Napad koji je počinila skupina tadžikistanskih terorista na koncertnu dvoranu Crocus u blizini Moskve 22. marta iznio je u prvi plan latentni problem u Rusiji: ksenofobiju i nedostatak društvene integracije mnogih imigranata, posebno onih iz Centralne Azije i Kavkaza. U zemlji u kojoj samo zajednica Tadžika broji više od tri miliona ljudi gotovo jedini srednjeazijski ljudi koji imaju pristup restoranima, koncertima i drugim javnim događanjima su garderoberi i čistačice. Osim što dijele stanove i imaju mizerne plaće, invazija na Ukrajinu pogoršala je položaj onih koji su stekli rusko državljanstvo, jer su gotovo svakodnevno postali meta racija na tržnicama i tvornicama u kojima rade radi regrutiranja na frontu. Tadžikistan je čak savjetovao svojim iseljenicima u Rusiji da izbjegavaju odlazak van.

"Da, postoji ozbiljan porast ksenofobije", kaže za El Pais Stefania Kulayeva, stručnjakinja Memorijalnog centra za borbu protiv diskriminacije. “Postojao je val kontrola imigranata od 2023., ali nakon događaja u Crocusu bilo ih je još više. Mislim da ova mjera neće trajati nekoliko dana, nastavit će se i pojačavati", predviđa aktivistica koja naznaku te teške ruke vidi u nasilju koje vlasti primjenjuju prema osumnjičenicima privedenima nakon napada i raisističkim ispadima

“Posebno je to vidljivo u aktivnostima ruskih Telegram kanala koji su već bili ksenofobni i u drugim krajnje desnim nacionalističkim medijima”, kaže Kulayeva. “Položaj migranata je od početka rata jako težak. Govore o opasnosti s kojom se suočavaju, ljudi razmišljaju o odlasku iz Rusije, ali mnogi to ne mogu učiniti iz ekonomskih razloga.“

Jedan od tih rizika su gotovo svakodnevne racije da se provjeri koji se naturalizirani ruski stranci mogu poslati u regrutne centre. Sredinom januara, nekolicina stanovnika Centralne Azije bila je prisiljena čučati na 15 stepeni ispod nule, pod nadzorom naoružanih policajaca na gradilištu u gradu Jekaterinburgu na Uralu. Vlade Kirgistana i Uzbekistana žalile su se zbog poniženja svojih sunarodnjaka, ali Moskva nije marila za pritužbe. “To je još jedno otvoreno miješanje u unutrašnje poslove naše države od strane zemalja Centralne Azije i Kavkaza”, odgovorio je Kirill Kabanov, član odbora za ljudska prava predsjednika Vladimira Putina.

Prema nacionalnoj agenciji za statistiku Rosstat, u Rusiji je u januaru 2023. živjelo 146 miliona ljudi, a Putin je krajem prošle godine izjavio da je broj radnika migranata, “prema različitim procjenama”, oko 10 miliona. Ali njegovo vijeće za ljudska prava naglašava da ne postoji službeni popis stanovništva.

Kremlj se suočava s dilemom. S jedne strane, politički manje košta regrutirati naturalizirane imigrante nego etničke Ruse, a firme očajnički traže stotine hiljada radnika koji bi pokrili egzodus izazvan ratom. S druge strane, politička se retorika još više radikalizirala od početka invazije na Ukrajinu, a stranci su postali lake mete koje se optužuje za kriminal i druge probleme.

“Želja za jeftinom radnom snagom ne bi trebala privlačiti ljude drugačije kulture koji često ne govore ruski u našu domovinu”, rekao je čelnik Ruske pravoslavne crkve Kiril u decembru. “Izgubit ćemo sebe, izgubit ćemo Rusiju, višenacionalnu državu čije je jezgro ruski pravoslavni narod”, dodao je.

Ruske kompanije priznaju da postoji hitna potreba za radnicima. Primjera radi, Ministarstvo digitalnog razvoja procjenjuje da je u zemlji potrebno pola miliona informatičara, a Ministarstvo graditeljstva procjenjuje da u građevinarstvu ima 200.000, odnosno 90.000 radnih mjesta u komunalnom sektoru.

Paradoksalno, ruski su političari postrožili imigracijske zakone do te mjere da zabranjuju strancima sve vrste zanimanja u nekim regijama. Guverner Samarske oblasti, 850 kilometara istočno od Moskve, od 24. februara zabranio je migrantima rad u obrazovanju i javnom prijevozu, uključujući taksi. U pokrajini Tula, stotinjak kilometara južno od Moskve, također im je zabranjena trgovina na malo i kao da rade kao vozači.

