„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2570-2627/III (prvi dio)
Priredio: Šaban GADŽO
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
Prije nego što krenemo s dersom, da vam samo pročitam jednu zabilješku Hadži Hafizovu, koju sam našao uz ovaj večerašnji ders. On je ovako zapisao: Šest izvora do prevoda:
- Originalni tekst Mesnevije, teheranski,
- Gulpinarija, Konya, novoturski,
- Engleski prevod, Nikolsonov, London,
- Čelebioglu, Istanbul, novoturski,
- Nehifi, Instanbul, staroturski,
- Ankarevi, Istanbul, staroturski.
I onda ispod toga kaže: “S kolikim sredstvima i dokazima krčim put! Ne bih li došao, do potpunog smisla, i do sigurnog prevoda.”
Pogledajte kako je on to radio! Šest kitaba Mesnevije na raznim jezicima!
Naslov večerašnjeg dersa:
BIJEG ISAA, A.S., U PLANINSKE VISOVE OD AHMAKA
Merjemin Isa u planinu je bježao,
dajući utisak da lav njegovu krv želi proliti.
Jedan čovjek, prateći ga, potrča i reče:
“Hajrollah, niko nije za tobom! Zašto bježiš poput ptice?”
(Ne vidim nikog da te tjera.)
Isa je tako hitro produžio da trči da mu, od te hitnje, nije odgovorio.
(Vidjevši da se sigurno u ovome krije neka velika mudrost, čovjek potrča za njim.)
Jedno ili dva polja u stopu je Isaa pratio,
a onda je usrdno Isaa zovnuo,
rekavši: “Hakkovog ti zadovoljstva, jedan časak zastani!
Jer u tvom bijegu imam poteškoću.
(Smori me ovo trčanje za tobom.)
Od koga bježiš na tu stranu, o, plemeniti?!
Ni lava, ni neprijatelja iza tebe, pa ni razloga za strah i bojazan!?”
Isa odvrati: “Od ahmaka bježim. Ostavi me!
Sebe spašavam! Ne sputavaj me!”
Upućuje nas hz. Mevlana na hadisi-šerif u kojem se veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pametan čovjek – to je moj prijatelj, a ahmak, bolestan – on je moj neprijatelj!” A potom dodade Poslanik, s.a.v.s., kao uputu nama svima: “Nemoj (nipošto) drugovati s ahmakom, a nemoj se nipošto odvajati od pametnog!”
Čovjek dočeka: “Nisi li ti taj Mesih
putem koga slijepi i gluhi biva iscijeljen?!”
Isa odgovori: “Jest, ja sam taj.” Čovjek nastavi:
“Nisi li ti taj car, koji je stjecište tajnih riječi iz gajba, kojima se liječi?!”
(Nisi li ti taj koji, kad izgovoriš nešto ili svoj mubarek dah usmjeriš prema dotičnoj osobi pa ona, ako je bolesna ozdravi ili umrli oživi!? Nisi li ti car tog duhovnog svijeta!?)
Kad izgovoriš te riječi nad mrtvim čovjekom,
on skoči poput lava, koji plijen dograbi!”
(Tako hitro ponovo ulazi u život.)
Isa reče: “Jest, ja sam taj.” Čovjek nastavi:
“Zar ti, od ilovače, ptice ne činiš – o, ljepotane!?”
U ajeti-kerimu, Isa, a.s., kaže: Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete…” (Ali Imran, 49)
Isa reče: “Da, činim.” Čovjek će na to: “Onda – o,
čista dušo! Što god želiš – činiš. Pa od koga strahuješ!?
S takvim dokazima, ko na ovom svijetu
tebi ne bi bio rob!?”
Sve su ovo mu’džize Isaa, a.s., koje nabraja i ovaj čovjek koji se u čudu pita: Zar pored svega toga što je pri tebi ima neko od koga ti strahuješ i u strahu bježiš?!
Isa reče: “Tako mi čistog zata (bića) Hakkova,
Tvorca tijela, Stvoritelja duše od prije!
