Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2306-2357/III (prvi dio)
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
Naslov večerašnjeg dersa
NASTAVAK POJAŠNJENJA PRIČE O TRAŽITELJU HALAL-OPSKRBE BEZ PRIVREĐIVANJA I TRUDA, U VRIJEME DAVUDA, A. S., I USLIŠAVANJE NJEGOVE DOVE
Vidjeli smo da je prošli put hz. Mevlana završio onu podužu priču o Dekukiji skrećući pažnju na dovu, pa nam je u bejtu rekao da na svaki poziv dolazi odziv, upućujući nas na ajeti-kerim: Zovite me, Ja ću vam se odazvati! (Gafir, 60) A onda je u zadnjem bejtu rekao: U koga god je srce očišćeno od slabosti (od bolesti mahana) / ta njegova dova stiže do Zuldželala (Veličanstvenog). Sad se vraća na ovu priču koju je davno, ako se sjećate, započeo, a koja sad pojašnjava ovu tematiku. Sjećate se kako je onaj jedan siromah u dovi tražio da mu Allah, dž. š., dadne opskrbu bez truda; i jednog dana vo je uletio u njegovu kuću, on ga je odmah sputao, zaklao, a onda dolazi vlasnik vola i traži da mu se namiri šteta tvrdeći da je vo njegov. U pitanju je dova koju je onaj fakir sve vrijeme učio, pa u nastavku hz. Mevlana kaže:
Dođe mi u sjećanje priča kako je onaj
fakir dan-noć plakao i jadikovao
i od Boga tražio halal-opskrbu,
bez lova, truda, stjecanja i prenošenja.
(Bez prenošenja, tj. bez teglenja tog tereta, tog plijena, hrane, s jednog mjesta na drugo.)
Prije ovoga govorili smo nešto o njegovom halu,
ali odlaganje nastupi i posta peterostruko.
Hoće da kaže kako se pet drugih tema uplelo u ova kazivanja, a koje smo obrađivali kroz protekle dersove. Iz ovog bejta vidimo kako ovo što govori hz. Mevlana nije pripremljen ders, već je to živ govor, ono što mu Uzvišeni trenutno nadahne.
Mi ćemo je (priču) nastaviti. Gdje će uteći,
kad iz oblaka Hakkove dobrote mudrost sipa?
Ne može ta priča biti zaboravljena, ne može nigdje pobjeći kad iz oblaka Hakkove dobrote mudrost sipa. Dolazi nadahnuće i hz. Mevlana kazuje ovakve poruke.
Ovdje vidimo zašto moramo uspostaviti vezu s ovakvim izvorima; upravo zbog ovog nadahnuća, ovih dahova od Gospodara koji se spuštaju na ovakve robove. Ili da kažemo, zbog ovakvih mirisa koje bismo mi trebali, biznillah, da otkrijemo, kako nam on na jednom mjestu lijepo kaže: U početku slijediš trag mošusne gazele (gazele, čija žlijezda daje ovaj skupocjeni miris, i u početku slijediš tragove), a onda, kasnije, po mirisu ideš iza nje. I ne dao Bog da zbog ovoga našeg susreta s ovim varljivim svijetom naš osjetilni sistem (čulo mirisa) bude zaokupljen drugim mirisima. Sjećate se onoga divnog primjera gdje nam hz. Mevlana navodi slučaj jednog čovjeka koji je štavio kožu. Bio je kožar po zanatu pa je jedan dan prošao pored dućana gdje se mirisi prodaju i pao u nesvijest. Svijet se okupio oko njega, neko mu pipa puls, neko kaže: Dajte mu ružinu vodicu pod nos da dođe sebi, ali ništa ne pomaže, čovjek ne dolazi sebi. A onda je neko obavijestio njegovog brata, koji je isto kožar bio, i brat je kriomice ponio malo izmeta psećeg (pseći izmet se koristio prilikom štavljenja kože) i sad mu on kriomice pod njegov nos stavi tog psećeg izmeta i čovjek je odmah sebi došao, jer je naviknut na jedan takav miris, a to je ostavilo dojam kod svjetine da je ovaj čovjek jedan poseban Allahov rob kad može iz tako besvjesnog stanja da samo svojim prisustvom probudi jednu osobu... Da Allah, dž. š., nama dadne da mi budemo osjetljivi na ove lijepe mirise! Amin! Pa neka nam bude na hatru, kad uzimamo abdest i kad ispiramo nos, da malo razmišljamo o tome. Gospodaru, omogući nam da osjetimo ove mirise koje nose tvoji robovi! A onda ćemo, biznillah, prateći njih, doći do murada. Amin, ja Rabbi!
