Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Bezmjesni, u kom je Božije svjetlo,
u pogledu njega, gdje je prošlost, budućnost i sadašnjost?
(Šta ovo la mekani – bezmjesni znači? To je potpuni učitelj, koji se oteo vremenu, ali je zato sad prisutan. Njega nije vrijeme uokvirilo. U kom je Božije svjetlo znači koji je prosvijetljen i koji tim nurom i gleda, pa kad on gleda tim nurom i kad čuješ ono što ti kaže, onda ne postavljaj pitanje, nego teslimijet, pokornost, pokaži, a doći će vakat kad će ti se to pojasniti; u pogledu njega, gdje je prošlost, budućnost i sadašnjost? Opet nas ovaj bejt podsjeća na onaj primjer čovjeka koji je u krošnji visokog stabla i onog dolje koji sjedi ispod tog stabla. E, sad, ide karavana izdaleka... Za onoga koji dolje sjedi to je budućnost (on ne vidi uopće tu karavanu), a za onoga gore karavana je već prisutna, za njega je to sadašnjost. Kad ta karavana prolazi pored tog stabla, sad i onaj što sjedi pored stabla vidi tu karavanu, to je sada i za njega sadašnjost, ali i za onog gore to je isto sadašnjost, on opet ima uvid u to. Kad ta karavana ode iz vida onoga koji dolje sjedi, a brzo će se to desiti, to je sad za njega prošlost, a za onoga gore opet sadašnjost. Dakle, pozicija njegova mu daje uvid i sad vidimo šta je vertikala, a šta horizontala. Ostanemo li u ovoj horizontali, mi ne možemo razumjeti šta je ovo, ko su ovi bezmjesni koji su utekli okviru vremena i prostora i, kad nam donesu habere s te strane, mi kažemo – Šta ovo pričaju? To ne postoji! I nazivamo takve ljude lȕdama. Zato su i sve poslanike nazivali medžnunima.
Sad će nam to hz. Mevlana s još nekoliko primjera pojasniti.
Njegova prošlost i sadašnjost su u odnosu na tebe.
Obje su jedna stvar. Ti ih smatraš dvjema.
(Ti, čovječe, tako misliš, ti si tu liniju postavio; tvoje stanje postavlja takvu liniju. A kod Allaha nema ni sabaha ni akšama, kaže Džunejd.)
Jedna ličnost je njemu otac, a nama sin.
Taj krov ispod Zejda je iznad Amra.
(Što je za Zejda plafon, za Amra je pod. To su njihove različite pozicije. Ista stvar, ali za jednog je pod, a za drugog plafon.)
Odnos ispod i iznad nastao je od te dvije osobe.
Krov u odnosu na njega samog je jedna stvar i dosta!
(Tj. dosta je više priče o ovome, ako na pravi način razumijete ovo što sam rekao, dovoljno je.)
Ovaj govor nije kao taj primjer.
Kratke su u pogledu novog značenja stare riječi.
(Da navedemo i njemački prevod, koji mi se veoma svidio: Ovaj primjer ne pogađa tačno ono što ja želim izraziti. On je sličnost. /Stare riječi ne dostižu novo značenje.)
Pošto znamo da Allah ne ponavlja ništa – sve je novo u narednom trenutku, pa sad dokučiti to nešto novo što nam je došlo u susret daje nam uvid u to i tako Allahovi robovi stalno napreduju, ili po visini ili po dubini.
I završava ovo poglavlje:
Kad nema riječne obale, o, mješino, usne sklopi!
Bez ruba i obale biva ovo more kandisa.
(*more kandisa – more šećera)
(Nije Hakkovo more rijeka koja ima obalu pa da iz nje zahvatiš vode i odeš. Zato je i govor o ovome kratak. Pa navodimo ove primjere kako bi nam poslužili kao most koji će nas dovesti do željenog.)
NOVO POGLAVLJE
Faraon šalje svoje ljude da u gradovima potraže sahire
Pošto se Musa vratio, a on (Faraon) ostao,
sebi je pozvao misleće ljude radi savjetovanja i dogovora.
Tu stvar su promatrali na takav način da ih (sihirbaze)
car i vladar Misira
treba sakupiti iz svih krajeva Misira.
Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Glavešine naroda faraonova povikaše: '“Ovaj je, doista, vješt čarobnjak! On hoće da vas izvede (istjera) iz zemlje vaše! Pa šta predlažete?” “Zadrži njega i brata njegova”, rekoše, “a pošalji u gradove one koji će sakupljati (mađioničare) i koji će preda te dovesti sve vješte čarobnjake.'” (El-A’raf, 109-112)
Tog časa on dosta ljudi posla
na sve strane radi sakupljanja čarobnjaka.
