U udaljenom dijelu Gvajane, u Južnoj Americi, evangelistički pastor Jim Jones izgovorio je riječi koje su bile posljednje za stotine ljudi: “Završimo s ovim sada. Završimo ovu agoniju”. Nakon toga je 18. novembra 1978. godine 918 ljudi izgubilo živote. U jednom od novinskih čalanak reportera koji su izvještavali o nezapamćenom masakru stajale su sklijedeće rečenice:

„Historija, sa svojim odjecima vjerskog fanatizma, političkog ekstremizma, raspada porodice, droge i seksa, ilustrira jamu u koju je upala kontrarevolucija, koja je započela pjesmom i cvijećem. Kao i u slučaju Mansona, ali pomnoženo sa stotinu, psihopat je kapitalizirao dezorijentiranost mladih ljudi koji nisu našli svoje mjesto u porodici i društvu, pretvorio ih u svoje fizičke i moralne robove i na kraju doveo do uništenja.“

I do danas je otvorena misterija šta se dešavalo u posljednjim danima zajednice koja je rođena kao socijalistička utopija u Kaliforniji, a degenerirala u noćnu moru u Gvajani. Godine 1955. pastor Jim Jones stvorio je sektu pod nazivom Narodni hram, čija su većina sljedbenika bili crnci. Kako po komunističkoj pripadnosti, velečasni Jones postao je poznat po svojoj borbi protiv rasizma i zagovaranju prava homoseksualaca.

Jim Jones bio je egzotičan lik, strastveni govornik, s očaravajućom karizmom o ljudima koji su mu se obraćali za vodstvo. S temeljima primitivnog kršćanstva, propovijedao je religiju s jakim društvenim naglascima. Njegov heroj u to vrijeme bio je Mao Tse Tung, a njegov je cilj, prema riječima njegove supruge, bio stvoriti organizaciju u kojoj bi se spojili kršćanstvo i marksizam. Nije bilo iznenađenje da su propovjednik i njegova supruga Madeleine usvojili šestero djece različitih rasa kako bi osnovali vlastitu "duginu porodicu".  

Usred nuklearne psihoze koja je proizvela Hladni rat, Jones je preselio svoju zajednicu iz Kalifornije u Južnu Ameriku. U udaljenoj Gvajani osnovao je Jonestown (Pueblo Jones), farmu od 140 hektara za koju su se nadali da će preživjeti nuklearni rat i opasnosti kojih su se bojali u SAD-a, zemlji koja se, kako je rekao, sve više bliži svom kraju. Imao je čudan koktel doktrine, miješao je odlomke iz Biblije, Marxove tekstove i evanđeosko pentekostalno vjerovanje i tako privukao zajednicu od oko 1200 ljudi u Južnu Ameriku.

U stilu karakterističnih hipijevskih komuna '70-ih, Jonesovi sljedbenici sami su uzgajali hranu, stoku, proizvodili sve vrste proizvoda i zajedno školovali svoju djecu. Bila je to socijalistička utopija kojom je željeznom rukom vladao Jones i koja je mutirala prema sve ozbiljnijem zlostavljanju i maltretiranju među sljedbenicima sastavljenim od zalutale djece, bivših ovisnika i izdanaka razorenih porodica.

Od sedam ujutro do šest navečer članovi sekte neumorno su radili, uključujući i djecu, na temperaturama blizu 38 °C. Prema svjedočenjima bivših članova sekte, obroci su se sastojali samo od riže i mahunarki, lošije kvalitete od hrane koju su dobivali Jones i njegova uža porodica. U slučaju nepoštivanja naredbi, Jones je nedisciplinirane zatvarao u malenu drvenu kutiju.

