U neka, iz ove perspektive rekli bismo davna vremena, dok još nije bila razvijena štampa, a ni pismenost, kod kršćanskih stanovnika Bosne i Hercegovine prije austrougarske okupacije 1878. godine postojao je običaj pravljenja drvenog kalendara.
U Glasniku Zemljaskog muzeja Bosne i Hercegovine informaciju o drvenom kalendaru zabilježio je Luka Bjelokosić.
“Drveni su kalendar imali osobito stanari, koji su izlazili na stanove preko ljeta, te hajvan u planinu gonili. Takove bi kalendare pravili ovako: čovjek bi uzeo komad ljeskova štapa, pa bi ga lijepo izrezao na četiri ćošeta, te bi se s njime uputio popu ili kome drugome pismenu čovjeku za kog je znao, da ima ljeskovac i da se razumije u svece. Toga bi čovjeka zamolio da mu kaziva, a on bi bilježio ovako: evo, nedjelja pa bi urezao krst ; u ponedjeljak, ako nema nikakva sveca, urezao bi pravu crtu; u utorak, ako je mali svetac, te se po štogod prirađuje, urezao bi kosu crtu ; u srijedu se, recimo, opet radi, urezao bi pravu crtu; u četvrtak veliki svetac, urezao bi opet krst , jer se ne smije raditi itd. Tako bi pobilježio po tri četiri mjeseca unaprijed. Čim bi prošla koja nedjelja, a on bi je odrezao sa štapa, pa bi je bacio. Tako su se ljudi u ono doba pomagali”, zapisao je Bjelokosić.
