Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 1835-1877/III, drugi dio (100)
NOVO POGLAVLJE
Ostatak priče o slijepcu i Mushafu
Gost je osaburio i, neočekivano,
u trenu, zamršeni problem mu se otkri.
U ponoć začu učenje Kur'ana.
Iz sna se prenu, skoči, i to čudo vidje,
da iz Mushafa slijepac uči ispravno.
Nestrpljivost ispolji i od njega taj hal zatraži.
On reče: “O, čuda! Sa slijepim očima
kako učiš i vidiš te redove?
To što učiš na to pada (tvoj pogled).
Ruku na tu riječ si spustio.
Tvoj prst u kretnji razotkriva
da ti pogled na pravoj riječi počiva?!”
On odvrati: “O, ti, od tjelesnog džehla odvojeni,
čudiš li se nad Božijim djelom?
Ja sam se Hakku obraćao: O, Ti, od koga se
traži pomoć, ja žudim za kiraetom kao za dušom!
Nisam hafiz. Daj mi svjetlo u dva oka,
da mogu učiti bez teškoće!
Oči mi povrati tog časa
da Mushaf prihvatim i otvoreno učim!”
Od Hadreta mu dođe glas: “O, čovječe, rȁdini!
O, ti koji se pri svakoj boli nadaš Našoj pomoći!
Ti imaš lijepo mišljenje i ugodnu nadu
koji ti svakog trena govore: Uzdiži se!
(Ti imaš lijepo mišljenje o Nama, tj. o Gospodaru i ugodnu nadu – ti ne gubiš nadu u Moju milost i ta dva svojstva u svakom trenu ti govore: Uzdiži se! U svakom trenu ti bivaš na tim krilima uzdizan, na veću deredžu, na veći mekam.)
Kad god da naumiš učenje, ili trebaš iz sahifā, čitanje,
Ja ću ti u tom trenu vid vratiti
da bi uronio u učenje, o, cijenjeni dževheru!”
(Ovdje nas hz. Mevlana upozorava na naš odnos prema Kur'ani-kerimu. Prenosi se od Poslanika, s. a. v. s., da je rekao: “Jedan harf iz Kur'ana bolji je od dunjaluka i svega što je na njemu!” U jednoj predaji se prenosi da je Allah Uzvišeni na sedmom nebu stvorio jedno stablo, na čijim su listovima svi harfovi Kur'ana (na svakom pojedinačnom listu po jedan harf iz Kur'ana). Svaki taj harf ima meleka koji ga prezentuje, a melek je ključ za Okeane Znanja, koji nemaju ni početka ni kraja. Svaki taj okean u sebi sadrži jedan univerzum s jedinstvenim stvorenjima. U te okeane zaranja Džibrili-Emin; iz tog okeana donio je bisere Poslaniku, a. s., onu prvu noć u pećini Hira, kad mu je rekao: Uči! To mu je tri puta ponovio, a kad je Poslanik rekao da ne zna učiti, Džibril mu je proučio prve ajete sure Ikre. Nakon toga mu je Džibrili-Emin predočio dva štofa (bošče) zelene boje iz Dženneta. Jedan je razvio i on je bio ukrašen najdragocjenijim dragim kamenjem, ali na dunjaluku, tako je izgledala ta bošča. I onda mu je rekao: 'Sjedi na ovu bošču.' Potom mu je predočio drugu i rekao: 'Otvori je.' Ona je bila ukrašena nebeskim ukrasima. Kad ju je Poslanik, s. a. v. s., otvorio, iz nje je izišao Kur'ani-kerim, a harfovi njegovi od svjetla ušli su u Poslanika, s. a. v. s. Tog trenutka tajna onoga stabla mu se potpuno otkrila. Pa, ko poslije, od njegovih sljedbenika, bude svojski prilazio Kur'ani-kerimu, sa skrušenošću, s gorljivom ljubavlju, kao što to čini ovaj pir, s takvalukom, svjestan Gospodara, njemu se otvara pristup ovim morima, morima ovoga znanja.
U jedno takvo more zaronio je i hz. Mevlana; vidite kakve nam bisere donosi iz tog mora! Onda je Poslanik, a. s., vidio dvije ploče, jedna je bila od bisera, druga od smaragda. Na ploči od bisera vidio je Fatihu, a na ploči od smaragda bio je ispisan cijeli Kur'ani-kerim. Onda je upitao Džibrili-Emina: Kakva je nagrada onome koji uči Fatihu? Odgovorio mu je: Sedam vrata džehennemskih bit će zatvoreno, a sedam vrata Dženneta otvoreno toj osobi. (Znamo da je sedam ajeti-kerima u Fatihi.) A kakva je nagrada onome ko prouči cijeli Kur'ani-kerim i u tome istrajava tokom svoga života, da ga stalno devami? Dobio je odgovor: Allah za svaki taj harf koji prouči stvara meleka koji u Džennetu za tu osobu sadi stablo džennetsko. A onda je vidio svjetlo, koje se na tri dijela račva, pa je upitao: Šta ovo znači? Džibrili-Emin mu kaže: Ovo je Ajetul-kursijja (Ajet o Prijestolju), ovo drugo Ja-sin-i-šerif, a treća zraka svjetla jeste sura Ihlas. – Koja je nagrada za učenje Ajetul-kursijje?, pita Poslanik, a. s. Džibrili-Emin mu prenosi odgovor od Gospodara: Ona je moj atribut i oni koji je budu devamili na Jevmul-kijamu će Me vidjeti bez perde. Gledat će u Moje lice bez perde. Koja je nagrada za one koji uče Ja-sin-i-šerif? Osamdeset ajeti-kerima je u toj suri, na četiri dijela podijeljena (po dvadeset ajeta) upućuje na dvadeset milosti, koje će dvadeset specijalnih meleka, koji nose harfove, donijeti dotičnoj osobi. Pa će tih prvih dvadeset milosti donijeti tokom njegovog života na dunjaluku, dvadeset u trenutku umiranja, dvadeset u kaburu i dvadeset Sutra na Dan proživljenja. A onda pita za Ihlas. Džibrili-Emin mu odgovara: Oni koji je devame, koji je uče (ova sura ima četiri ajeti-kerima) bit će napojeni sa četiri džennetske rijeke.