(Duša je prije tijela stvorena.)
Tako mi svetosti Njegovog čistog zata i Njegovih
sifata (svojstava), radi Koga je nebo sagorjelo u ljubavi,
(Nebo, u zanosu, ushićeno, služi svom Stvoritelju, pokoravajući Mu se.)
te riječi, Ismi-A’zam, koje sam,
nad gluhim i slijepim izgovarao, procvjetale su!
(Ismi-A’zam – najuzvišenije Allahovo ime. Djelovanje tih riječi, njihov efekat, odmah se vidio.)
Nad stjenovitom planinom sam ih proučio
i ona se rascijepila i svoju odjeću poderala do pasa.
(Svoj zeleni ogrtač.)
Nad mrtvim tijelom sam ih proučio, ono je oživjelo.
Nad ništavnim sam ih proučio, to je nešto postalo.
(Tako su djelovale ove riječi nadahnute od Boga i Njegovo najveće ime. Naprimjer: Nad kapljicom vode kad proučim Ismi-A’zam, ona se pretvara u more. – Nehifi)
Proučio sam ih nad srcem ahmaka, i to s ljubavlju,
stotine hiljada puta, ali dermana ne bi!
(Ne bi lijeka – nisam ga mogao izliječiti od njegovog ahmakluka!)
Tvrd kamen je postao i te naravi se ne prolazi!
Pijesak je postao iz kojeg ništa ne niče!”
(Nema koristi takvom savjete upućivati; ništa iz tog pijeska ne niče. Uzaludno je nastojanje učitelja ili odgajatelja da ga umno popravi – nema ploda!)
Čovjek upita: “Kakav je hikmet, pa je tamo
Hakkovo ime plodonosno, a ovdje bez prevage?
U onom prvom slučaju, kad su u pitanju bolesni, gluhi i slijepi – tu se efekat odmah vidi (ozdravljenje); a ovdje, kad je ahmak u pitanju, nema prevage, ne djeluju te riječi, nema koristi ni uspjeha.
To je upravo bolest, a i ovo je bolest.
Zašto Ono (Ismi-A’zam) nije lijek ovom, a tom jeste?!”
Isa odgovori: “Ahmakluk, kao bolest, jeste Božija kazna!
Gluhoća i sljepilo nisu kazna, nego iskušenje.”
Kušnja koja će za posljedicu (ako je na pravi način dočekamo) biti veliki hajr po nas.
Kušnja je bolest koja rahmet donosi.
Ahmakluk je bolest koja rane otvara.
(Ta bolest nikada ne može da prestane i stalno se pogoršava i čovjeka ponižava.)
Taj žig na ahmaku jeste muhur kojim ga je Tvorac obilježio.
Nema ruke koja bi taj muhur mogla ukloniti!
Ovdje nas upućuje na ajeti-kerime: Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena (Bekara, 7).
Onda nam daje savjet hz. Mevlana:
Od ahmākā bježi kao što je Isa bježao!
Jer zbog druženja s ahmakom, mnogo je krvi proliveno!
(Znači, druženje s njima je prouzrokovalo kroz historiju, a i danas, da se mnoga krv prolije…)
Malo-pomalo, zrak krade vodu.
Tako isto ahmak od vas krade din!
(U druženju s njima ugrožen je vaš din, vaša vjera, i malo-pomalo, ona će slabiti ako se ne prekine to druženje.)
Tvoju toplotu krade i hladnoću ti daje,
kao taj koji ti pod stražnjicu kamen stavlja.
Kao što će hladan kamen iz tebe izvući tvoju toplotu, a svoju hladnoću unijeti u tebe, to upravo radi druženje s ahmakom. Sve tvoje kvalitete on će izvući iz tebe, a prebacit će ti onu svoju zamrznutost tvrdoglavošću, kufrom i glupošću.
Onda nam ovako kaže hz. Mevlana:
Taj bijeg Isaov nije bio iz straha.
