Dana 30. septembra 2000. 11-godišnji Muhammad al Durrah pogođen je unakrsnom vatrom između palestinskih i izraelskih vojnika u Gazi i odmah je preminuo. Njegova smrt bila je prva na jezivom i vrlo dugom popisu koji je Izraelski informacijski centar za ljudska prava na okupiranim teritorijima B'Tselem počeo sastavljati te godine kako bi prebrojao žrtve u izraelsko-palestinskom sukobu.

Prošle su 23 godine i, nakon Al Durraha, najmanje još 1.741 maloljetnik je nasilno izgubio život u Pojasu do 6. oktobra. Nakon dva desetljeća, palestinsku djecu kažnjavaju više nego ikad: u protekle tri sedmice najmanje 2360 dječaka i djevojčica ubijeno je pod izraelskim bombama, prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze objavljenim ovog utorka. U 18 dana premašen je ukupan broj umrle djece u posljednje 23 godine.

Najmanje 2,2 miliona ljudi, od kojih su polovina maloljetnici, zarobljeno je u Pojasu, koji neki nazivaju najvećim otvorenim zatvorom na svijetu: teritorija od 365 kvadratnih kilometara, sa koje ne možete ući ni izaći, ni kopnom, ni morem, ni zrakom, jer je Izrael blokirao sve pristupe nakon napada 7. oktobra.

U Pojasu jedva da je ostalo pitke vode, struje, hrane i lijekova nema. Prolaz teretnih vozila s humanitarnom pomoći dopušten je na kapaljku. Ono čega ne manjka jesu projektili: do šest hiljada ispalila je izraelska vojska u prvih šest dana opsade, ubivši 1140 ljudi.

Strah, nesigurnost i smrt postali su svakodnevnica djevojaka poput Dime Allamdani (16), koja je prošle sedmice pokopala 13 članova svoje porodice. “Došla sam potražiti oca, majku i braću u mrtvačnici. Prvo su mi rekli: dođi pogledati svoju majku. Nisu mi pokazali njezino lice, ali sam je prepoznala po stopalima”, ispričala je pred kamerama Reutersa.

Njena porodica bila je jedna od mnogih koje su se preselile na jug Gaze kako bi izbjegle bombardiranje izraelskih aviona. Smjestili su se u privremeno sklonište u gradu Khan Younis, ali ih je u noći 17. oktobra probudio masovni napad. Ova djevojka, jedan od njezine braće i dva njezina mlađa bratića jedini su preživjeli.

Osim ubijenih, još najmanje 5.000 djece je ranjeno, a još 800 nestalo, vjerojatno zato što su ostali pod ruševinama srušenih zgrada, prema palestinskim vlastima. "Hiljade domova i desetine igrališta, škola, bolnica, crkava i džamija oštećeni su ili uništeni u Gazi", izvještava Ministarstvo zdravstva Gaze. Od ozlijeđene djece, tvrdi isti izvor, neka imaju “nepodnošljive opekline, gubitak udova i druge strašne ozljede uzrokovane bombardiranjem”.

Gaza je poprište vojnih upada i napada otkako je 1994. prešla iz izraelskih u palestinske ruke, potpisivanjem sporazuma iz Osla. Nasiljem su, u većoj ili manjoj mjeri, pogođeni svi stanovnici. Adolescenti koji sada navršavaju 17 godina su do sada već preživjeli pet oružanih sukoba. Počelo je 2006. godine, neposredno prije prve izraelske blokade Pojasa 2007. a zatim dolaskom Hamasa na vlast. Za to vrijeme prošli su rat 2008.-2009., koji je trajao 23 dana; onaj iz 2012. koji je trajao osam dana; onaj iz 2014., koji je trajao 50 dana i bio najkrvaviji do sada; onaj 2021. koja je trajao 11 dana te aktelnu koji je počeo sedmog oktobra.

Nedostatak vode i hrane najozbiljnije pogađa djecu, osobito onu u prvih 1000 dana života način života, što je najvažniji stadij razvoja. Već prije ove ofanzive 60% stanovništva Gaze trebalo je humanitarnu pomoć da bi preživjelo, a UN-ov Svjetski program za hranu registrirao je 1,84 miliona ljudi u situaciji nesigurnosti hrane, odnosno: bez pristupa dovoljnoj količini hrane za svoje potrebe. Uz to, 7,4% djece između šest i 59 mjeseci patilo je od neke vrste pothranjenosti. Prema UNICEF-u, manje od polovine dječije populacije dobija minimalno raznoliku prehranu, a oko 10% djece mlađe od pet godina zaostaje u rastu.

Bez postrojenja za desalinizaciju zbog nedostatka goriva i s praznim supermarketima, mnogi stanovnici Gaze piju bono što nađu. Čak i slanu vodu. “Stanovništvo troši slanu vodu s više od 3000 miligrama po litri soli iz poljoprivrednih bunara. To predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje, jer podiže razinu hipertenzije, osobito kod beba mlađih od šest mjeseci, trudnica i osoba s bubrežnim bolestima”, upozorava najnoviji izvještaj o stanju Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA).

Korištenje slane podzemne vode također povećava rizik od proljeva i kolere. Već su otkriveni prvi slučajevi vodenih kozica, šuge i proljeva, što se može pripisati lošim sanitarnim uvjetima i konzumiranju vode iz nesigurnih izvora. “Očekuje se da će učestalost ovih bolesti porasti osim ako vodovod i sanitarni objekti ne dobiju struju ili gorivo za nastavak rada”, upozorila je ova organizacija.

Organizacija Save the Children u svom izvještaju iz 2022. godine navodi da četvero od petero djece Gaze živi s depresijom, boli i strahom. Upitani o svom svakodnevnom životu u Gazi, djeca i adolescenti rekli su da žive "u stalnom stanju brige, tuge i žalosti, čekajući da izbije sljedeći krug nasilja i osjećaju se nesposobnim za spavanje ili koncentraciju". Nasilje koje traje više od 15 godina značilo je da osmero od 10 djece navodi da osjeća emocionalni stres i tugu, uz poteškoće u obavljanju školskih obaveza i druženju.

Dugoročno gledano, učinci među djecom koja žive u ratnim okolnostima kreću se od poricanja ili potiskivanja emocija do pokušaja samoubistva. OCHA je zabilježio da su između 2020. i 2021. godine u Gazi bila 44 slučaja pokušaja samoubistva, u poređenju sa osam zabilježenih 2019.

Ubostvo Muhammada al Durraha, dječaka čije je ime prvo na dugom opisu sa imenima ubijene djece Gaze postalo je viralno u vrijeme kada nije bilo društvenih mreža jer ga je uživo snimala francuska televizija. Njegov slučaj obišao je svijet, dječačić je proglašen mučenikom, a slika njega u zagrljaju s ocem dok ga je pokušavao zaštititi od metaka, stjeranih između dvije strane u sukobu koji ga je stajao života, posala je ikona palestinske borbe. Od ostale više od 4000 djece ubijene u Gazi od 2000. do ove sedmice, međutim, jedva da je ostao broj i ime u izvještajima UN-a ili nekih dobrotvornih udruženja. A popis samo nastavlja rasti.