Gdje god je bio neki glasoviti sahir
k njemu je poslao deset letećih glasnika.
Dvojica mladića su bili glasoviti sahiri.
Njihov sihir je do u srce Mjeseca dopirao.
Mlijeko bi muzli iz Mjeseca otvoreno i jasno.
Na putovanju bi jahali na ćupu.
Mjesečev sjaj bi predstavili u obliku lanenog platna.
To bi mjerili i brzo prodavali.
Srebro su odnijeli. Mušterija, čim bi prevare
svjestan postao, rukama bi se po obrazima udarao.
(Šta je sihir? Sihir (čarolija, magija) je nešto što se prikaže, a u stvari to ne postoji i zato se zove varka – priviđenje, ȕtvara, fikcija. Vrlo često postoje vizualne varke, npr. kad se vozimo brodom izgleda nam da stojimo, a da kopno putuje.)
Na hiljade takvih (trikova) u vradžbini
bili su izumitelji, a ne oponašatelji.
Kad do njih stiže ta careva poruka
Da putem njih car sada traži izlaza.
Jer: “Dva siromaha dođoše,
koji se na cara i njegov dvor ùpinju.
/(...) dva siromaha se odnosi na Musaa i Haruna, alejhis-selam. Evo kako su Faraon i njegovi ljudi gledali na njih, a takvo je isto gledanje onih koji su okrenuti dunjaluku na velike Allahove robove. Kako nam je u prošlom dersu rekao – za njih su bogataši uglednici koji predvode karavanu, a na začelju su ovako ovi najbolji ljudi. Ali, sačekajte malo kad ta karavana krene na drugu stranu (na Ahiret), onda će se vidjeti ko joj ritam daje. Ova riječ ùpinju ima značenje: pokazati jaku volju da se nešto postigne, osvoji i zaposjedne, a takvom (u panici, ovi carski sakupljači čarobnjaka) vide namjeru dvojice “siromaha” – da sruše cara i da zaposjednu njegov dvor, i oni već odlučno stupaju ka svom cilju. To je nagoviješteno u jednom od prošlih bejtova, kad Musa (a. s.) kaže Faraonu: Ozbiljno ću se s tobom boriti, dok sam živ! I sad je u cijelom carstvu zavladala panika, a i na samom dvoru: I Faraon obznani narodu svome: “O, narode moj'', reče on, “zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li? I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti? Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki?” (Ez-Zuhruf, 51-53)/
Oni imaju samo jedan štap
koji po njegovom (Musaovom) emru aždaha postane.
Car i sva vojska su nemoćni.
Od te dvije osobe sve ih je kukanje obuzelo.
(Vidite ovo. Premda su potpuno (yeqinen) uvjereni da je istina ono što im je Musa, a. s., donio, oni, oholi, negiraju to. A šta time rade? Stupaju u borbu sa Stvoriteljem!)
Izlaz treba potražiti u sihiru (magiji),
da bi se od ove dvojice sahira duša spasila.”
(Eto to je taj njihov proglas bio.)
Kad ta dva sahira ovu poruku primiše,
strah i ljubav se useliše u srca obojice.
/Evo interesantnog bejta koji nam otkriva mnogo toga što nam ne može ni na um pasti. Čim su ova dva sahira čula za tu dvojicu “siromaha”, šta su osjetili? Strah i ljubav se useliše u srca obojice. Koji strah? Mi znamo za našeg Poslanika (s. a. w. s.), kada bi krenuo u pohod nekom neprijatelju, taj neprijatelj je na 30 dana hoda osjećao strah od njega. Allah mu je dao to da pobjeđuje strahom. Pa i ova dvojica sahira kad su čuli za ovu dvojicu “siromaha”, snagom njihovog imana u sahire se uselio strah. Vidite ovaj psihološki moment koji nam otkriva hz. Mevlana. A šta je ovo drugo ljubav se naselila u srca obojice? Ovaj strah nije od ljudi, ovo je strah od Boga Uzvišenog, strah koji put imanu otvara! Ako se taj strah pojavi u srcu, on otvara put u srcu da se ljubav pojavi, da se onaj naš fitret s kojim smo svi došli na ovaj svijet pokaže, pa kad se taj put otvori, onda se ljubav rađa. I to oboje, ova dva najvještija sihirbaza osjećaju kod sebe./
Kad je krvni sud srodnosti zapulsirao,
glavu su na koljena spustili od zapanjenosti.
/Sad kada je onaj damar imana u njima zaigrao (slikovito nam to predstavlja hz. Mevlana), glavu su na koljena spustili. Oni su se dobro zamislili, pitajući se šta je ovo sada, o čemu se to radi. Kad se je u njima pokrenuo onaj damar vrste (ona žila kucavica, koja pripada istom rodu (iman u srcu, oni su, iznenađeni, oborili glavu preda se (naslonivši je na koljena) i počeli razmišljati o ovom novom čudu./
Kad su koljena škola sufijska,
dva koljena su vještaci za izlaz iz poteškoća.
/Ovdje nam otkriva šta znači ta poza. Jer ta poza spuštene glave na koljenima upućuje na murakabu. A murakaba (samokontrola) je svijest u svakom trenutku da te Allah posmatra i to je nešto najbolje što čovjek može da probudi kod sebe. To je osnova, temelj svakog dobra. Na osnovu murakabe se određuje i mušaheda (osvjedočenje), pa čija je murakaba velika, velika mu je i nakon toga mušaheda. Murakaba ehli-zahira (ljudi vanjštine) jeste čuvanje tjelesnih organa od grijeha; murakaba ehli-batina (ljudi nutrine, oni koji su u dubinu zaronili) jeste čuvanje srca od raznih negativnih misli i nemara, a murakaba ehli-batinu-l-batina (oni koji su u nutrinu nutrine zagazili) se manifestira tako što svoj sirr (svoju tajnu) čuvaju da je išta drugo zaokupi mimo Allaha. Zato se kaže za one Allahove robove koji nisu poslanici da im se Allah javlja u ovome sirru, jer su oni potpuno čisti od svega drugog osim Stvoritelja Jedinog./
NOVO POGLAVLJE
Ta dvojica sahira prizivaju oca iz groba i pitaju očevu dušu o zbilji Musaovoj, alejhis-selam
(Pogledajte o čemu nam sve govori hz. Mevlana i s kakvim sve detaljima! Allahu alemu, on je osoba koja je utekla okovima vremena i prostora pa može da vidi sve ovo, a to mu je Allah Uzvišeni darovao.)
Nakon toga rekoše: “O, majko, dođi!
Gdje je očev grob? Ti nam put pokaži!”
Put im pokazavši, odvela ih je na njegov grob.
Potom su oni, tri dana u postu proveli, radi cara.
/Može neko reći, ma kakav post mađioničara itd., ali pošto znamo da će ovi ljudi biti spašeni, da će pasti na sedždu i u tom trenutku vidjeti svoja mjesta u Džennetu i zadobiti takav iman da se uopće neće havjestiti (obazirati) na prijetnju Faraonovu, da će im obje ruke unakrst odsjeći i povješati ih po palmama. Kad to znamo, uzmimo sad ovo na razmatranje: tri dana poste i traže kontakt s ocem... jer ne može se ništa veliko dobiti bez truda i žrtve. Oni u ovom trenutku sve ovo rade radi cara, jer još ne znaju kakav će ishod tog susreta njih i te dvojice “siromaha” biti.)
Nakon tri dana posta:
Onda se obratiše ocu: “O, oče, prestravljeni
car nam je poruku poslao
da su ga dva čovjeka u tjesnac dovela;
njegovo dostojanstvo pred vojskom srozala!
Uz njih nema oružja i vojske,
osim štapa, a u štapu je pobuna i zlo!
(Iz pozicije Faraona i njegovih.)
Ti si na istiniti svijet otišao,
Premda, vanjštinom, u zemlji spavaš.
(Šta ih motivira da odu ocu na grob? Oni znaju da je on na istini pa, ako dobiju haber s te strane, to će biti susret s istinom, jer oni, s one druge strane, ne mogu lagati.)
Ako je to sihir, dohaberi nam.
A, ako je Božija stvar, o, mili oče,
također nam dohaberi, da sedždu učinimo
i sebe toj alkemiji izložimo!
(Da se na sedždi pokorimo i toj preobrazbi izložimo.)
Beznadežni smo, a nada je stigla!
Protjerani smo, a kerem (plemenitost) nas privlači!”
