Evropski parlament donio je 2. aprila 2008. godine Rezolucije o evropskoj savjesti i totalitarizmu, a 19. septembra 2019. i dodatnu Rezoluciju o važnosti evropskog sjećanja za budućnost Evrope o važnosti evropskog sjećanja za budućnost Evrope kojima se podvlači odnos Evropske unije prema totalitarnim režimima.

Podsjećamo na tekst Rezolucije iz 2019. godine uz napomenu da postoje političke stranke u Bosni i Hercegovini koje se glasno zalažu za evropski put a ponosno ističu svoje komunističke korijene i dalje tretirajući komunističkog diktatora Josipa Broza Tita kao sveto biće kojem se i danas klanjaju. S tim u vezi ističemo tačku 18. ove rezolucije u kojoj piše: “napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sistema”.

*

Evropski parlament,

–  uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Evropske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 22. augusta 2019. uoči Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi potpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima usvojenu 10. decembra 1948.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. maja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Evropi na dan 8. maja 1945.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila 26. januara 2006.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. novembra 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2),

–  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o evropskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. juna 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. augusta Evropskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. septembra 2008.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. aprila 2009. o evropskoj savjesti i totalitarizmu(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. decembra 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Evropi (COM(2010)0783),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. juna 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Evropi,

–  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. augusta 2011. o Evropskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. augusta 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,

–  uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvaniji usvojenu 13. januara 1983. kao odgovor na “Baltički apel” koji je uputilo 45 građana tih zemalja,

–  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

–  uzimajući u obzir član 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A. budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Evropi koja je potrajala desetljećima;

B. budući da su prije 80 godina, 23. augusta 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Evropu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;


Staljin i Ribbentrop

C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. septembra 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dvije sedmice poslije i Staljin, čime je ta zemlja lišena nezavisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. novembra 1939. započeo agresiju na Finsku, a u junu 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunije (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvaniju, Latviju i Estoniju;

D. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke evropske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge evropske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-ekonomski razvoj i dalje bili uskraćeni;

E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;

F. budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;

G. budući da je evropska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Evropi te način da se saradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Evropi, prestane s ratovima i osigura demokratija u Evropi; budući da je za evropske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u evropsku porodicu kojoj pripadaju;

H. budući da se evropska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;

I. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom evropskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Evrope i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Evrope na današnje vanjske prijetnje;

J. budući da je prije 30 godina, 23. augusta 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran “Baltički put”, dotad nezabilježena demonstracija dva miliona Litvanaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

K. budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. decembra 1989. osudio potpisivanje Pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u augustu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice te trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;

L. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom evropskom nasljeđu zločina koje su počinile staljinističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Evrope i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Evrope na današnje vanjske prijetnje;

M. budući da otvoreno radikalne, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču na mržnju i nasilje u društvu, primjerice širenjem govora mržnje na internetu, što često dovodi do porasta nasilja, ksenofobije i netolerancije;

  1. podsjeća na to da se prema članu 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;
  2. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Evrope, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. augusta 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Evropu u dvije zone utjecaja;
  3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubistva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
  4. izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve evropske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sistematska teška kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
  5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
  6. osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;
  7. osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Evropskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;
  8. poziva sve države članice EU-a da 23. augusta obilježavaju kao Evropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Evrope, naprimjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;
  9. poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;
  10. zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;
  11. nadalje, poziva na to da se 25. maja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;
  12. poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme evropskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Evropa za građane odvoji odgovarajuća finansijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021–2027.;
  13. izjavljuje da evropska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Evrope koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Evropska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokratije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Evropske unije;
  14. ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i srednje Evrope ne samo vratile u evropsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-ekonomskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim evropskim zemljama kako je utvrđeno u članu 49. UEU-a;
  15. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;
  16. duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Evrope s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;
  17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko evropskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
  18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sistema;
  19. osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Evropi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;
  20. apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke grupe i svaku drugu fondaciju ili udruženje koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;
  21. naglašava da bi tragična prošlost Evrope i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući evropske vrijednosti na sve;
  22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

(Tekst rezolucija Europskog parlamenta od 19. septembra 2019. godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe)