Konzervativac Leo Varadkar ove je srijede iznio iznenađujuću ostavku na mjesto čelnika stranke Fine Gaela i predsjednika irske vlade. “Liderstvo podrazumijeva znati kada je došlo vrijeme za predaju štafete i imati hrabrosti za to”, pojasnio je prilikom najave svoje ostavke navodeći “lične, ali prije svega političke” razloge.

U emotivnom govoru okružen svojim timom, Varadkar koji je 2022. postao prvi otvoreni homoseksualni irski predsjednik indijskog porijekla, žrekao je da je ponosan što je "postigao ravnopravniju i moderniju zemlju". No, pojasnio je da, "nakon pažljivog razmatranja i dubinskog preispitivanja", vjeruje da će novi čelnik "moći bolje obnoviti i ojačati tim, preusmjeriti našu poruku i politiku te potaknuti provedbu."

Odluka je iznenadila i same koalicijske partnere, centrističku Fiannu Fáil i stranku Zelenih. U ovom trenutku ne razmtara se raspisivanje vanrednih izbora, a Opći su zakazani za mart 2025. godine.

Kritike prema bivšem premijeru su se pojačale nakon poraza vlade na referendumu koji je nastojao promijeniti zastarjele reference u Ustavu na porodicu i žene, a optužen je da je vodio osrednju kampanju koja je bila osmišljena kako bi se glasanje poklopilo s Međunarodnim danom žena.

U samo nekoliko godina, Keltski tigar je od jednog od bastiona vjerskog konzervativizma postao jedna od najtolerantnijih demokratija u Evropi. Ne uzalud, 2015. Irska je postala prva zemlja u svijetu koja je glasanjem odobrila istospolne brakove. U tom smislu, kada je irski premijer raspisao referendum za promjenu nekih članaka Ustava iz 1937. koji se smatraju zastarjelim i seksističkim, to nije bilo posebno protumačeno kao riskantan politički manevar. Međutim, dvostruki plebiscit održan 8. marta okončao je porazom.

Prvi amandman – koji je predložio proširenje definicije porodice s odnosa temeljenog na braku na “dugotrajne veze”, kao što su vanbračni parovi i njihova djeca, odbijen je od strane 67 % glasača. Amandman koji je predlagao zamjenu upućivanja na „dužnosti majke u kući” klauzulom koja priznaje brigu koju pružaju članovi porodice odbijen je sa 74%.

 

Zbunjenost, apatija i kritika teksta amandmana bili su ključni za razumijevanje rezultata. Iako su, više od protivljenja ustavnim promjenama, izrazili nelagodu biračkog tijela prema političkoj eliti koju optužuju da je izgubila kontakt s narodom.

Od osamostaljenja od Ujedinjenog Kraljevstva 1921. godine, na vlasti su se izmjenjivale formacije desnog centra - Fine Gael i Fianna Fáil. Sada su pak na trećem i četvrtom mjestu u anketama o namjeri glasanja s podrškom od 19,5 posto i 18,2 posto. Suočen sa smrću dvostranačkog sistema, Sinn Féin, nekada politički ogranak sada neaktivne IRA-e, uspio je kanalizirati nezadovoljstvo biračkog tijela i s podrškom od 28% u anketama vodi na prvom mjestu.

Ljevičarski nacionalisti već su ispisali historiju u Belfastu vodeći po prvi put od podjele otoka prije 103 godine izvršnu vlast britanske pokrajine Sjeverne Irske, kojoj je Brexit ostavio drugačiji status od ostatka Kraljevstva Sjedinjenih Država.

U Republici Irskoj su stupili na vlast 2020. godine, ali nisu uspjeli formirati vladu, budući da su dvije najveće stranke odbacile mogućnost koaliranja s njima, kritizirajući njihovu nasilnu prošlost i ekonomsku politiku koju nazivaju populističkom.

No, mladi Irci ih više ne povezuju s IRA-om. Oni rane veze formacije s teroristima vide kao stvar prošlosti i sada ih privlači njihov opsežni program javnog stanovanja, u zemlji u kojoj su stanarine iznimno visoke. Ukratko, više nego zbog svog nacionalističkog cilja, popularnost Sinn Feina leži u tome što je stranka protiv establišmenta.

No, pod pritiskom je budući da se dio njezine temeljne baze birača iz radničke klase posljednjih mjeseci filtrirao u male nezavisne stranke, uključujući rubne organizacije koje se protive imigraciji u zemlji bez dominantne formacije krajnje desnice.