(Malo potežak bejt. Meni se čini da bi ovo moglo biti njegovo značenje: Kad su čuli za ovu dvojicu “siromaha”, u njihova srca se uselio strah i ljubav... Ovo beznadežni smo, tj. u ovom sad trenutku, u kome još nije došlo do potvrđivanja istine, a nada je stigla: oni osjećaju da već pušu dahovi istine, od onog časa kada je haber došao o toj dvojici “siromaha”. Protjerani smo, dakle svojim halom: mi smo protjerani iz Hakkove blizine jer smo izabrali put sihira i varke, a plemenitost (kerem) nas s te strane privlači. Vidite kako je spojio ove dvije sklonosti u čovjeku koje oni ispoljavaju, jer vide sada da se budi to nešto drugo kod njih.)
NOVO POGLAVLJE
Odgovor umrlog sahira njegovim sinovima
U snu im se obratio: “O, moji evladi,
ovo nije moguće zahiren ispričati!
(Ovim našim dunjalučkim, vidljivim i glasnim načinom razgovora i sporazumijevanja.)
Otvoreno i slobodno vam reći, nije mi dozvoljeno,
međutim, tajna od moga oka nije daleko.
(Ja vidim istinu, meni je potpuno jasno o čemu se radi.)
Ali, ukazat ću vam na jedan znak
pa će vam ova tajna postati jasna.
O, nuru mojih očiju, kad tamo pođete,
o mjestu njegova spavanja se obavijestite!
(O, moja dva sina, koji ste svjetlo moga oka! Pitajte gdje on – Musa, a. s., spava!)
Tog časa kad zaspe taj mudrac
štapa se dograbite, straha se prođite!
(Savjetuje ih da pokušaju ukrasti taj štap dok on – Musa bude spavao.)
Ako ga mognete ukrasti – sahir je!
Varka sahira pred vama je.
A ako ne mognete – pazite, pazite, to je
Božija stvar! On je resul Zul-Dželala i upućen je!
(On je poslanik Veličanstvenog i upućen je! Vidite šta im babo s Ahireta šalje! I koliko je možda čovjek ovako stupio u rat s Allahovim robovima, a to si stupio u rat s Bogom Uzvišenim. Rat protiv Njega – kakva glupost!)
Ako Faraon istok i zapad svijeta grabi,
svrgavanje mu u susret ide: Bog, tada – rat!
/Svrgavanje mu u susret ide, jer on je objavio rat Bogu, a u hadisi-kudsiji se kaže: Ko uznemiri moga roba (evliju, Moga prijatelja) ja mu navijestim rat! Evo kako ne znajući možemo izazvati Gospodara! Jasno je ko je tu gubitnik, ko će biti poražen! U ovim riječima nalazi se žestoka prijetnja, jer Allah i uništi onoga protiv koga pokrene rat. Da nam Allah oprosti ako smo uradili nešto nedolično u prisustvu Njegovih prijatelja!
Ovaj ispravan znak vam dajem, duše očeve.
Upišite ga! (U srce ga upišite!)
Allah najbolje zna šta je pravo!
/Pa i mi svi upišimo ovo u svoja srca, jer ne znamo mi s kim imamo posla. Sjetite se one treće stvari iz savjeta kako da komuniciramo s Allahovim robovima: Nemoj nikoga tahkir, s prezirom gledati! A hoćeš ako si u vlasti svoga faraona! Jer možda je taj koga ti tako gledaš Allahov prijatelj, u njemu je možda Allah sakrio svoga prijatelja! I onda, jadna ti majka, čovječe, ako si to uradio!/
Duše očeve, kad sahir zaspi,
njegov sihr i njegov mekr (varka) nema rehbera.
(Nema vodstva i ta varka nema rezultata. Pa i taj štap, ako je njegov vlasnik sahir, ništa je, obični štap, jer tek u budnom stanju ta njegova vještina dobija svojstvo varke.)
Kad čoban zaspe, vuk siguran postaje.
Kad zaspi, taj trud njegov miruje.
(Nastojanje da zaštiti stado, taj trud njegov, prestaje onog časa kad čoban zaspi – on je tada nemoćan.)
Ali životinja čiji je pastir Bog –
odakle vuku nada i put u pogledu nje!?
Čarolija koju Hakk vrši jeste istina i ispravnost.
Čarolijom nazvati tu istinu jeste pogreška!
(Što god od Njega Uzvišenog dolazi, to je neoborivo.)
Duše očeve, ovo je nepobitan znak!
Ako i umre, njega Hakk uzdiže!
/Ako on i umre (Musa, a. s.), Allah je živ i uzvišen, i On će srušiti svoje neprijatelje, a istinu će uzdignuti i ona će zasjati!
Kako to Hakk Uzvišeni radi, kako obara kjafire, a istinu uzdiže, to vidimo iz ovih ajeti-kerima:
A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (El-En'am, 42-45)/
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 28. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 18. 11. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