On je siguran. Bježao je da bi nās podučio.
Ne može ahmak nauditi Isau, a.s., a to što je on bježao od njega to je da nama pokaže primjer kako se treba čuvati ahmaka. Vidjet ćemo u narednim bejtovima kako će nam objasniti koje su sve kategorije ahmaka. Prije toga da se prisjetimo šta nam je na kraju prošlog dersa rekao, govoreći o lažnim učiteljima, lažnim šejhovima: Takav je ahmak, to je pravi ahmak! Znači, neko ko se predstavlja za učitelja a to nije – to je pravi ahmak! I sjećate se, završio je ders riječima: Bježi od njega kao što gazela bježi od lava! E sad, kad vidimo ovu priču i to kako nam Isa, a.s., onaj koji je oživljavao i fizički mrtve, a i zamrla ljudska srca, kako nam kroz svoj primjer hoće da kaže: Bježi odatle! Gdje da bježiš? Pa, idi u okrilje Davuda svog vakta. Sjećate se prošli put kad kaže hz. Mevlana: Nefs je prevario cijeli šeher, osim Cara (osim Davuda)! Zato – znaj, čovječe, svojom pameću (samom pameću) ne možeš ga pobijediti, nego priđi, potjeraj ga Davudu, u to okrilje, kao magarca i onda će svi ti kuveti koje on posjeduje i njima te zavodi s Puta oslabiti i biti stavljeni pod kontrolu. Rekao nam je tada u bejtu: Nefs poznaje, ima stotine jezika, a svaki taj jezik poznaje stotine dijalekata. Pa opisati se ne može kakva je to neman preko puta nas! Znači, bježi od krivog da bi otišao u okrilje pravog. E sad, normalno pitanje je gdje ćemo takvog naći. Šta drugo da kažemo nego da ponovimo one riječi Iskendera Belhija, kad je rekao svom sinu: O, sinak! Traži imama svog vremena! (Traži Davuda, Isaa svog vremena, ove žive ljude čiji dah oživljava!) A ako ga ne nađeš, to nije zato što njega nema ili što je on neuočljiv – to je zato što ga tvoja nutrina neće! Evo, vidite, koliko treba biti pošten prema sebi.
Jedan bogat trgovac bankrotirao, propala mu zadnja transakcija koju je napravio; osiromašio je, tegoba ga ophrvala, ohladila njegova ljubav prema dunjaluku. Ma, kaže, odoh ja da se podervišim! Uputili su ga u jednu tekiju, i kad je došao, prima ga vekil, zamjenik tog učitelja. Ja bih, kaže, da pristupim vama. Može, kaže mu vekil, ali imaju neki uslovi koje bi morao prihvatiti. Koji su to uslovi?, pita trgovac. Sve što imaš toga se moraš odreći, odgovara mu vekil. Dobro, misli u sebi trgovac, svakako sam već sve izgubio. Drugo, nastavlja vekil, nema više kontakta s vanjskim svijetom, nego dok traje odgoj, družit ćeš se s ljudima koji su ovdje prisutni. U redu, kaže trgovac. Još jedan uslov postavlja mu vekil: Nema više te elegantne odjeće, valjat će ti nositi dervišku hrku. U redu, pristaje trgovac, a vekil nastavlja: Moraš se zavjetovati na apsolutnu šutnju. Nakon godinu dana, doći ćeš, bit ćeš pozvan od šejha i imat ćeš pravo samo dvije riječi da kažeš. Dobro, i na to pristaje trgovac. Godina je proticala, a on je bio tako uredan u svemu što je radio, bez ikakve greške. Nakon godinu, vekil mu dođe i kaže: Čeka te tvoj učitelj. Sad on treba reći dvije riječi na koje ima pravo i on kaže učitelju: Oskudna hrana. Učitelj ga pogleda, nasmije se i kaže mu: Vrati se opet svojim zadacima. Prošla je i druga godina, trgovac je sve revnosno izvršavao; opet ga vekil posjeti – vakat je da odeš učitelju, on te čeka. Dođe pred učitelja, i sad, dvije riječi treba kazati, i on kaže: Neudoban ležaj. Nasmije se učitelj, pa mu kaže: Vrati se opet na svoj zadatak. Treća godina kad je prošla, opet on dolazi i dvije riječi koje treba reći bile su: Sad odlazim! Učitelj mu kaže: Sinko moj, trebao si odmah to uraditi, na početku. Ti se tri godine, neprestano, suprotstavljaš!
