Dana 17. marta, Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Optužuju ga da je navodno odgovoran "za nezakonitu deportaciju ukrajinske djece i njihovo prebacivanje s okupiranih područja u Ukrajini u Rusiju". To, prema Rimskom statutu, ICC ugovoru, predstavlja ratni zločin. Ako bi se dogodilo da ga uhapse, Putin bi čekao suđenje u pritvoru ICC-a, koji se nalazi u Haagu (Nizozemska).
Ovaj pritvor, a ne zatvor, "budući da zatvorenici ovdje ne služe nikakvu kaznu", kaže Marc Dubuisson, direktor pritvora, mjesto je gdje se nalaze optuženi za ratne zločine, genocid, zločine protiv čovječnosti i zločine agresije i tu čekaju suđenje odnosno zatočeni su dok im se sudi. Mogu proći godine od trenutka kada su pritvorenici prvi put kročili u Haag dok ne budu ili oslobođeni i pušteni na slobodu ili budu osuđeni i odu na izdržavanje kazne u 'konvencionalnom' zatvoru.
Centar je dio nizozemskog zatvorskog kompleksa u Scheveningenu, obalnoj četvrti na periferiji Haaga, zbog čega, primjerice, opće sigurnosne kontrole provodi nizozemska policija. Međutim, visokosigurnosnim modulom izgrađenim unutar njega, u kojem su smješteni zatvorenici iz MKS-a, Tribunala za Kosovo i rezidualnog mehanizma Tribunala za bivšu Jugoslaviju, upravljaju zatvorski čuvari iz ovih međunarodnih sudova i njime se ravnaju prema njihovim vlastitim pravilima.
Kriminalci poput Charlesa Taylora, bivšeg predsjednika Liberije, optuženog za trgovinu 'krvavim dijamantima' iz rudnika Sierra Leonea, prošli su kroz ovaj modul; Bosco Ntaganda, bivši šef ruandske milicije, zvani 'Terminator' ili Thomas Lubanga, kongoanski ratni vođa, koji je regrutirao djecu vojnike.
Nadimak 'Hilton zatvora' dobio je zbog svojih sadržaja. Pritvorenici su sami u ćelijama, koje imaju oko 12 kvadratnih metara. Imaju krevet, radni stol s računarom, satelitsku TV, WC i umivaonik. Također imaju na raspolaganju veliki sportski kompleks, uključujući teretanu i nekoliko učionica u kojima pritvorenici mogu pohađati kurseve jezika i informatike.
“Budući da se radi o zatočeničkom centru, a ne zatvoru, zatvorenici imaju značajnu slobodu kretanja unutar kompleksa. Mogu se baviti sportom, pohađati satove jezika, informatike. Oni ne ostaju zatvoreni u ćelijama kao u zatvoru", objašnjava Dubuisson.
Prethodno je zgrada služila kao zatvor u koji su nacisti zatvarali nizozemske borce pokreta otpora. Sada je njegova funkcija da čuva kriminalce koji su počinili najgore zločine.
Cijeli kompleks Scheveningen ima nekoliko modula, odvojenih jedan od drugog. Jedan od tih modula je za međunarodne sudove sa sjedištem u Haagu, gdje svaki ima drugu etažu. Zatvorenici triju organizacija dijele neke prostore kao što su dvorište i sportski tereni.
“Sektor MKS-a raspolaže s ukupno 20 ćelija u kojima se trenutno nalazi sedam pritvorenika”, objašnjava direktor. Svi uhapšeni su Afrikanci: četiri su iz Srednjoafričke Republike, jedan iz Malija, drugi iz Ugande i još jedan iz Darfura. Sektor pod kontrolom Krivičnog suda ima 30 radnika, uključujući zatvorske čuvare, voditelja pritvora i manjeg ureda. “Te ljude čuva kvalificirano, a ne vojno osoblje. Isto se ne događa, naprimjer, u zatvoru Abu Ghraib u Iraku ili Guantanamu", kaže direktor centra. Osim toga, Tužiteljstvo istražuje 17 slučajeva i izdalo je 40 naloga za hapšenje, jedan od protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Budžet zatvora, objašnjava direktor, ovisi o broju ljudi koji su pritvoreni i zauzetim ćelijama. Ove godine je iznosio oko 1,5 miliona eura. Drugi od ovih modula velikog zatvorskog kompleksa je pod kontrolom Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). “Sada tamo više nema nikoga u pritvoru”, pojašnjavaju iz Suda. Kroz ovaj modul ICTY-ja prošao je Ratko Mladić, srebrenički koljač. Osuđen je za ratne zločine ubistva 10.000 civila tokom 43-mjesečne opsade Sarajeva i zločin Genocida nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici.
U centar je stigao 2011., no tek 2017. sud ga je osudio na doživotni zatvor. Sada služi kaznu u zatvoru u Haagu. U tom je sektoru umro i Slobodan Milošević, bivši srbijanski predsjednik, nakon četiri godine suđenja optuženima za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid koje je bilo pri kraju.
Tada se hapšenje bivšeg komunističkog vođe činilo nemogućim, kao sada Vladimira Putina. Rusija, poput Sjedinjenih Država ili Ukrajine, nije dio Međunarodnog krivičnog suda i ne priznaje ni njegovu nadležnost. To uveliko otežava hapšenje ruskog vođe. ICC nema vlastitu policiju ili vojsku i sud se oslanja na države koje svoje građane predaju sudu radi krivičnog progona. Iako Rusija sada neće predati Putina sudu, nalog za hapšenje komplicira slobodu kretanja ruskog čelnika kroz zemlje koje su ratificirale Rimski statut.
Nalog za hapšenje mnogi su označili kao simboličan čin, iako ga iz Haaga ne smatraju "toliko simboličnim".
“Bilo je nezamislivo i da će Milošević završiti iza rešetaka ali dogodilo se”, zaključuju iz Suda.
