Kao drastičan primjer oduzimanja vakufske imovine navodimo slučaj Bihaća, grada s najvećom muslimanskom populacijom u Bosanskoj Krajini. Bihaćki vakufi su posjedovali 4.011.143 kvadrata zemlje, dok se danas u gruntovnici bilježi svega 1.079.279 kvadrata u vlasništvu vakufa.

Nekada su bihaćkim vakufima pripadale slijedeće nekretnine: 3 medrese, 46 džamija, 1 musalla, 137 kuća, od kojih je većina bila u potpunom, a neke u djelimičnom posjedu vakufa, 8 magaza, 12 dućana, 3 odaje, 2 zgrade, 1 pilana, 1 pekara, 3 kafane, 1 vodenica i 4 skele-kerepa za prijevoz robe preko Une. Nijedna od nabrojanih kuća, ni drugih objekata, osim većine džamija, nisu danas u vlasništvu vakufa. Od tri bihaćke medrese, džamija Mehmed-paše Bišćevića i Mujage Hadžića, šehitluka i drugih gradskih mezaristana, nema ni traga. I pored upornog traženja da se nešto od te imovine vrati Islamskoj zajednici, nijedan objekat niti zemljište u Bihaću nisu vraćeni vakufu, osim zgrade bivšeg Vakufskog konvikta (kasnije „Gajretovog“) u kojem se nalazi Bihaćki muftiluk.

I pored tolikih parcela zemlje i gradilišta koja je bihaćki vakuf posjedovao, Medžlis Islamske zajednice u Bihaću morao je za otkup zemlje za harem nove Gradske džamije izdvojiti blizu 400.000 KM!

Po raznim osnovama na teritoriji općine Tešanj vakufu je oduzeto: 3.609.935 metara kvadratnih (360 hektara) šumskog zemljišta, 55 parcela za izgradnju objekata u ukupnoj površini od 14.451 metara kvadratnih, pet poslovnih prostora, među kojima i „Šareni mekteb“, bez sumnje najveći i najljepši mekteb koji je u Bosni izgrađen (taj objekat je vraćen Islamskoj zajednici). Oduzeta zemljišta Islamskoj zajednici činila bi 16% današnje ukupne teritorije općine Tešanj! Današnja vakufska imovina u odnosu nastanje prije i nakon Drugog svjetskog rata čini tek trećinu te imovine. U ovoj trećini ima veći broj vakufa nastalih nakon Drugog svjetskog rata, pa i nakon posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U Goraždu je 1960. godine, u samom središtu grada, oduzeto 27 dućana, a na temeljima porušene Džafer-begove džamije i istoimene medrese izgrađena stambeno-poslovna zgrada. Samo u Novoj Kasabi kod Zvornika komunističke vlasti su nacionalizirale i oduzele 1.700 dunuma vakufske zemlje! Ta zemlja je svakako pripadala moćnom vakufu budimskog vezira Musa-paše, osnivača Nove Kasabe.

Prema podacima Vakufske direkcije, u vrijeme SFRJ ukupan broj oduzetih vakufskih dobara (džamija, mekteba, dućana, kuća, stanova, zgrada, mezarja) broji 11.324 jedinice s ukupnom površinom od 30.342.496 kvadratnih metara. Od 1950. do 1990. godine vakufu je nanesena neizrecivo velika šteta! Procjenjuje se da zbog nedonošenja Zakona o restituciji Islamska zajednica svake godine gubi 24 miliona KM!

Iako je oduzimanje vakufske imovine bilo „zakonski pokriveno“, ipak su se dešavale nepravilnosti i razne devijacije u odnosu i na ono malo preostale imovine. To dokazuju žalbe upućivane komisijama za nacionalizaciju. Do 1. jula 1961. godine mjerodavnima su upućene 173 žalbe, od kojih su pozitivno riješene svega 32, a negatovno 141. U informaciji Vakufske direkcije početkom 1955. godine stoji da pojedini rukovodioci Socijalsitičkog saveza radnog naroda otuđuju imovinu Islamske zajednice (zemljišta i mektebske zgrade) s ciljem pribavljanja sredstava za gradnju škola, elektrifikaciju sela i slično.

