Prije oko 450 godina u Bosnu i Hercegovinu stigli su Jevreji. Prema historiografskim podacima, Sefardi doseljavaju u Sarajevo etapno tokom 15 stoljeća i oko 1550. godine formirana je prva jevrejska zajednica (općina), a nedugo zatim i pogrebno društvo. Jevrejsko groblje otvoreno je u Sarajevu godine 1545. Sedam odbornika, koji su ga stvorili, počiva tu zajedno, pod istom humkom smješteni oko tijela svog velikog rabina Baruha.

Sarajevski Jevreji, koji su se kao etnička vjerska zajednica u BiH pojavili nakon progona iz Španije krajem 15. stoljeća, uglavnom su bili obrtnici, trgovci, farmaceuti i liječnici. Tokom stoljeća su Jevreji napredovali, te je Sarajevo postalo jedan od glavnih jevrejskih središta na Balkanu i bilo smatrano malim Jeruzalemom. Postoje podaci da je do sredine 19. stoljeća svaki liječnik u Sarajevu bio Jevrej.

Najteži dani bili su im pred početak i u Drugom svjetskom ratu. Prema dostupnim podacima, tada je stradalo između 65 i 70 posto Jevreja u BiH.

Prije Drugog svjetskog rata, umiljavajući se nacističkoj Njemačkoj, tadašnja jugoslovenska vlast počinje s diskriminacijom Jevreja. Počelo se postavljati jevrejsko pitanje, krenula je propaganda protiv Jevreja u novinama. Vlada je 5. oktobra 1940. godine donijela dvije uredbe diskriminatorskog karaktera. Prva je Uredba o mjerama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnje s predmetima ljudske ishrane, a druga Uredba o upisu lica jevrejskog porijekla za učenike univerziteta i drugih visokih, viših i srednjih škola.

Nakon što je Njemačka napala Jugoslaviju, BiH postaje dijelom NDH. Rješavanje “židovskoga pitanja” prepušteno je ustaškim vlastima. Već u aprilu 1941. godine ustaška država stvara zakonsku podlogu za diskriminaciju i masovne progone. Ustaške vlasti postavljaju povjerenika da se “stara” o Jevrejskoj opštini u Sarajevu. Iako je bilo protesta Muslimana protiv diskriminacije Jevreja, počele su pljačke, paljevina, konfiskacije.

Jevrejima je naređeno da nose žutu zvijezdu, organiziraju se deportacije na prisilni rad, svi Jevreji morali su se registrirati i kupiti žutu oznaku. Nakon toga, oko pet hiljada sarajevskih Jevreja deportirano u koncentracione logore. U narednih godinu dana deportirano ih je još dvije hiljade. Od ukupno 39 hiljada jugoslavenskih Jevreja, život je izgubilo njih oko 24 hiljade. Oko sedam hiljada otpremile su njemačke snage u logore smrti. Preživjelo je oko devet hiljada Jevreja. Od oko 14 hiljada bh. Jevreja, ubijeno ih je 10 hiljada.

Tridesetog aprila 1941. godine poglavnik NDH Ante Pavelić potpisao je nekoliko odredaba o rasnoj pripadnosti. Njima je određeno ko je državljanin NDH, ko je arijevskog porijekla, ko su Jevreji i kakva su njihova “prava”. Drugog maja 1941. godine objavljeno je “pravno” tumačenje donesenih zakonskih odredaba.

U njima, između ostalog, stoji: “U hrvatskom narodu žive kao manjine dvije rasne zajednice, koje se po svojim rasnim komponentama bitno razlikuju od hrvatskoga naroda. Jedna na socijalno visokom stupnju-Židovi, a druga na niskom socijalnom stupnju-Cigani. Rasni zakoni zapravo su samo u Njemačkoj dosljedno biološki osnovani. U rasnom zakonodavstvu ostalih država vjerska pripadnost igra bitnu ulogu, što naravno ne može dovesti do zadovoljavajućeg rješenja rasnog pitanja. Da Madžarska, Slovačka i Rumunjska imaju velike poteškoće s rješavanjem rasnog problema, razumljivo je, jer Židovi sačinjavaju veliki postotak pučanstva.

(…) Država Hrvatska se nalazi u istom povoljnom položaju kao i Njemačka, jer ima relativno malen postotak nearijskih elemenata. Prema statistici od god. 1921., koja omogućuje najjasniji uvid, jer je provedena prema teritorijalnoj podjeli prije svjetskoga rata, bilo je: U Hrvatskoj, Slavoniji i Međimurju 2.739,593 stanovnika, od toga Mojsijeve vjere 20.338. U Bosni i Hercegovini 1.889.929 stanovnika, od toga Mojsijeve vjere 12.028.... Time, što značenje rase dolazi do izražaja u zakonu o državljanstvu, fiksirano je jedanput zauvijek, da je Nezavisna Država Hrvatska nacionalna država i da samo Arijci imaju pravo da u njoj zauzimaju odgovorne položaje i da ravnaju njezinom sudbinom.” Rasni ustaški zakoni doneseni su u prvim danima nakon uspostavljanja NDH. Radilo se, zapravo, o prepisanim nürnberškim zakonima nacističke Njemačke.

Iako niko nema pouzdane podatke o broju Jevreja koji su živjeli u BiH prije Drugog svjetskog rata, smatra se kako ih je u našoj zemlji bilo oko 15 hiljada. Njima valja pridodati i oko hiljadu Jevreja koji su, iz raznih dijelova Evrope, iz zemalja koje su bile meta nacističkih snaga, bježali u Bosnu tražeći spas. Nažalost, gotovo svi ti koji su pred rat stigli u Bosnu pobijeni su, mnogi i zato što imali vremena upoznati komšije i steći prijatelje koji bi ih spašavali od Nijemaca ili ustaša. Oni koji su se spasili najčešće su bježali ka Mostaru i dalje prema Dalmaciji, i to iz veoma jednostavnog razloga – ti su dijelovi bili pod italijanskom vlašću i nije bilo holokausta.

Tek nakon pada Italije, morali su ići dalje, no tada je već bilo mnogo lakše spasiti glavu. Bosanski Jevreji najčešće su skončavali u Jasenovcu i Staroj Gradišci, dok su žene i djeca bili deportirani u Đakovo, i tamo uglavnom umirali od tifusa. BiH je u holokaustu izgubila na desetine svojih uglednih i priznatih građana Jevreja, koji su ostavili neizbrisiv trag u njezinoj historiji.

Među njima su, nprimjer, bili Moritz Levy, Danijel Ozmo, zatim filozof i matematičar Marcel Šnajder, ali i Laura Papo - Bohoreta, prva žena-pisac drama na Balkanu, koja je umrla od tuge za djecom koja su od nje odvedena u koncentracijski logor. Jedan od onih koji se spasio bio je Isak Samokovlija, zato što je bio doktor i jer je trebao onima koji su ga slali na rad u Doboj, Sarajevo i Kiseljak.

U BiH, izuzev sabirnog centra Kruščica kod Travnika, nije bilo koncentracijskih logora. Bosna i Hercegovina je dala mnogo pravednika, ljudi koji su spašavali Jevreje u holokaustu i koje je priznao izraelski “Vad Yashem”, službeni memorijalni centar. Najpoznatiji su, svakako, rahmetli Derviš i Servet Korkut. Derviš Korkut bio je kustos sarajevskog Zemaljskog muzeja, čuven po spašavanju Hagade iz kandži nacista.

Izraleski “Vad Yashem” je proglasio pravednicima 49 Bosanaca i Hercegovaca. Među njima su 24 Bošnjaka.