraela i uspostavu islamskog društva na cijeloj teritoriji, iako je organizacija 2017. predstavila novu verziju dokumenta u kojem je bila otvorena za prihvaćanje granica prije 1967. godine, u očitom prihvaćanju dvodržavnog rješenja.

Organizacija je bila de facto vlast u Gazi otkako su se Izraelci potpuno povukli s teritorije 2005. Godinu dana kasnije, Hamas je osvojio većinu mjesta na izborima u Gazi, skinuvši sa vlasti Fatah, sekularnu stranku Palestinske oslobodilačke organizacije koja je desetljećima vladala teritorijom. Pobjeda Hamasa dovela je do rastućih napetosti između obje formacije i, 2007. godine do protjerivanja Hamasa na Zapadnoj obali i Fataha u Gazi, raskola koji traje do danas. Palestinci nisu mogli glasati za novog predsjednika od 2008. godine.

Istraživanje koje je u junu 2023. proveo Palestinski centar za anketna istraživanja Politika (PCPSR) otkrilo je da bi više od polovine Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali glasalo za Ismaila Haniyea, vođu Hamasa, na predsjedničkim izborima. U međuvremenu, samo trećina bi se opredijelila za Mahmouda Abbasa, predsjednika Palestinske samouprave.

Hamas i Izrael su bili uključeni u četiri rata otkako je ta organizacija došla na vlast. Međutim, nakon uspostave primirja u maju 2021. Hamas se suzdržao od izvođenja napada velikih razmjera, čak i kad je jevrejska vlada ušla u sukob s drugom naoružanom milicijom u Pojasu, Palestinskim islamskim džihadom. B ila je to relativna smirenost koja se pripisivala Hamasovoj nevoljkosti da žrtvuje ekonomske mogućnosti. Oko 19.000 palestinskih radnika selilo se u Izrael svaki dan iz Gaze, osiguravajući važan izvor poreznih prihoda za palestinsku administraciju.

Relativna smirenost koju je zadržao Hamas navela je mnoge analitičare da špekuliraju o njegovim motivima, posebno u razdoblju u kojem su i izraelska krajnja desnica u usponu i državne sigurnosne snage bili uključeni u napete epizode oko džamije Al-Aksa, trećeg najsvetijeg mjesta u islamu.  Mnogi od analitičara smatraju da je nedostatak Hamasovog odgovora na višestruke provokacije koje dolaze iz Izraela dao krila Palestinskom islamskom džihadu, koji čini drugu najvažniju militantnu skupinu u regiji. Također je pridonosio usponu novih palestinskih frakcija - poput Lavlje jazbine ili Bataljona Balata - mlađih, aktivnijih na društvenim mrežama, odvojenijih od tradicionalnog diskursa džihada i, očito, spremnijih suprotstaviti se izraelskim oružanim snagama .

Pritisak izazvan konkurencijom ovih skupina moguće je objašnjenje upada koji je iznenadio svijet. Nije jedini. Ofanziva je doživjela rađanje višestrukih geopolitičkih objašnjenja kojima se pokušava pronaći smisao. Uloga Irana u njegovom planiranju bila je jedna od najnaglašenijih, kao i vjerojatni cilj sabotiranja postupne normalizacije odnosa Saudijske Arabije s Izraelom ili čak poništenja Abrahamovih sporazuma. Moguća upletenost Hezbollaha, moćne libanske organizacije koja je u savezu s Hamasom i također povezana s Teheranom, još je jedno od velikih pitanja. Neki su čak otišli toliko daleko da su istaknuli navodnu ulogu Rusije u davanju krila organizaciji kako bi tako odvratila međunarodnu pažnju od agresije na Ukrajinu.