Ulogu javne tužiteljice na sudu za maloljetnike u Palermu Claudia Caramanna preuzela je u julu 2021. Mnoge njene istrage bile su usmjerene na djecu mafijaških šefova i trgovaca drogom. U nekim je slučajevima tražila da ih se odvoji od porodice i smjesti u dom. Ove su intervencije Caramannu pretvorile u metu razjarenih mafijaških klanova. No, prema njenim riječima, odvajanje djece od njihovih roditelja kriminalaca ponekad je jedini način da budu sigurni.

˝Ovu odluku ne donosimo olako˝, rekla je Caramanna za BBC u svom uredu u Palermu. ˝Naprotiv, to je krajnje rješenje, kad drugih nema˝.

Caramannin rad na Siciliji još je jedan pokušaj zaštite djece od uvlačenja u opasnosti organiziranog kriminala. Pridružuje se projektu Liberi di Scegliere (Slobodan izbor) u regiji Kalabrije, koji je započeo 2012. i bio je tema filma Sinovi 'Ndranghete, objavljenog 2019.

Samo je relativno mali broj djece i tinejdžera uklonjen kao dio tih programa, oko 80 maloljetnika i 30 porodičnih jedinica u Kalabriji od 2012. Ali projekti su potaknuli širu raspravu o dobrobiti djece u mafijaškim porodicama i kako im država treba pomoći.

Neki se kritičari brinu da će trauma života odvojenog od porodice biti gora od rizika ostanka tu gdje jesu.

˝Javno mišljenje prilično je podijeljeno˝, kaže Ombretta Ingrascì, istraživačica sa Sveučilišta u Milanu koja se specijalizirala za sociologiju porodice i organiziranog kriminala.

Čak i u Palermu, gdje su ljudi itekako svjesni opasnosti odrastanja u mafiji, neki vjeruju da porodicu treba sačuvati pod svaku cijenu. Caramanna je bio posebno iznenađena javnom kritikom lokalnog svećenika u Palermu, koji je jasno rekao da smatra da je djetetu mjesto s majkom i ocem.

˝Htjela sam lično razgovarati s njim, da mu objasnim da to nije oblik kazne. Djeca se ne odstranjuju bez opravdanog razloga. Nikada se neću umoriti od tvrdnji da se to događa samo u neizbježnim situacijama, primjerice kada je roditelj diler droge, a dijete se uključi (u zločin)˝, kaže Caramanna.

Odrastao u mafiji

Ono što se obično naziva ˝mafijom˝ zapravo pokriva mnogo različitih klanova u Italiji - od kojih su najozloglašeniji 'Ndrangheta u Kalabriji, Camorra u Kampaniji i Cosa Nostra na Siciliji. Odrastanje u tim ˝organizacijama˝ oblikuje dječje živote od samog početka.

˝Postoji mit da mafija ne uključuje žene ili djecu, ali nije tako˝, kaže Franco Nicastro, novinar sa Sicilije koji decenijama piše o kulturi mafije. ˝Djeca su pripremljena za kriminalni život; to je dio njihovog odgoja˝.

Oba roditelja mogu, na primjer, educirati djecu o kulturi mafije i njenim vrijednostima, kao što je omertà (kodeks šutnje, što znači da se ne smije govoriti o organizaciji ili njezinim aktivnostima). U mnogim se porodicama može očekivati da sin slijedi oca u organizaciju, dok se od kćeri može očekivati da se uda za drugu mafijašku porodicu, jačajući strateška savezništva. Otac može biti direktnije uključen u kriminalne aktivnosti od majke, ali oba roditelja imaju tendenciju da igraju ulogu u prenosu kriminala.

˝Majka ponekad može opravdati nasilje i objasniti zašto je ono smisleno ili važno˝, kaže Anna Sergi, profesorica kriminologije na Sveučilištu u Essexu koja je analizirala učinak preseljenja u Kalabriji. U svom istraživanju, Sergi navodi slučaj mladog tinejdžera koji je pomogao svom ocu sakriti oružje i drugo oružje, i, prema riječima suda, smatrao je da je to normalna aktivnost na relaciji otac-sin, nešto što je ˝dio njihovog posebnog odnosa˝.

Mafijaška kultura također može oblikovati dijete na druge dugotrajne načine. To može doprinijeti, na primjer, visokom nivou izostajanja i napuštanja škole u određenim dijelovima Italije. Nicastro ističe da je prema podacima iz 2022. najmanje 21 posto djece školske dobi u Palermu ili napustilo školu ili nastavu ne pohađa redovno.

˝To je vrlo zabrinjavajuće. Ne vjerujem da se takve brojke mogu pronaći u bilo kojem drugom dijelu zapadnog svijeta˝, kaže i dodaje da u adolescenciji mnoga od te djece već učestvuju u kriminalnim aktivnostima poput dilanja droge.

Napuštanje škole može biti posebno štetno jer su učitelji možda jedini koji mafijaškoj djeci nude drugačiju viziju, kaže Nicastro, ukazujući na riječi sicilijanskog pisca iz 20. stoljeća Gesualda Bufalina.

˝Rekao je da možete pobijediti mafiju s vojskom učitelja, jer oni mogu poučavati vrijednostima koje dijete ne bi naučilo od svoje porodice ili društva oko sebe. Treba početi od ranog djetinjstva˝, kaže on.