U Kurganu, pokraj Urala, ne mogu se zaposliti ni u školama ni u tvornicama dječje hrane a u Voronježu, nekoliko stotina kilometara južno od Moskve, zabrana se odnosi na agencije za privremeno zapošljavanje i komunalne usluge, poput opskrbe strujom, plinom i vodom te odvoza smeća.

Šef ruskog istražnog odbora Alexander Bastrykin jedan je od predvodnika u targetiranju imigranta. Visoki dužnosnik preporučio je "formuliranje plana za zamjenu imigranata s ruskim državljanima na radnim mjestima" tokom foruma Kohezija društva i jačanje međuetničkih odnosa u oktobru 2023. Na tom je događaju također rekao da seksualno zlostavljanje koje su počinili imigranti "nisu izolirani slučajevi" i naglasio da su "stranci obično dio velikih tučnjava."

Bastrykin je svoje optužbe temeljio na brojkama. Šef tužiteljstva naveo je da su stranci u 2022. počinili 37 posto više teških krivičnih djela nego prethodne godine, ali nije naveo da su većina upravni prekršaji te da krivična djela koja su počinili imigranti čine između 2,5 i 3,9 posto godišnjeg ukupnog broja u posljednje četiri godine.

Ove optužbe protiv imigranata nisu usamljeni slučaj u ruskoj politici. Kiril Kabanov, član Putinovog savjetodavnog vijeća za ljudska prava, pitao je u anketi Telegrama trebaju li radnici migranti imati pravo dovesti članove svoje porodice. Čak 96% učesnika glasalo je za zabranu pratnje partnerima i djeci.

Državna Duma poprište je još jedne pravne ofanzive protiv imigracije. U oktobru 2023. Parlament je odobrio zakon koji proširuje s 18 na 64 teška krivična djela koja služe za oduzimanje ruskog državljanstva imigranta. S druge strane, čelnik stranke Novi ljudi i treći kandidat na nedavnim predsjedničkim izborima Vladislav Davankov predstavio je prijedlog zakona koji predviđa deportaciju “kada stranac ili osoba bez državljanstva uznemirava Rusa”.

Njegov koncept “uznemiravanja” ne odnosi se samo na seksualno zlostavljanje, koje je prema Davankovu “učestalo od strane stranih državljana”, već na bilo koju vrstu “smetanja”, pa bi po zakonu mogao postojati i dosadni susjed. Kremlj je odbacio prijedlog jer Davankov nije iznio nikakve dokaze da je ova mjera potrebna.

U međuvremenu, predsjednik Odbora za socijalnu politiku Državne dume, Yaroslav Nilov, najavio je prijedlog zakona prema kojem će Vlada pružati pomoć samo djeci koja dobiju rusko državljanstvo jer su rođena u zemlji. “Djeca im ne studiraju, a naknade troše po svom nahođenju. Paraziti, asocijalni građani, u našoj zemlji se formirala skupina nomada koji žive od naknada za uzdržavanu djecu”, rekla je u tom smislu zastupnica Komunističke partije Olga Alimova.

U isto vrijeme, imigranti se suočavaju s kafkijanskim birokratskim sistemom: registrartsia. Stanodavac je dužan prijaviti svog stanara policiji svaki put kada on odlazi od kuće na nekoliko dana – čak i ako putuje unutar Rusije. Rijetki Rusi prihvaćaju tu neugodnost, i to samo uz dobru naplatu, pa mnogi stranci na kraju riskiraju protjerivanje prijavljujući se na adrese poznanika ili nekoga ko prihvaća kompromis.

“Predlažemo veću kontrolu nad migracijskim tokovima jer ih se slabo kontrolira”, objasnio je Valeri Fadeyev, Putinov savjetnik i predsjednik Ruskog predsjedničkog vijeća za razvoj civilnog društva i ljudska prava (SPCH) krajem prošle godine. “Mnogi imigranti krše pravila”, dodao je u svom uredu, čiji je ulaz ukrašen ogromnom slikom ruskog predsjednika. Među njegovim prijedlozima je prisiljavanje strane djece da uče ruski prije polaska u školu i jačanje nadzora nad naturaliziranim imigrantima koji nisu prijavljeni za služenje vojnog roka ili nemaju urednu registraciju.