A šta nam je najpotrebnije da bi se uspostavila ta veza? Između mnogo stvari, edeb je na prvom mjestu – lijep odnos (ponašanje) prema tim Allahovim robovima. Vidjeli smo čime je to rezultiralo kod Musaovih čarobnjaka, mađioničara Faraonovih, koji su trebali da se natječu s Musaom, a. s. Samo što su mu ukazali počast, kazavši: hoćeš li ti baciti prvi ili mi, tj. tvoje je da izabereš, Allah im se zbog toga smilovao i u trenutku jednom prešli su cijeli taj Put. A koliko su ashabi vodili računa o tome, vidimo iz Kur'ani-kerima, kako ih Gospodar upozorava, a tako i sve sljedbenike Poslanikove, s. a. v. s., koji će kasnije doći, a i nas danas, u odnosu s Poslanikovim varisima, kad nas se upozorava da pazimo kako govorimo s njima. Da ne govorimo onako kao što to mi činimo međusobno, da ne dižemo glasove iznad njihovog glasa, da nam, i ne znajući, ne bi propala sva djela.
I do koje je to mjere išlo, vidimo iz sljedećeg primjera. Jedan od ashaba, koji je dugo živio (preselio je za vrijeme Poslanika u 120. godini) zvao se Seid ibn Jerbu-ul-Mahzumi. Pita ga Poslanik, a. s: O, Seide, ko je stariji, ti ili ja? Pogledajte kako mu odgovara! Kaže: Ya, Resulallah! Ti si stariji, i bolji od mene, a ja sam prije tebe rođen. Pogledajte do kojeg su stepena vodili računa šta će i kako će reći! Eto, to je najbolji primjer kako da „uhvatimo“ ovaj miris. Pitali jednom hz. Aliju, r. a., o Selmani Farisiji, r. a., i on kaže: To je čovjek od Ehli-bejta, od nas, od naše porodice! (Jer je to Poslanik rekao u hadisi-šerifu za njega, premda je Perzijanac, dakle nije ni Arap.) I hz. Ali kaže: To je čovjek od Ehli-bejta. Ko je od vas kao mudri Lukman što je? (On ga je nazivao mudrim Lukmanom i onda ga dalje opisuje): On je sabrao mudrost i onih prvih, a i sadašnjih. Čitao je kitabe prije objavljene, a i ovaj sad, Kur'ani-kerim, i on je more nepresušno. A što je takav bio? Nikada se nije ni u čemu, na bilo koji način, Poslaniku, a. s., suprotstavio pa da kaže: Moglo bi to ovako biti, ja Resulallah, ili: Ja bih to ovako uradio...
I sad kad hz. Mevlana kaže kako mudrost sipa iz oblaka Allahove dobrote..., pa ako ovako, kao iz primjera koje smo naveli, priđemo ovim Allahovim robovima, onda, inšallahu teala, eto nam od te strane dahova koji će nas podržati na ovom putu ka Hakku Uzvišenom, ka Njegovoj blizini.
Vlasnik vola ga ugleda i reče: „Gle, o, ti,
koji svojim zulumom moga vola zalogom učini!
Smjesta kazuj, zašto si zaklao moga vola!?
Blesava varalico, iskren budi!“
Obratimo pažnju kako ga naziva ovaj bogataš.
On reče: „Ja sam opskrbu od Hakka tražio.
Kiblu sam poniznim molbama ukrasio.
Kiblu – moje usmjerenje, koje je samo prema Hakku, a ne prema nekome drugom.
Ta moja dova, koju sam godinama učio, uslišana je.
Bio je (vo) moja opskrba i zaklao sam ga!
Eto, to ti je odgovor.“
Srdžbom obuzet, on priđe, okovratnik mu zgrabi i
nekoliko puta ga pesnicom u lice udari, bez milosti.
