Palestinski fotoreporter Motaz Azaiza, poznat po uvjerljivom izvještavanju o izraelskom napadu na Pojas Gaze, danas je bio na dženazi u Potočarima, na obilježavanju 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
Ako će pronaći ljude koji najbolje razumiju i osjete ono kroz šta prolaze Palestinci, onda su to ljudi u Bosni, izjavio je Azaiza.
Azaiza je evakuiran iz Gaze u Dohu (Katar) u januaru ove godine. Njegove ratne izvještaje na Instagramu pratilo je više od 18 miliona ljudi tokom 108 dana dokumentiranja svakodnevne stvarnosti izraelske vojne invazije i nemilosrdnog bombardiranja opkoljenog pojasa.
“Ovo je posljednji put da me vidite s ovim teškim, smrdljivim (press) prslukom. Odlučio sam se danas otići… Nadam se da ću se uskoro vratiti i ponovno pomoći u izgradnji Gaze”, rekao je Azaiza kada je izlazio iz Gaze.
Za mnoge njegove kolege novinare u Gazi i njihove porodice nije bilo spasa. Oni su dali svoje živote u tom ratu. Baš kao što su to činili i naši novinari tokom agresije na RBiH kao što su Kjašif Smajlović i Nino Ćatić.
Kjašif Smajlović ujutro 9. aprila 1992. godine poslao je svoj posljednji novinarski izvještaj iz Zvornika dopisništvu Oslobođenja u Tuzli. Tog jutra su u Zvornik ušli „Arkanovci“, paravojna formacija pod komandom Željka Ražnatovića Arkana, oni su, zajedno sa lokalnim srpskim paravojnim i policijskim strukturama pobili i protjerali bošnjačko stanovništvo Zvornika. U žurbi putem telefona Kjašif Smajlović izdiktirao je izvještaj Sevleti Ahmedinović, tadašnjoj sekretarici dopisništva u Tuzli.
Rekao je:'Sele, vidim da idu prema Dopisništvu. Požuri pisati.' Ona je zapisivala izvještaj, veza je pukla kada je Kjašif rekao da čuje njihove korake. Srpski zločinci su ga ubili. Njegovo tijelo pronađeno je 15-ak godina kasnije.
Nino Ćatić bio je novinar koji je svakodnevno putem radio-amatera informisao javnost o stradanju Srebrenice. Posljednji put Nino se javio 10. jula 1995. godine, moleći za pomoć Srebrenici. Niko nije pomogao.
“Poginuli i ranjeni se neprestano dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padne na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovučeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava u Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Akashi, Boutros-Ghali ili neko drugi? Bojim se da za Srebrenicu neće biti više bitno. Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu“, izvještavao je Ćatić.
Njegova majka Hajra Ćatić kazala je da je posljednji put sina vidjela 11. jula.
Rekao joj je, "mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle". Nakon toga, niko više nije vidio Ninu.
Predanost ovih ljudi, ne samo novinarskoj profesiji, nego istini, želji da prenesu izvještaj iako znaju da im je to posljednja stvar koju će uraditi u životu, istinski je moralni kompas.