Kroz ovaj primjer pogledajmo šta je taj jedan harf Kur'ani-kerima i dobro preispitajmo naš odnos prema njemu. Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On jedini zna, a i meleki svjedoče; – a dovoljan je Allah kao svjedok (En-Nisa', 166).
Mi formalno ukazujemo poštovanje Kur'ani-kerimu, a daleko smo od njegove mānije (značenje, smisao), daleko od toga da on bude u našim mislima i da se to manifestuje u našim djelima. Da nam Allah pomogne da ovo shvatimo na pravi način!
“Tako je učinio kad god sam
otvorio Mushaf radi učenja.
Taj Obaviješteni, Koji o svemu vodi računa.
Taj Vladar Plemeniti, Stvoritelj,
tog časa, vid bi mi opet darovao, Taj
Car Jedinstveni, kao što čirak smotaje noć.”
/Evo vidimo, ovoj je osobi dova bila kabul. On se obraćao Gospodaru i vidimo koji je rezultat. Sad se mi pitamo: Gdje je odziv na naše dove koje činimo?! Došao jedan od učenika Imami Džaferi Sadika, r. a., i kaže mu: Imam jedan problem. Kad god dođem do jednog ajeti-kerima, to me baci u brigu! – Koji je to ajeti-kerim?, pita ga Džaferi Sadik. Allah Uzvišeni kaže: “Zovite Me, Ja ću vam se odazvati!” (Gafir, 60) Mi zovemo, ali odziva nema!? Pita ga Džaferi Sadik: Je li misliš da Gospodar svoje obećanje krši? Ne, kaže ovaj. Pa zašto ti se dova ne prima? Kaže: Ne znam. – Evo ja ću ti reći zašto, odgovara mu Džaferi Sadik: Ako čovjek ne obraća pažnju na Allahove zapovijedi i čini Mu dovu ne vodeći računa o adabima dove, nema onda odgovora, nema odziva i uslišanja dove. Onda ga ovaj pita: A koji su to adabi dove? Džaferi Sadik mu kaže: Prvo je slavljenje Allaha – dušom svojom, svakim svojim damarom slavi Allaha, subhan Ga čini; drugi adab je da se sjetiš nimeta, jer ti, čovječe, ploviš u nimetima koje ti je On dao, i da Mu onda zahvališ na tome. (Možda mi i govorimo riječi zahvale, onako zahiren-formalno, a koliko je to suštinski prisutno?! Ako samo uzmemo ovaj trenutak koji nam je Gospodar dao na raspolaganje i da možemo čuti ove poruke, koji je samo ovo nimet! I da Mu se zahvalimo na tome.) Treće, da doneseš salavat na Poslanika, a. s. Četvrti adab je da se sjetiš svojih grijeha i da ih priznaš; peta stvar je da zatražiš od Allaha da ti oprosti grijehe i tek onda čini dovu. Tako nam je to Imami Džaferi Sadik pojasnio zašto se ne primaju ili primaju dove.
Iz ovog razloga velija ne prigovara.
Što god On oduzme, naknadu pošalje.
Ako ti spali vinograd, grožđe ti daje.
Usred matema svetkovinu ti priređuje!
Tom nemoćnom bez ruke ruku daje.
Brižnom srce zanosno daje.
(Ovdje je za zanos upotrijebljena riječ mesti-opijenost, to je duhovna opijenost – zadivljenost i zanos uslijed očitovanja božanske ljepote.)
Ne, mi se pokoravamo i prigovor je od nas otišao,
jer za izgubljeno bolja i vrednija naknada dolazi.
(Ovo govori hz. Mevlana u ime velikana i u svoje vlastito ime.)
Da se uz ovaj bejt prisjetimo jednog bejta Hafiza Širazije, u kom kaže:
Hafize,
nemoj biti tužan ni zabrinut,
jer Uzvišeni Allah neće jedna vrata zatvoriti
dok druga (još bolja) ne otvori!
Zato što nam bez vatre toplina stiže,
zadovoljni smo ako našu vatru ugasi.
Kad, bez čiraka, On svjetlo daje,
ako se tvoj čirak ugasi, čemu plakanje?
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 44. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 3. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
