Šta je zajedničko političarima poput Igora Stojanovića, Elmedina Konakovića i Fuada Kasumovića, budžetskim kulturnjacima poput Harisa Pašovića, medijskim špiclovima tipa Danijala Hadžovića, marginalnim opskurantima poput Fatmira Alispahića i Edina Garaplije te stotinama drugih botova i karabotova nametnute vladajuće koalicije?

Svi oni su dio, neki vrlo svjesno, neki tek kao korisni idioti, projekta predizborne instrumentalizacije islamofobnog narativa. Meta takve kampanje je opozicija generalno, no oštrica je, prije svega, usmjerena ka SDA kao najvećoj i najstarijoj stranci bošnjačkih rodoljuba.

Sponzori nametnute “trojke” odlično su svjesni pustoši koja je u ovih nekoliko godina ostala iza njihovog subverzivnog političkog projekta, a što ih onemogućava da pričaju o političkoj korupciji, ekonomiji, radu institucija ili političkom dijalogu te je jedini pravac napada ostala “stara dobra” islamofobija. Činjenica da se ovdašnji politički protivnici SDA, listom baštinici stare komunističke ideologije i još starije boljševičke prakse, nikada nisu ustručavali koristiti islamofobiju kao političko oružje, dodatno usložnjava situaciju.

Stoga nije nimalo slučajno što su u samo jednoj sedmici SDP-ovi komesari počeli trabunjati o namjeri SDA da stvori “islamsku republiku na 22% BiH”, za šta im je glavni dokaz bio izostanak pravoslavnih liturgija na političkim skupovima SDA; NIP-ovi čaršijski idioti i odmetnute rashodže optuživati SDA da je od Bošnjaka “napravila teroriste i mudžahedine, posvađala ih sa Zapadom i Istokom” te da je pravila “bošnjački entitet” za šta je, pride, imala “podršku Islamske Zajednice”; dok su valjda duhovi konjaka potakli lidera BHI Fuada Kasumovića da prvo lažno optuži volontere jedne humanitarne organizacije za dijeljene plakata SDA, a zatim za podjelu oružja pripadnicima ugroženih kategorija, što je također momentalno demantirano!

Nije slučajnost ni to što se iznenada aktivirao i kultur budžetarijat koji pokušava spasiti svoje sponzore, ali i vlastite sinekure i beneficije koje su osigurali neprestanim botovanjem za nametnutu “trojku”. Tako je Haris Pašović glasno zajaukao kako je ugrožena sekularna država jer se Bosna i Hercegovina pretvara u Iran, pa poletio da na Sarajevo festu organizira nekoliko panela s listom odabranim istomišljenicima. U isto vrijeme Pašović je optužio SDA da je dovela Bosnu i Hercegovini na ivicu provalije, da će u državi uskoro ostati samo “vjerski fanatici” i “programeri”, a onda će “vjerski fanatici spaliti programere”.

Za islamofobnim megafonima iz svijeta kulture nisu zaostajali ni medijski propagandisti, pa je notorni Radončićev medijski zoger Danijal Hadžović – poznat i kao zagovarač likvidacije neistomišljenika dronovima, te najvatreniji pristalica bliskoistočnih diktatora i njihovih metoda obračuna s “islamistima”, a čiji je dugogodišnji uzor bio niko drugi do palestinski kasapin Benjamin Netanyahu – ne samo poletio da se nepristojno i mazno intimizira s Pašovićem i njegovim stavovima, za šta je nagrađen učešćem u Pašovićevom panelu, već je i sam počeo prosipati vlastite islamofobne bisere tvrdeći da je opravdano žestoka reakcija iz SDA, ali i velikog dijela bošnjačke javnosti, na optužbe za stvaranje islamske republike ustvari samo potvrda da je takva namjera i postojala?!

Ipak, najdalje su otišli ljudi s margina društva, poput već pomalo zaboravljenog Fatmira Alispahića. Komunistički recidivist Alispahić, koji je napustio svoju profitabilnu nišu bošnjačkog jastreba, branitelja paradžemata i antisemitskog radikala, danas nastupa s tezama kako je Alija Izetbegović provodio genocid nad Bošnjacima, kako je SDA bila separatistička stranka koja je, uz pomoć Islamske zajednice, htjela podijeliti Bosnu i Hercegovinu te da je “uslov opstanka Bošnjaka poraz SDA na izborima”, što je ujedno i “bošnjački farz”.

Alispahić, koji se vratio na svoje fabričke postavke, tvrdi da “Bošnjacima danas treba obnova bilo kakvog jugoslovenskog zajedništva” jer, navodno, “nema bosanskog patriotizma bez jugonostalgije”.

Svježe crveni Alispahić okupio je oko sebe i slične mu opskurante, poput Ibrana Mustavića, Lea Pločkinića i Edina Garaplije, tragikomičnog špijuna i svjedoka odbrane Radovana Karadžića i Ratka Mladića koji je svojevremeno neuspješno pokušavao potvrditi tvrdnje odbrane ovih zločinaca da je tajna policijska jedinica sarajevskih vlasti “Ševe” izazivala incidente koji su potom pripisivani srpskoj strani, a što je haški tužitelj okarakterizirao “teorijom zavjere”. Sada svi oni pušu u isti rog pokušavajući rasplamsati islamofobnu vatru u smjeru SDA, ali i bošnjačke većine koja glasa za tu stranku.

Naravno, kao što smo i ranije pisali, ova političko-interesna islamofobija ima posljedice koje nadilaze svakodnevne političke obračune. Usmjerena ka rušenju i slabljenju SDA, maligna i toksična islamofobija ugrožava sveukupne bošnjačke političke pozicije i interese ali i prava i slobode bošnjačkog naroda, dovodeći u pitanje čak i njegovu sigurnost, ne samo kao partikularnog kolektiva već i svakog pojedinca unutar kolektiva. Ona služi kao opravdanje i legitimizira svaki vanjski napad na bošnjački narod te, ustvari, postaje instrument za ostvarivanje širih političkih ciljeva raznoraznih centara moći.

Prosječnom bošnjačkom glasaču takav bi širok ali usmjeren napad na SDA, stranku koja je organizirala ne samo put u nezavisnost Bosne i Hercegovine već i odbranu države i naroda, trebao biti dovoljno indikativan da shvati šta je u pitanju. Ne samo da se žele na vlasti zadržati politički nametnici iz “Trojke”, namjerava se kriminalizirati i svaka vrsta otpora okupaciji kao neka vrsta “islamskog radikalizma”, a sve opozicionare i kritičare portretirati kao “islamske radikale” čime bi se legitimizirali razni “specijalni postupci”, represija te političko-pravosudno-policijsko nasilje spram takvih kao neka vrsta “borbe protiv terorizma”.

Nemojmo misliti da to što je naša država u Evropi nisu mogući scenariji koje gledamo širom ostatka svijeta, gdje se marionetske oktroirane vlade nasiljem obračunavaju protiv većina naroda koji ih ne podržava. Historijsko iskustvo, vanjskopolitički trenutak te profil i karakter onih koji su se upregnuli u kočije izdaje ne daju nam za pravo da budemo tako naivni.