Na komemoraciji žrtvama Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici obratila se i Majka Srebrenice Kada Hotić. Njoj je u dva dana ubijeno 56 članova porodice, a u životu je, kako kaže, održava samo istina o onome što se dogodilo. Ona je pročitala pismo, poemu, koju je pisala sinu dok je tragala za njim i čekala bilo kakve vijesti o tome da je, ipak, živ.
Autor: R.I.
Podijeli
Sine moj, opet je ljeto, dani su topli i vreli kao onog tužnog ljeta kad si otišao. Sine moj, godine prolaze, a ja te čekam, mada sam izgubila nadu. Sine moj, i ovog ljeta moje misli lutaju šumama kojim si prošao u nadi da će to biti put slobode. Je l' taj put toliko dug i beskrajan, pa te još uvijek nema? Sine moj, gledam u te puteve kroz prozor moje sobe, sjećam se tvog lika, stasa, sjećam se kako pališ cigaru, na ulici vidim lica slična tebi, na moment mi se čini da si to ti, a tebi ni traga nema kao da nisi ni postojao. Da li je moguće da je neko tvoj mladi život tako ugasio. Ko ti ne da da mi dođeš, nije valjda da su te ubili?
