Sirijski izbjeglica koji je potajno snimio hrvatske graničare kako tuku njegove saputnike odvest će hrvatske vlasti pred Europski sud za ljudska prava zbog njihove prakse vrašanja izbjeglica nazad u Bosnu i Hercegovinu.

"Nisam mogao zaboraviti to iskustvo na granici", kaže Sami Barkal. “Napravio sam taj video jer sam želio da ljudi shvate što nam se događa i kako se igraju s našim životima kao da ništa ne vrijede. Šta još možemo učiniti da to prestane? Tako da se stvarno nadam u sud. Želimo li doista granice sa zidovima, nasiljem i otporom? Ili želimo pronaći humaniji način?”

Barkal je napustio Kobane u Siriji 2014. kada je Islamska država počela bombardirati sela. Imao je 13 godina.

“Otišao sam s majkom i bratom u Tursku”, prisjeća se Barkal. “Vratili su se nakon nekog vremena, ali ja se nisam mogao vratiti jer sam se bojao da ću biti prisiljen služiti vojsku. Kad je moja porodica otišla, tada je život za mene stvarno počeo. Morao sam sam učiti o životu.”

Kasnije se odlučio pridružiti stotinama tražitelja azila koji svakodnevno hodaju snježnim stazama balkanske rute pokušavajući doći do središnje Evrope.

Mnoge zaustavlja hrvatska granična policija i pretražuja, a neke opljačkaju i nasilno gurnu natrag u Bosnu, gdje su hiljade tražitelja azila blokirane na niskim temperaturama.

Takva odbijanja su kršenje međunarodnog prava, koje kaže da tražitelji azila moraju imati priliku podnijeti svoj zahtjev za azil nakon što se nađu unutar granica zemlje.

Barkal kaže: “Situacija je bila katastrofalna. Nije bilo nikakve podrške i završili smo spavajući u blatnom polju. Ja sam imao šator, ali mnogi drugi su morali improvizirati s vrećama za smeće. Oslanjali smo se na volontere i lokalno stanovništvo za hranu i tuševe. Morao sam otići odande.”

U novembru 2018. Barkal je odlučio pokušati prijeći granicu iz Bosne u Hrvatsku sa grupom tražitelja azila iz sjeverne Afrike. Budući da je bio najmlađi u grupi, odrasli su mu predložili da ostane u slučaju da ih zaustavi hrvatska policija. Odjednom je začuo krikove kako odjekuju hladnim noćnim zrakom. Skriven iza grmlja počeo je snimati.

“Hrvatska policija ih maltretira. Lome ljudima kosti”, šapnuo je Barkal u telefon dok se čuo zvuk palica koje udaraju po mesu. Zatim tišina. Nekoliko minuta kasnije, trojica muškaraca iz njegove grupe izašla su iz šume s modricama na licu, krvavih usta i nosova te slomljenih rebara.

Barkal kaže: “Bio sam tako uplašen jer smo išli u tom smjeru. To sam mogao biti ja. Ali morao sam snimiti nešto od toga da ljudi razumiju što se događa na granici. Prvo smo samo čuli krike, a onda se pojavio ovaj čovjek krvavog lica. Tada više nisam imao riječi. Ostao sam bez riječi. Doslovno sam se tresao. Izašli smo iz rata i došli ovdje tražeći sigurnost, a onda se dogodi ovo. Kada su muškarci krenuli prema nama, pokušali smo im malo pomoći, a zatim smo se zajedno vratili u logor. Bio sam tako uplašen da su mi se noge jedva micale.”

Ovo nije bio prvi put da je Barkal bio prisiljen vratiti se. Mjesec dana ranije, u oktobru iste godine, njega i grupu Sirijaca zaustavili su hrvatski graničari dok su se odmarali u napuštenom objektu.

Barkal kaže: “Policajci su nas pretresli i oduzeli nam stvari. Zatim su nas dopratili do bijelog kombija i odvezli natrag do granice. Kad su se vrata kombija otvorila, vidjeli smo grupu naoružanih policajaca kako čekaju vani. Dali su nam znak da se maknemo i nisu rekli ni riječ. Bili smo previše uplašeni da bismo razgovarali. Sinulo nam je da nas silom vraćaju u Bosnu. Povratak životu u tom blatnom polju bez ičega.”

Nakon brojnih pokušaja Barkal je krajem 2018. konačno uspio doći do Njemačke gdje su mu vlasti odobrile zahtjev za azil.

Danas radi u supermarketu u Nordenu, gradu na njemačkoj obali Sjevernog mora. Nakon završene škole planira nastaviti karijeru u medicinskoj njezi. No, Barkal nije zaboravio zlostavljanja koja je pretrpio. Značajno je pridonio pokušaju razotkrivanja onoga što se događa u Hrvatskoj, govoreći i u Evropskom parlamentu.

Sud sada mora utvrditi da je Hrvatska povrijedila Samijeva prava nezakonito ga protjeravši u Bosnu dok je bio maloljetan. Osim ovog nalaza, od Hrvatske bi se zahtijevalo jamstvo da se takva kršenja više neće dogoditi. Morali bi izraditi akcijski plan i dostaviti izvještaj o njegovoj provedbi.

Unatoč svjedočenjima humanitarnih radnika, medija i novinara, Hrvatska je stalno poricala da je vraćala tražitelje azila u Bosnu ili da je protiv njih koristila nasilje.

Međutim, 2019. godine, nakon višemjesečnog službenog demantiranja, u intervjuu za švicarsku televiziju tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priznala je da se to ipak događaju. Zanijekala je da su bili nezakoniti i također je rekla da policija nije upotrijebila silu kada je to radila.

Europski sud za ljudska prava presudio je 2019. da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice. Vlasti su prisilile njezinu porodicu da se vrati u Srbiju prelazeći željezničku prugu ne dopuštajući im da zatraže azil.

Djevojčicu, po imenu Madina Hussiny, udario je i ubio voz nakon što su je hrvatske vlasti 2017. gurnule natrag s porodicom.

Izvor: The Guardian