Konkretno se navode slučajevi u Bihaću, Ključu i Gračanici. Savezna komisija za vjerska pitanja je na ove žalbe uglavnom odgovarala negativno. Društvena imovina je svetinja, privatnu treba uništiti!

Iz perioda komunizma Islamska zajednica u BiH izašla je sa svega pet posto vakufa s kojima je gruntovno raspolagala!

Rušenje džamija i drugih vjerskih objekata posebna je priča. U tom vremenu porušene su brojne džamije i drugi objekti u vlasništvu Islamske zajednice, najčešće pod izgovorom urbanizacije i planiranja gradskih ulica i trgova. Čak je za rušenje bila predviđena i najstarija sarajevska potkupolna džamija Muslihuddina Čekrekčije na Baščaršiji, podignuta 1526. godine, ali je na intervenciju Vrhovnog islamskog starješinstva ostala pošteđena.

Rušenje džamije, tekije i turbeta u Vogošći nije se moglo ni smjelo spriječiti. Put Sarajevo-Vogošća naveden je tačno preko džamije i tekije! Tako je porušena jedina džamija na potezu od Ali-pašine džamije u Sarajevu do džamije u Starom Ilijašu. Opstrukcija izgradnje džamija na tom potezu (Semizovac, Vogošća, Kobilja Glava) trajala je decenijama.

Zbog „dotrajalosti“ i radi urbanizacije, regulacije ulica i trgova porušeno je više džamija u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i drugim gradovima. Primjera radi, medresa u Bijeljini porušena je 1948. godine „radi urbanizacije grada“. Najstariju mostarsku džamiju, Sinanpašinu na Mejdanu, komunističke vlasti su porušile 1949. godine da na njenom mjestu naprave igralište za oficire! Ta džamija je prije nekolike godine obnovljena. U istom periodu porušeno je još nekoliko mostarskih džamija i drugih vakufskih objekata.

Da navedemo samo jedan primjer iz Travnika. U Gornjoj čaršiji u Travniku porušen je 1969. godine bezistan Muhammed-paše Kukavice, da bi na tom mjestu bio izgrađen hotel „Orijent“. Bezistan je bio masivna građevina od kamena i imao je 47 dućana koji su se nekad izdavali pod zakup. Jednim potezom vakuf je ostao bez svojih 47 dućana i to u središtu grada! Vezir Ahmed Kamil-paša kao da je slutio kakvi ljudi u budućnosti mogu posegnuti za vakufskom imovinom, pa je svoj bezistan izgradio pod samom Ćamilijom (sada Sulejmanijom) džamijom. Preživio je zahvaljujući isključivo toj činjenici.

Mnogi objekti koji su ranije služili za mektebsku nastavu, naročito oni bolje gradnje, oduzeti su i dati na upotrebu osnovnim školama, a medresanske zgrade u neke druge namjene. Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku, dočekala je posljednji rat kao „Šipadov“ salon namještaja! Ibrahim-pašina medresa u Počitelju služila je kao bife u kojem je služen alkohol! Sultan Selimov mesdžid u Mostaru i Lukačka džamija u Travniku služili su za galerije. Tako se u mihrabu mogao naći ženski akt (obnaženo žensko tijelo)! U Gazi Husrev-begovom hamamu u Sarajevu bila je kockarnica i noćni klub! Desetine džamija pretvoreno je u skladišta: Prkanjska i Repovačka u Konjicu, uza samu Repovačku džamiju godinama je egzistirala stočna pijaca, Kadi Osmanova (Šehova) džamija kod autobuske stanice u Foči, Čučkova ili Sinan-kadi-efendijina u Nevesinju, Dugalića ili Bakrača džamija u Nevesinju i mnoge druge.

(Iz knjige: Ahmed Mehmedović, Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017.”, Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)