MESNEVIJA: Raspravljati o tajni Allahovog bića – to je srljanje u širk

„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2785-2840/III (prvi dio)

Priredio: Šaban GADŽO

 

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah

Rabbi-šrahli sadri...

Naslov

POJAŠNJENJE O TOME DA SVAKOM NE IDE OD RUKE PRIMJER DONIJETI, NAROČITO U STVARIMA KOJE SE TIČU ILAHIJJATA (ALLAHOVA BIĆA I NJEGOVIH SIFATA)

Ovo se sve nadovezuje na kazivanje o stanovnicima Sabe, koji su, Božijim poslanicima, naveli onaj primjer sa zecom i slonom.

Na to im poslanici kažu:

Kako vam naum pada takve primjere donositi

i na taj Dergjah čisti bacati?

Pejgamberi im kažu: „O, nesretnici! Kako se usuđujete takva poređenja praviti i bacati prema ovoj Čistoj Kapiji!“ Tj. Prema Hakku, koji je čist od svake manjkavosti i koji ničemu nije sličan; s kojim se ništa ne može usporediti. A kad se stanovnici Sabe, s podsmijehom, obraćaju poslanicima, te njihove riječi su smetlje koje oni bacaju na ovaj Časni Dergjah, na Hakka Uzvišenog. To su činili da bi omalovažili i ponizili pejgambere. A uvrijediti Allahova roba, u prvom redu poslanika, onda i Allahove prijatelje (evlije), to znači napadati na Gospodara. Zato im se poslanici i obraćaju riječima: „O, nesretnici! Kako se usuđujete takva poređenja praviti!?“ Vi ne želite nikakvo dobro s tim primjerom, ne želite da Istina izađe na vidjelo nego raspravljate s nama da biste se usprotivili Istini, da biste svojim jezicima ugasili Allahov nur, Allahovo svjetlo, ali Allah će upotpuniti Svoje svjetlo makar to vama bilo mrsko.

Dalje govore poslanici:

Primjer donijeti priliči Tom Hadretu,

jer On je Autoritet za znanje o skrivenom i vidljivom.

(Tom Hadretu, tj. Hakkovoj Ekselenciji.)

Jer kako nam se kaže u Kur'ani-kerimu: Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar (En-Nahl, 60); On zna i ono što vi na javu iznosite i ono što tajite (Njemu je sve poznato) – el-A’la, 7.

Šta ti znaš o tajni jednog predmeta, da bi ti,

bivši ćelav, donosio primjer uvojka i obraza!?

Ti koji si manjkav u svemu, koji ne poznaješ Allahove sifate (svojstva), kako da se koristiš tim terminima!?

U hadisi-šerifu nam je i rečeno: Razmišljajte o Allahovim nimetima, a nemojte razmišljati o Allahovom biću (zatu). To je put da stignemo u Hakkov hadret, u Njegovu blizinu. Priznati svoju nemoć u nastojanju da čovjek shvati suštinu Allahovog bića – to je već jedno postignuće! A raspravljati o tajni Allahovog bića, to je srljanje u širk! Oni koji poznaju Allahove sifate, oni mogu nešto reći o Allahovom biću.

E sad, kad je ovo rekao, hz. Mevlana hoće da nam kaže da ni Božiji poslanici, dok ih Gospodar ne uputi u dotični predmet, dok ne budu obaviješteni o tome, ne mogu prodrijeti u suštinu jednog predmeta i u tajne koje se u njemu kriju, sve dotle dok im te tajne nisu otkrivene putem vahja. Pa nam ovako navodi ovaj kur'anski primjer:

Musa je to štapom smatrao, ali, ustvari, o

aždahi se radilo. Njegov sirr usta je otvorio.

Njegov sirr (tajna štapa) je usta otvorila; u toj tajni štapa aždaha se krila. Znamo da je taj Musaov štap postao velika zmijurina.

Kad takav car ne zna tajnu štapa,

a šta ti znaš o tajni zamke i zrnevlja u njoj?

Kad ovakav car kao što je Musa, a. s., ne zna tajnu svog štapa dok ga Gospodar u to nije uputio, pa šta ti, obični čovječe, znaš o tajni zamke i zrnevlja u njoj? (...) tajna zamke – tajna sudbine, a ovo zrnevlje može mnogo štošta da bude, a mi ćemo ga povezati s onim prošlim dersom u kojem je, sjećate se, naveo primjer zmije. Glava zmije koja je upućivala i upućuje na položaj, prvenstvo (počast, ugled); i rep zmije, što se odnosi na imetak i bogatstvo... I kako to dvoje jedno drugo traži, jedno oko drugog kruži, e to je zrnevlje koje ljudi najviše žele da zaimaju.

Kad se Musaovo oko u primjeru prevarilo,

kako će radoznali miš prodrijeti?

(Kako će radoznali miš prodrijeti u suštinu jedne stvari i otkriti tajnu istinu u njoj i o njoj, kad se i oko takvog cara – Musaa, a. s., u primjeru prevarilo?)

A kako se Musaovo oko prevarilo? Esteizubillah: A šta ti je to u desnoj ruci, o, Musa? – Ovo je moj štap – odgovori on – kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe. – Baci ga, o, Musa! – reče On. I on ga baci, kad on – zmija koja mili (Ta-Ha, 17-20).

Kad mu Gospodar kaže: Baci ga, o, Musa!, tek tad Musa, a. s., vidi šta je taj štap u svom hakikatu, u svojoj zbilji. Dakle, i najbolji Allahovi robovi, dok ne budu obaviješteni od Gospodara, nemaju cjelovit uvid u neki dotični predmet. O tome se i u Ajeti-kursiji govori: (... ) a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi (Bekara, 255).

Te tvoje primjere On će u aždahu pretvoriti,

koja će te, kao odgovor, u paramparčad raskomadati!

Te tvoje primjere... – znači konkretno govori o svakom od nas, a povezujući to s ovim primjerima koje stanovnici Sabe navode poslanicima, želeći da se suprotstave Istini. Takvi primjeri (takve gluposti) koje ti izvaljuješ, želeći se suprotstaviti Istini – šta će se s njima desiti, šta će biti od tih nebuloznih riječi? On, Allah, dž. š., kao odgovor tebi, u aždahu će ih pretvoriti, koja će te u paramparčad raskomadati! Zabilježeno je u predajama gdje se kaže da, kad čovjek preseli, nekima će se desiti da im se u kaburu pojavi ogromna zmijurina. Čovjek bi volio da pobjegne od nje, a ona mu kaže: Zašto bježiš od mene, ja sam to i to tvoje djelo. Ja sam odgovor na tvoje uvredljive riječi i primjere (za ponižavanje vjere i vjerskih svetinja); ja sam ona tvoja ružna riječ koju si ti tad i tad, izgovorio! U tom svijetu primjera, čovjek će vidjeti kako je izgledalo to njegovo djelo. Ono će kod nekih ljudi biti ovako pretvoreno u ovu zmijurinu, koja će sve te njihove lopovluke progutati, kao što je ovaj štap Musaov progutao sve one vradžbine što su napravili Faraonovi sihiribazi, u želji da se suprotstave Istini.

A onda nam hz. Mevlana navodi dva primjera onih koji su se iz oholosti i umišljenosti suprotstavljali Istini.

Ovakav primjer donio je prokleti Iblis,

tako da je od Hakka proklet do Sudnjega dana.

Ovim izrazom Sudnjeg dana – Jevmi-din, upućuje na ajeti-kerim: Zaista je nad tobom Moje prokletstvo do Sudnjega dana! (Sad,78)

Koji je primjer Iblis naveo? Koristeći svoju logiku, suprotstavio se Gospodaru kada je Gospodar zatražio da svi meleki padnu na sedždu pred Ademom, a. s. Iblis je rekao da on ne može da se pokloni pred stvorenjem koje je stvoreno od zemlje, a on od vatre! Vidio je sebe da je stvoren od elementa koji je puno uzvišeniji od zemlje. Naveo je taj primjer i proklet bio! Ovi ljudi koji navode primjere poslanicima Sabe, ovako motivisani, slijede put Iblisov i na sebe navlače prokletstvo! Ne dao Bog da i mi tako postupimo; onda nas isto ovo čeka!

Drugi primjer:

Ovaj primjer donio je Karun iz inada, tako

da je propao u zemlju s prijestoljem i krunom!

Jer, kad ga Musa, a. s., upozorava na zekat, da bude zahvalan Allahu na Njegovim nimetima koje mu je dao, tako ogromno bogatstvo, i da plati zekat, on negira da je to što ima od Gospodara, on to pripisuje sebi, govoreći: Ovo sam ja svojim znanjem stekao! On navodi primjer Musau, a. s., a posljedica toga bila je da je zemlja progutala i njega, i dvorac, i sve to bogatstvo!

A da uz ovaj primjer samo još nešto istaknemo. Vidjeli smo prošli put, kazujući o onoj zmiji: glava – rijaset, položaj, vlast; a rep – bogatstvo, imetak, i kaže hz. Mevlana: jedno oko drugog kruže... Pa smo kazali kako vrsta vrsti naginje... Premda neke stvari u životu izgledaju fizički odvojene i da mislimo da nema među njima poveznice, međutim – one, suštinski, mogu biti povezane. Evo ovaj primjer Karuna. On je od Izraelićana, znači pripada narodu Musaa, a. s. (u nekim predajama se navodi da je bio njegov amidžić), znači tako blizak rod, ali vidite, on je s Faraonom blizak, on kao nosilac imetka, bogatstva, a Faraon kao nosilac položaja, i kako jedan drugog traže. S druge strane, kad je bio ugrožen život Musaa, a. s., u ajeti-kerimima nam se kaže kako je došao jedan čovjek od porodice Faraonove da upozori Musaa, a. s., pa mu kaže: Faraon i glavešine se dogovaraju da te ubiju! Ja sam ti istinski savjetnik, ukloni se! (v. el-Kasas, 20) I Musa, a. s., odlazi. Kasnije nam u suri Mu’min Gospodar predstavlja tog roba koji je tajio svoj iman a pripadao je porodici Faraonovoj. Vidjeli smo kako lijepo savjetuje narod, prvo odbija Faraona i ostale od te pomisli da ubiju Musaa, a. s., govoreći: Zar ćeš ubiti čovjeka koji samo kaže da je Allah Bog?! Pa, ako laže, on će sebi nauditi – laž njemu, a ako istinu govori – nešto će vas od toga čime vas opominje sigurno potrefiti. I nakon što je tako zaustavio Faraona i njegove, onda im je dalje naveo primjer, pogledajte kako je to, koliko je dubok bio u dinu: Pa, sjećate se, prije vam je dolazio Jusuf, a. s., koji je bio među vama! Kao da im kaže: Pa sve ovo što vam on (Musa, a. s.) danas govori, to vam je prije govorio i Jusuf, a. s. A vi ste rekli da Gospodar nakon njega neće više nijednog poslanika poslati, a evo – došli su! Urazumite se! Potom ih upozorava šta čeka ljude koji izaberu krivi put, a šta one koji izaberu Pravi put. I onda vidimo iz njegovog daljeg izlaganja da su se oni suprotstavili njemu, a on im kaže: Šta je vama, ljudi?! Ja vas zovem spasenju, a vi mene zovete u vatru! I onda ih upozorava: Sjetit ćete se vi jednog dana ovoga što sam vam ja govorio! (v. Mu'min, 28-44) Pogledajte ovo: on je iz Faraonova roda, ali s Musaom blizak, a Karun – rod Musaov, ali s Faraonom blizak!

Sad samo jedno pitanje stoji pred nama: Pitajmo se, kako smo uspostavili vezu s ovim izvorima, s ovim dergjasima, s ovim Kapijama Božijim? Ne dao Bog ako smo tako blizu, a svojom suštinom vezani za neke druge stvari; e onda nam prijeti ovakva opasnost! Ona neće, možda, biti ovako fizički manifestirana, ali će čovjek upasti u tu jamu a da ni svjestan neće biti! I branit će tu tminu jame u kojoj se nalazi, misleći da je to pravi put; i navodit će primjere i argumente u raspravama s Božijim ljudima!

Sljedećim bejtom završava ovaj prvi dio:

Znaj, ovi tvoji primjeri su kao vrane i sove,

jer, putem njih, obezvrijeđeno je stotinu domaćinstava!

(Putem primjera koje ti navodiš ovim čistim kapijama obezvrijeđeno je stotine domaćinstava!)

Ružne riječi koje su se udomile u nama su poput sova i vrana koje znamo kao ptice koje traže ruševine, što upućuje na to da, ako ostaneš u tom stanju, čovječe, na kraju će to sve ruševina postati, kao ovi primjeri koji nam se navode. U čijem se tijelu ugnijezde i iz čijih usta izlaze nepristojne i nepromišljene riječi, to je znak da će se kod njega, na koncu, sve srušiti i propasti: i tijelo i duša, i din i dunja! Da ovdje jedan kratak hadisi-šerif spomenemo: Sretan li je onaj koji pouku uzima na primjeru drugih.

Mi smo u situaciji da vidimo sve ove narode koji su prošli i to nam se ovako slikovito izlaže pa vidimo, ako izaberemo ovu ili onu stranu, kakav će biti kraj. Da sad svratimo pozornost na još jednu stvar koja je dio naše svakodnevnice. Oni se raspravljaju s Božijim poslanicima. Da opet sebi postavimo pitanje kako se mi, po pitanju rasprave, ponašamo. Kakvi smo jedni prema drugima? Jer u hadisu je rečeno: Kloni se rasprave, pa makar i u pravu bio! Ali to ne znači da se ne treba raspravljati, jer imamo ajeti-kerime gdje se fino kaže: A ti s njima raspravljaj na najljepši način. (en-Nahl, 125; el-Ankebut, 46)

I rasprava ima svoje šarte; pa uvažavaš li tog preko puta sebe, ili želiš da mu nametneš svoj stav – u ovom drugom slučaju treba dići ruke od rasprave. Pogledajte koliko mi i pojedinačno, i kao pripadnici neke skupine ili škole, koliko se trudimo da nametnemo drugima svoj stav! Rasprava, iz pozicije potrage za Istinom, opravdana je. Ako je to tako, onda ćemo uvažavati onoga preko puta sebe, ma ko da je. Vidimo, Božiji Poslanik prima kršćansku delegaciju u Medini i objavljen je ajeti-kerim: Raspravljaj sa sljedbenicima Knjige na najljepši način osim zalima (osim onih koji su zulumćari, oni ne zavređuju da im se tako pristupa). I kaži im: „Mi vjerujemo ono što je objavljeno nama i ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog – Jedan je Bog, i mi se Njemu pokoravamo.“ (el-Ankebut, 46)

I Poslanik, s. a. v. s., dozvolio im je da obave molitvu u njegovoj džamiji.

Slijedi kraće poglavlje u kojem se navodi jedan primjer rasprave, kako se ova kategorija „slijepaca“ suprotstavlja Božijim ljudima:

NUHOV NAROD NAVODI PRIMJER IZRUGUJUĆI SE U VRIJEME GRADNJE LAĐE

Nuh je u pustinji lađu pravio.

Stotinu onih koji primjere navode radi podsmijeha se sjatiše.

(Sjatiše se oko Nuha, a. s., da mu se izruguju; smijali su mu se i izrugivali što pravi lađu u pustinji, daleko od vode.)

„Vidite ga! U pustinji, koja je bez vode,

lađu gradi! E baš je neznalica i naivčina!“

Jedan od njih reče: „O, lađo, potrči!“

A drugi je rekao: „Također, krila joj napravi!“

On im odvrati: „Ovo radim po Božijoj naredbi,

a vi ne možete nauditi mome poslu.“

(Vaša izrugivanja i uvrede, kaže im Nuh, a. s, do mene ne dopiru. Ja ću nastaviti praviti lađu ovdje na suhom, u pustinji.) I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. „Ako se vi rugate nama“ – govorio je on – „rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.“ (Hud, 38-39)

U sljedećem poglavlju donosi nam još jedan primjer:

PRIČA O LOPOVU KOJI JE UPITAN: „ŠTA TO RADIŠ U POLA NOĆI ISPOD OVOG ZIDA?“ A ON IM ODGOVARA: „UDARAM U BUBANJ!“

Poslušaj ovaj primjer kako je jedan okorjeli lopov

noću, u dnu jednog zida, rupu bušio i kopao.

E ovako se nama govori: Poslušajte ove velikane; oni znaju navesti primjer, a takav je hz. Mevlana i njemu slični. Sad nas sve poziva na pozornost – poslušajte ovaj primjer:

Čovjek, koji je bio bolestan, onako, u polusnu,

čuo je njegovo lagano kucanje: tak-tak.

Ode na krov i, pogledavši dolje, obrati mu se:

„Šta ti to radiš, o, oče?

(o, poznavaoče!)

Hajr bio! U po noći šta to radiš?

Ko si ti?“ Lopov odgovori: „Ja sam bubnjar, o, ugledniče!“

„U kakvom si to poslu?“ Lopov odvrati: „Udaram u bubanj!“

Bolesnik će na to: „Gdje je glas bubnja, o, oče puteva?“

(Ne čujem bubanj, o, poznavaoče puteva!)

Lopov mu reče: „Sutra ćeš čuti ovaj glas,

vrisak: „O, žalosti – Ja, hasreta – teško meni!“

Ovo: ja hasreta upućuje nas na ajeti-kerim, kad se sutra, oni koji su spavali na ovom svijetu, probude i kažu, esteizubillah: Teško meni! Koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio! Čak sam se i izrugivao! (ez-Zumer, 56) O, kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao a da mu se nisu narugali. (Ya-Sin, 30) A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste, toga dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a bit će to mučan dan za nevjernike. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: „Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!“ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. (el-Furkan, 25-29)

Doći će dakle taj dan buđenja kad ćeš onda zavapiti, pa ćeš čuti glas ovog bubnja.

Sljedećim bejtom završava ovo poglavlje, a to je odgovor poslanika stanovnicima Sabe, na njihov primjer iz priče o zecu i slonu:

To je laž, iskrivljenost i krivotvorina. Osim toga,

tajnu te iskrivljenosti ti nisi shvatio.

A sad će nam, u sljedećem poglavlju, pojasniti šta je pravi smisao priče o zecu i slonu. Pa poslušajmo kako hz. Mevlana koristi tu priču i šta želi preko nje da nam poruči.

Prvi dio 66. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 13. 10. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.