Premlaćivanja su bila česta, kao i korištenje "jame za mučenje" u koju bi Jones usred noći bacao neposlušnu djecu. Plašio je djecu da povjeruju da se na dnu bunara nalazi čudovište i, u slučaju da su dovoljno stari da vjeruju u strašne priče, vezao ih je gole kako bi im strujom pržio genitalije. Bilo je gotovo nemoguće napustiti Jonestown. Oni koji su pokušali pobjeći bili bi drogirani, dok su naoružani stražari danonoćno patrolirali gradom kako bi osigurali izvršavanje Jonesovih naredbi. Nakon sve više uznemirujućih svjedočanstava, CIA je počela istraživala kako stati na kraj ovom "socijalističkom raju".

Godine 1978. kongresmen države Kalifornija Leo Ryan i pratnja koja je uključivala nekoliko novinara, rođake članova kulta i jednog prebjega iz zajednice, posjetili su Jonestown. Prvotno ih je vođa sekte srdačno dočekao i svojim gostima priredio muzičku dobrodošlicu. „Njihov prvi dan inspekcije nije mogao biti ugodniji: posvuda su nailazili na osmijehe i ljude koji su ih uvjeravali da su oduševljeni. Međutim, kada su im neki, posebno mladi ljudi, počeli kriomice dijeliti ceduljice u kojima su im govorili da žele otići, da se boje, a drugi otvoreno izrazili želju da se vrate s njima, napetost je počela rasti.

Nakon još nekoliko dana posjete, kongresmen je pretrpio napad nožem. Ryan je pozvao sve koji žele napustiti zajednicu da se vrate s njim u njegovom avionu. Nekoliko članova People's Templea očito je prihvatilo poziv i sastalo se s kongresmenovom pratnjom, Međutim, tokom sastanka članovi kulta su izvukli vatreno oružje i ustrijelili Ryana i ostale. Tog 17. novembra uništili su avion i ubili kongresmena, trojicu novinara i ranili devetero ljudi. Nakon što su tijelo kongresmena izrešetali do neprepoznatljivosti, vratili su se u zajednicu i tada je počela nova razina užasa.

Kolektivno samoubistvo bila je ideja koja se često ponavljala u Hramu naroda. Jim Jones je nekoliko svake dvije sedmice organizirao "testove lojalnosti", gdje je simulirao masovna samoubistva, što je uključivalo i gutanje lažnih otrova. Jones ih je nazvao "bijele noći". Oni koji su oklijevali piti tekućinu bili su prisiljeni pod prijetnjom da će biti strijeljani ako ne ispoštuju naredbu. „Tokom ovih bijelih noći, Jones je članovima Jonestowna dao četiri opcije: pobjeći u Sovjetski Savez, počiniti 'revolucionarno samoubistvo', ostati u Jonestownu boriti se protiv osvajača ili pobjeći u džunglu", stajalo je u izvještaju koji je sačinio FBI.

Jim Jones je poludio i bio je spreman ići do kraja kako ne bi doživio kraj svog grada. Nakon atentata na kongresmena, Jones je okupio cijelu zajednicu i upozorio na kraj socijalističkog sna: "Dobili smo sve što smo htjeli od ovog svijeta. Imali smo dobar život i bili smo voljeni."

Zatim su ljudi bliski vođi podijelili bočice pune cijanida, pomiješane sa sokom od grožđa, svakom od više od 900 ljudi koji su činili zajednicu. Žene, muškarci i djeca pili su kalijev cijanid, čije djelovanje uzrokuje posebno bolnu smrt. Ali Jones nije. Vođa je stajao do kraja, korio one koji su vrištali u mukama otužujući ih za umiranje "bez dostojanstva", budući da je malo ko mogao obuzdati krikove koje je izazvala bol. On je, za svaki slučaj, sebi oduzeo život hicem iz sačmarice.

Nakon što je lokalna vojska otkrila stotine tijela na farmi, rođaci preminulih upali su u kuće sekti na raznim lokacijama u potrazi za odgovorima. Ali istina je da ni danas nema odgovora, a šta se stvarno dogodilo u posljednjim danima Jonestowna ostaje misterija. Zadašnja je štampa događaj opisala kao "najveće kolektivno samoubistvo" u historiji, no u stvarnosti nije jasno koliko je to bilo samoubistvo, a koliko ubistvo.