ODLAZAK OBA PARNIČARA PRED DAVUDA PEJGAMBERA, A. S.
(Idu da im on presudi, da riješi spor između njih.)
Vukući ga, dovede ga vjerovjesniku Davudu,
govoreći: „Vamo hodi, o, zalime i rastrojeni glupane!
Prođi se neumjesna dokaza, o, varalico!
Pamet u glavu i sebi dođi!
(Pravo govori!)
Šta to govoriš? Kakva je to dova?!
Ne smij' se nad mojom glavom i bradom,
a tako i svojom, o, razvratniče!“
Pogledajte kako ga sve naziva! Mi ćemo vidjeti o čemu se ovdje radi kad ovo kazivanje dođe do kraja, samo trebamo osaburiti. Jer može zbunjujuće djelovati na nas ovakva dova: da mu Gospodar dadne halal-opskrbu, dozvoljenu zaradu, bez ikakva truda. I, onako, neumjesno izgleda ova dova... Međutim, ovo moramo povezati s poglavljima koja smo prije imali. Da nam odmah bude jasnija stvar, trebamo imati na umu da je ova osoba, ovaj fakir, ovaj siromah, koji ovako dovu čini, da je to kategorija onih ljudi za koje hz. Mevlana kaže: Oni dovu čine jedino kad im Allah izun dadne za to. Zato ona sedmorica napuštaju Dekukiju; oni se ne miješaju u potapanje lađe jer znaju od Gospodara ono što drugi ne znaju. Što smo rekli prošli put, spasenje znači da će spašeni još gori postati nakon toga. Zaboravit će na obećanje koje su dali Gospodaru i bit će onda jedan poseban šejtan. Ovaj uvod pravimo da bi nam bilo lakše razumjeti o čemu se ovdje radi i da nam bude jasnije o čemu hz. Mevlana govori dok prelazimo ove bejtove.
On reče: „Ja sam Hakku dove upućivao.
U tim poniznim molbama mnogo propatio.
Mnogo suza sam prolio, krvave suze sam lio. Zašto je krvave suze lio? Zato što je rečeno: Čekanje je žešće od vatre! Ali on je to sve strpljivo podnosio i ustrajan u dovi bio. Nije on ona osoba koja kaže: Toliko sam dova i dova Gospodaru upućivao, a nema nigdje odziva! Tako čovjek biva pokoleban u vjeri, a ovaj fakir je čvrsto ubijeđen da će mu dova biti kabul.
Ja sam ubijeđen da mi je dova primljena.
Glavom po kamenu udari, o, ti ružnog obraćanja!“
Kao da mu kaže: Eto, pukni od jeda, od muke, kad si takav čovjek, kad me tako vrijeđaš! Posebno obratite pažnju na ovo: O, ti ružnog obraćanja! Evo nam upozorenja pa da se svi preispitamo kako se obraćamo onima s kojima dolazimo u kontakt. Zato ne smijemo zaboraviti kada se spomene hȁlk – stvorenje da moramo imati na umu Hālika – Stvoritelja hȁlka; nemoj hȁlk – stvorenje odvajati od Stvoritelja – Hālika, dž. š. Ako ovo imamo na umu, onda je drukčiji pristup toj osobi s kojom dolazimo u kontakt. Gledaj ga prvo kao Božijeg roba.
Jedne prilike je Poslanik, a. s., zašao u jedan sokak i pred jednom kućom vidi siroticu; jela je nešto oskudno, ono što je imala – koricu hljeba, i kad je vidjela Poslanika, a. s., pozove ga: Ya, Resulallah! Dođi, sjedi malo sa mnom. On je nije pitao zašto ga zove, niti je nekakav drugi razlog naveo da bi izbjegao taj susret, nego se odmah odazvao i sjeo pored nje. Ona ga nudi tom oskudnom hranom i on uzima zalogaj, i čim ga je stavio u mubarek usta, ona mu kaže: Ya, Resulallah! Voljela bih da mi daš taj tvoj zalogaj da ga ja pojedem. I Poslanik, a. s., izvadi zalogaj i ona ga pojede. Pogledajte Poslanikovog, a. s., postupka! Zove ga Božiji rob i on se odmah odaziva pozivu. Ako samo gledamo vanjštinu, možda ćemo ovako, kao ovaj „vlasnik“ vola, donositi sud o ljudima. A šta, recimo, ako je Allah sakrio svoga prijatelja u toj osobi?! A mi, kao ovaj iz dersa, za takvu osobu kažemo da je razvratnik, ludak, lopov... Ne dao Bog!