Jedan ispitanik smatra da je porodična trgovina drogom tipičan posao

Postoje i fizičke opasnosti. U 2022. bilo je najmanje 18 slučajeva djece na Siciliji koja su primljena u bolnicu zbog predoziranja drogom koju su pronašli u porodičnoj kući. Jedan je imao samo 13 mjeseci.

Kako odrastaju, neke ljude može privući izvjesnost života koji je pred njima, predlaže Sergi – s unaprijed određenim ulogama i čvrsto povezanim porodičnim i društvenim vezama.

˝Gledajući izvana, možemo reći da nema slobode. Ali rekao bih da je malo kompliciranije od toga. Može se činiti da se kompromis isplati˝.

Ingrascì, čija knjiga ˝Rod i organizirani kriminal u Italiji˝ ispituje ulogu žena u mafiji, naglašava da se žene koje se nadaju bijegu često suočavaju s istim izazovima kao i druge žrtve zlostavljanja.

˝Vrlo je važno kontekstualizirati iskustvo ovih žena koje bježe iz porodice i koje bi mogle biti psihički i fizički zlostavljane, jer moraju imati povjerenja u državu i trebaju pristup uslugama za žene. A u južnoj Italiji postoji nekoliko centara za žene žrtve nasilja˝, kaže ona.

Otkrila je da mnogi ljudi koji su odrasli u kulturi mafije ne mogu zamisliti drugačiji način života.

˝Oni misle da je to normalno. Jedan je sagovornik bio iskreno zbunjen nekim od mojih pitanja, smatrao je kao da je porodična trgovina drogom tipičan posao. Govorio je kao da nisam normalna˝.

Oni koji žele otići, mogu se otuđiti od svojih porodica koje ne odobravaju njihovu nelojalnost, a mogu se suočiti i s prijetnjama nasiljem ili smrću ako postoji rizik da će odati ostale članove.

Sloboda izbora

Prema talijanskom zakonu, dijete se može odvojiti od porodice ako postoje jaki dokazi da roditelji ne ispunjavaju svoje zakonske obveze za pružanjem odgovarajuće skrbi i obrazovanja, tako da svojim ponašanjem ugrožavaju dobrobit djeteta. Navođenje djeteta na počinjenje krivičnih djela jedan je od takvih primjera.

To je bila pravna osnova Liberi di Scegliere, koju je u Kalabriji u južnoj Italiji osnovao predsjednik regionalnog suda za mlade, sudac Roberto Di Bella.

˝Ključno je ovoj djeci dati priliku za iskupljenje, pokazati im da je drugačiji život moguć˝, kaže Giorgio De Checchi, nacionalni koordinator projekta.

U jednom slučaju prikazanom u Sergijevom istraživanju, na primjer, djevojčica u ranim tinejdžerskim godinama izdvojena je iz porodice 'Ndrangheta i preseljena izvan Kalabrije.

˝Čini se da je ovo rješenje jedino izvedivo za izbjegavanje odmazde da se djevojka spasi od neizbježne sudbine i da joj se u isto vrijeme omogući da iskusi različite kulturne, emocionalne, psihološke kontekste˝, smatrao je sud, nadajući se da će joj to omogućiti da se ˝oslobodi roditeljskog uvjetovanja˝.

˝Pitamo ove žene: šta želite za svoje dijete? Može im biti bolje, a alternative su često zatvor ili smrt˝, navodi Caramanna.

De Checchi naglašava da je svaki slučaj jedinstven i da sud vaga brojne faktore prije nego što donese svoje odluke. Sud može, na primjer, odlučiti opozvati roditeljsko pravo jednom roditelju, a drugom ne, ako jedan od njih pokaže više volje za promjenu. Sergijeva analiza presuda Tribunala pokazala je da su majke imale tendenciju da dobiju drugu šansu ako su bile spremne djetetu ponuditi život bez kriminala. U svim slučajevima, majkama je dopušteno da održavaju određeni kontakt s djetetom. Ako postoje rođaci koji nisu članovi mafije, sud može pokušati smjestiti djecu kod njih. Ono što je najvažnije, djeci se nudi psihološka i obrazovna podrška koja ih usmjerava na bolji životni put.

Caramannin rad u Palermu pokušava zauzeti sličan pažljiv i suosjećajan pristup. Razdvajanje djeteta i roditelja posljednje je rješenje.

˝Svako dijete ima pravo živjeti u svojoj porodici osim ako to nije u suprotnosti s pravom na odrastanje fizički i psihički zdravo˝, kaže ona.

De Checchi ukazuje na primjer porodice mafijaškog bossa koji je bio u zatvoru zbog teških zločina. I njegov sin je osuđen, dok je kći smještena u udomiteljsku porodicu.

Mogla je to biti potresna priča, a ipak je sin nastavio školovanje u zatvoru i nakon odsluženja odlučio živjeti poštenim životom, a kći je punoljetna i nije bila uvučena u kriminal.

˝Čak je i njena majka odlučila promijeniti svoj život i slijediti svoju djecu u ovom mučnom, ali nužnom procesu obnove. Kći sada ima posao, a sin razmišlja o studiju prava. Čak i otac, koji se u početku protivio odluci suda, sada cijeni ˝preporod˝ svoje porodice˝, kaže De Checchi.

˝Vidjeli smo mnogo ovakvih porodica ljude koji su dobili priliku izabrati novi način života daleko od kriminala. Jer uvijek mora biti otvoren alternativni put u svakom civilnom društvu dostojnom tog imena˝, zaključuje.