Igor Stojanović, potpredsjednik entiteta Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), sve više postaje politička figura čije djelovanje izaziva ozbiljnu zabrinutost u bošnjačkoj javnosti. Njegov dolazak na poziciju potpredsjednika FBiH simbol je nezdravih i opasnih političkih savezništava, jer je Stojanović imenovan uz podršku SNSD-a i HDZ-a, stranaka koje su u više navrata pokazale tendenciju ka političkom potkopavanju suvereniteta Bosne i Hercegovine i bošnjačkih interesa.

Jedan od najkontroverznijih trenutaka u Stojanovićevoj političkoj karijeri dogodio se kada je pokušao, zajedno s Lidijom Bradarom, izabrati predsjednika FBiH, zaobilazeći bošnjačkog potpredsjednika Refika Lendu. Ovaj potez je bio očigledan pokušaj državnog udara u kojem su institucije države bile zloupotrebljene kako bi se ostvarili ciljevi političkih centara koji su radili protivno volji bošnjačkog naroda. Ovaj plan im nije uspio pa je Visoki predstavnik Christian Schmidt na kraju "bio primoran" suspendovati Ustav kako bi se zaobišlo bošnjačke predstavnike.

Stojanovićev problematičan odnos prema Bošnjacima i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini otkriva i njegov latentni bošnjakofobni i islamofobni stav, koji često dolazi do izražaja kroz različite komentare i postupke. Primjer toga je njegova kritika upotrebe citata rahmetli Alije Izetbegovića na transparentima navijača tokom fudbalskih utakmica, zatim minimiziranje ozbiljnih problema bošnjačkih povratnika u manjem bh. etnitetu, gdje se bošnjački povratnici suočavaju s institucionalnim diskriminacijama, ekonomskom marginalizacijom te su izloženi stalnim prijetnjama i zastrašivanju, bezobrazno lažući da su i Srbi u Federaciji Bosne i Hercegovine u istoj situaciji.

Njegovo svojevremno aktivno sudjelovanje u medijskim hajkama na opozicione novinare i medije dodatno ga oslikava kao političara koji nije sklon demokratskom dijalogu i slobodi izražavanja. Štaviše Stojanović je tip koji često priziva "Goli Otok" za sve one koji se usuđuju kritikovati veleizdajničke poteze njega i njegove stranke.

Ipak među najopasnijim stavovima koje je Stojanović iznosio je tvrdnja da postoji neka tenzija između "džamije i države", sugerirajući kako Bošnjaci posvećeni islamu ne mogu biti posvećeni i državi Bosni i Hercegovini, iako je upravo ta populacija ponajviše zaslužna ne samo za njen opstanak već i očuvanje društvene atmosfere i uređenja u kojem osoba poput Stojanovića može biti politički aktivna.

Uprkos tome, Stojanović sada optužuje SDA i njene glasače za namjeru formiranja "Islamske države", tvrdeći u svom statusu na X-u kako su iz "SDA spremni odreći se 78% teritorije države BiH, da bi imali Islamsku republiku na 22% teritorije BiH."

Ovakva opasna retorika i podla zamjena teza nije nešto novo – ona je bila sastavni dio propagande koja je prethodila Agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Genocidu nad Bošnjacima. Još gore, sam termin "Islamska država" je dobio vrlo opasne konotacije nakon pojave ISIL-a te je jako opasna vrsta optužbe i na globalnom nivou. Činjenica da Stojanović tako serbez lijepi ovakve etikete navodi na pitanje koliko je zaista daleko spreman ići u svojoj politici crtanja mete posred čela svim rodoljubnim Bošnjacima?

No ovaj ovaj trend radikalizacije političkog diskursa nije samo Stojanovićeva specijalnost. Vrlo sličnu, često i daleko goru, šovinističku retoriku koriste njegovi stranački i koalicijski partneri, koji osjećaju da je došlo njihovih "pet minuta" te bez imalo ustručavanja tvrde da je Sarajevo "okupirano" pa ga onda oni "oslobađaju" Sarajevo tako što "uneređuju" generale ARBiH dok se žale na ezane, problematiziraju selam i tome slično.

Bošnjaci, koji su kroz historiju uvijek bili tolerantni i otvoreni prema drugima, sada svjedoče kako im se ta tolerancija vraća kao bumerang političkog obespravljivanja i marginalizacije koje zatim prati nacrnji govor mržnje i crtanje meta na čelo. Nekako se zaboravilo da je tolerancija "dvosmjerna ulica" i da ne može biti tolerancije spram netolerantnih.

Ipak, predstojeći izbori su prilika za bošnjački narod da jasno i glasno kaže "ne" takvima. Naša obaveza je da ih politički marginalizujemo i pošaljemo na historijsko smetljište, zajedno sa svim drugim mrziteljima bošnjačkog naroda.