Vlasnik vola povika: „Dođite ovamo, o, muslimani,
da vidite trabunjanje i navaljivanje ovog tupoglavca!
O, muslimani! Kako će dova moj imetak
učiniti njegovim? Odgovorite mi, za ime Boga!
Zove muslimane za svjedoke! E, ovo je ključni problem: moj imetak! Reći za nešto da je tvoje znači biti nedozvan čovjek, nesvjestan da je sve što imaš dar od Boga Uzvišenog, Koji ti je to dao da vidi kako ćeš s tim postupiti. I sada, ako tako nisi postavio stvari, nego si za nešto kazao da je tvoje razumljivo, kad sad neko baci pogled na to ili ti uzme nešto od toga, onda si ti u teškom halu i grčevito se boriš da to sačuvaš. Onaj ko je svjestan da mu je, sve što ima, dato od Gospodara i kad Gospodar zatraži da Mu se to vrati, takav neće osjetiti nikakav problem u tome nego će požuriti da to vrati, kao što će čovjek i samog sebe, milom ili silom, vratiti Onome Kome se sve vraća.
Kad bi tako bilo, sav svijet bi
jednom dovom posjede drugih zlobno prisvajao.
Kad bi tako bilo, slijepi prosjaci bi
postali velikaši i emiri.
Dan i noć u dovama i slavljenju, oni
ponizne molbe upućuju: O, Bože, Ti nam podaj!
Ako Ti ne daš, niko dati neće, sigurno.
O, Otvoritelju! Ti otvori ovo zatvoreno!
(Otvori kapije svoje dobrote.)
Zanimanje slijepih biva preklinjanje i dova.
Od darivanja samo okrajak hljeba dobivaju.“
Evo još jedne provokacije od ovakve kategorije ljudi. Oni ovako gledaju na ove Allahove robove, pa kažu: Oni dan i noć mole; kad bi to tako išlo kako ovaj siromah govori, onda bi svi bili bogataši i emiri. I sad ovaj bogataš oponaša ove siromahe, podsmjehujući se kako to oni rade i kako upućuju dovu Gospodaru, a na sȍnu, na kraju, fukare ostaju fukare – koricu hljeba dobili, gdje im je odziv Gospodara?! Vidite ovog pristupa!
Ima jedno kazivanje vrlo interesantno koje pojašnjava ovu priču i daje još jedan lijep ugao njenom pristupu. Riječ je o dvojici komšija, jedan bogataš, a drugi siromah. Bogataš ima polja i stoku, a ovaj drugi živi oskudno, ali uvijek radost na njegovom licu. I sad, bogataš, zbog blizine stanovanja, čuje kako njegov siromašni komšija i noću i zorom dove čini, pa ga upita jedan dan: Gdje ti je rezultat dove, zašto ti Bog ne odgovori na to tvoje moljenje? Evo, ako ćeš pravo, pogledaj šta ja sve imam, pogledaj ove livade, stoku..., a ti eto moliš Ga, a On ti se ne odaziva! Siromah mu kaže: Ja sam zadovoljan s onim što meni Gospodar daje. Ja ne znam da je iko bogatiji od mene. I sad se ovaj smije: Kakvo je to bogatstvo, kakve to gluposti lupetaš?! Eto, hajde mi pokaži da ti je Bog bar jednu dovu uslišao! Dobro, kaže mu siromah, evo ja ću pred tobom sad proučiti dovu, i počne učiti: Gospodaru, tako ti Tvoje svemoći i veličine, Ti znaš ovog svog roba, a i mene, svog drugog roba; znaš naš hal i svjedok si našeg razgovora, pa – Ya Rabbi, pošalji mi 100 dukata! Bogataš ironično primijeti: Baš toliko, ni više ni manje?! Ako mi pošalje 99 neću ih primiti!, odgovara siromah. Ovaj se nasmije i, da se s njim poigra i da dinsku stvar omalovaži, uzme 99 dukata, stavi ih u kesicu i ubaci mu kroz prozor, baš kad je ovaj siromah