Sad bismo mi mogli reći: Kako se suprotstavlja a rekao je samo šest riječi za tri godine?! Ali, vidite, sve vrijeme on nosi taj hal! Možeš se ti nalaziti u takvom ambijentu, eto kao ovaj trgovac: došao je kod pravog učitelja, bio dobar u hizmetu, ali sve vrijeme, vidite, šta zaokuplja njegovu pažnju! Ne može da se čovjek odvoji od toga: Oskudna hrana, neudoban ležaj i na kraju – odlazak. Zato, i dok čekaš taj trenutak susreta s takvom kapijom koja će ti biti propusnica u Hakkov hadret, gledaj da to na najljepši način iskoristiš.
Živio jedan sahačija u jednom mjestašcu, pa je nekim poslom morao da ode na jedno duže vrijeme iz tog gradića. Kad se vratio nakon nekoliko godina, svi mještani kojima su satovi pokvareni, donijeli su ih kod njega da ih popravi. On se zabavio s tim, pregledao satove, ali nije mogao, osim jednog, nijedan drugi popraviti. Sat koji je popravio pripadao je jednom čestitom čovjeku, koji je, onako, uvijek bio od hizmeta, gledao da koristi drugom. A šta je taj radio sve vrijeme sa svojim satom? On nije, kao drugi, ostavio sat kad se pokvario. On bi ga svaku noć pogledaj, malo navij i podmaži, sve u nadi ne bi li čuo njegovo kucanje, pa mu se dešavalo da ponekad i čuje poneki otkucaj, kao da mu je sat govorio: Još uvijek sam živ! E to je bio jedini sat koji je popravljen! Znači, udruži u tome: istikamet, brigu i ljubav, pa inšallahu teala, to će združenim snagama rezultirati susretom s ovakvom osobom, gdje neće na ovakav način to druženje biti završeno, nego će njegov sat početi ponovo da otkucaje i da radi.
Kad bi zima obuhvatila sva obzorja,
zar da se brine to sunce zračeće?
Vezano za Isaa, a.s., on se nije bojao, nema straha za njega, to je pouka nama. I onda kaže: Kad bi zima obuhvatila sva obzorja, kad bi se to i desilo, zar da se brine to sunce zračeće? Nema straha za ovakve robove Allahove, oni to otope, ovi carevi, na njih to ne može da djeluje. A ti, bježi od ove hladnoće koja smrzava tvoj din; bježi u okrilje sunca; ali pazi dobro, kad bježiš u ovo okrilje (to je u ljudskoj prirodi), nemoj reći idem tamo očekujući da ću nešta dobiti i, Allahu alem, tu pravimo veliku grešku. Nego, ako se zaista, Allahovom milošću, uspostavi ta veza s učiteljem na pravi način, tu ćeš sve izgubiti! Šta ćeš izgubiti? Pa sve ove iluzije koje si formirao, ove smetnje i prepreke koji ti ne daju da se otvoriš za tu stranu. A možda dođemo nadajući se da nas sutra proizvede u učitelje… Sve su ovo stvari koje su nam bliske, i nije samo u tekiji tako, tako je i u politici, i na poslu – svuda! Čovjek ima taj jedan potisak da postigne jedan vrh i da onda gleda kako su svi ostali na nogama oko njega, služe mu i plješću! Da nam Allah pokaže ružnoću toga u pravom smislu! Amin!
A sljedeći bejtovi će nam pojasniti taj jedan ahmakluk.
Prvi dio 61. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 8. 9. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