bio na sedždi i Gospodaru se obraćao. Ustane sa sedžde, vidi kesa uletjela u njegovu odaju, otvori i prebroji 99 dukata. Gospodaru, kaže, ja sam tražio 100, a Ti si mi poslao 99 dukata. Onaj ga sluša, tamo s druge strane, a on nastavlja munadžat: Gospodaru, ja ću primiti tih 99 dukata, očekujući da mi stoti pošalješ, kad god to Ti odrediš. Onda se pojavi njegov komšija na prozoru i kaže: Vidiš da si lažljivac! Rekao si da nećeš primiti ako bude manje od 100 dukata, a ipak si uzeo 99. Kako ti znaš da je 99?, pita ga siromah. Zato što je to moj novac (evo opet ono – Moje!), ja sam ti to ubacio kroz prozor, i sad mi to vrati! Siromah mu kaže: Različiti su putevi kojima Gospodar daruje Svoje robove; ja sam bio na sedždi i to se našlo u mojoj sobi, ja to uzimam kao svoje. - E neće to tako proći!, ljutito će bogataš. I on prijavi slučaj kadiji. Sad trebaju da odu na sud, a ovaj siromah, odnosno duhovni bogataš (bio je to jedan od Allahovih iskrenih robova, baš kao i ovaj iz dersa) želi sad da mu demonstrira to što će bogatašu kasnije valjati, ali i mudrost i znanje koje mu je Gospodar dao, pa mu kaže: Ja bih s tobom rado krenuo, ali vidiš, star sam, u godinama i treba mi jahalica.
Evo ti moja jahalica, posudit ću ti je, kaže mu bogataš. A vidiš, nastavlja dalje siromah, kako sam oskudno odjeven, pa kad bi mi dao i ogrtač, jer ne mogu ovakav pred kadiju. Evo ti i ogrtač, reče bogataš. I došli su pred kadiju. Bogataš počinje optužbu: Ovaj je čovjek uzeo moje pare! Pita kadija siromaha: Šta ti imaš reći u svoju odbranu? A on kaže: Ja bih vam, cijenjeni kadijo, mogao reći da je ovaj čovjek uzrujan; on, baš sad, ne zna šta govori! Evo, ako sad bude kazao da je i ova jahalica njegova, nemojte se ništa čuditi! Na to će bogataš brzopleto: Pa nego šta već je moja, ja sam ti je dao! Siromah nastavlja: Vidite, cijenjeni kadijo, šta govori, pa nemojte se čuditi ako bude kazao da je i ova odjeća na meni njegova! Nego šta je već moja, kaže bogataš, ja sam ti je dao! Eto vidite, cijenjeni kadijo, o kakvoj se osobi radi! Kadija kaže: Završen je spor! A onda se obrati bogatašu: A tebe, sram i stid bilo! Kažnjavam te sa 200 zlatnika koje ćeš dati (platiti) ovom čovjeku!
Bogataš pokuša nešto da kaže, a kadija ga ukori: Ni jedne da nisi progovorio! Sram te bilo! E sad se siromah obraća kadiji: Cijenjeni kadijo, mogu li te zamoliti za nešto? Bujrum!, kaže mu kadija. A siromah će: Ja mu prelazim preko svega ovoga, nek mi samo jedan zlatnik dadne, ništa drugo ne tražim. Kadija to dozvoli, pa kaže: Ovo do sad još nisam vidio! Bigajrihak optužen, a ti ga ovako štitiš!? Siromah uzme taj zlatnik i izađu iz sudnice, a onda kaže bogatašu: Evo, vidiš kako Bog Uzvišeni daje! A sad ti vraćam sve tvoje, to meni ništa ne treba! Ti si fukara, pored svega toga što imaš, a ja, elhamdulillah, imam ono što je meni Bog pokazao; On je meni dao uvid u Carstvo koje nikad ne prolazi! I taj se čovjek pokajao i vratio na pravu stazu.
Prvi dio 56. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 7. 7. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
