Muhamed Sacirbey (Šaćirbegović) postao je prvi bh. ambasador pri UN-u, nakon što je duže vrijeme, na molbu predsjednika Alije Izetbegovića, nezvanično zastupao interese Bosne i Hercegovine u New Yorku, odigravši ključnu ulogu u njenom prijemu u Ujedinjene nacije.

Kako svjedoči Sacirbey, situacija je bila neizvjesna do posljednjeg trenutka, međutim, u maju 1992. postalo je jasno da je bilo zakulisnih pokušaja da se Bosni i Hercegovini ospori status ravnopravne članice, kao i sve izraženijih nastojanja da se prikriju i/ili  minimiziraju agresija i zločini koji su poprimali razmjere genocida. Svoja diplomatska nastojanja i odnose s javnošću morali smo fokusirati na UN, posebno zato što su i Slovenija i Hrvatska bile aplicirale za članstvo u UN-u i postojala je realna opasnost da bi Bosna i Hercegovina mogla biti izostavljena, u ovom najosjetljivijem trenutku za novonastalu državu…

Čak i nakon predaje formalne aplikacije Republike Bosne i Hercegovine, neki su pokušavali ne samo da odugovlače, nego i da iskoriste prijem u UN kao ‘monetu za cjenkanje’ u pokeraškim pregovorima koji bi doveli do podjele Bosne i Hercegovine ili degradiranja na neki niži status ispod punog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Osim tadašnjeg ministra vanjskih poslova, Harisa Silajdžića, jedina veza Sacirbeya sa Sarajevom bili su telefonski kontakti s Predsjedništvom Republike Bosne i Hercegovine – Kabinetom predsjednika Alije Izetbegovića. Za ceremoniju prijema bila je potrebna nova zastava Republike Bosne i Hercegovine, sa grbom s ljiljanima, koji je 4. maja 1992. godine postao zvanični grb zemlje. 

Zastava s ljiljanima i grb Republike BiH zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine, a 22. maja 1992. zastava je zvanično predstavljena ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. “Kada je uveliko počeo rat, kažem ja Ejubu Ganiću: ‘Evo, puca se po gradu, imate li vi kakva obilježja?’ I tada sam im predao obilježja. Zastava se zasnivala na onoj iz srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanića – bijela zastava s grbom u sredini. Grb je bio replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i predstavlja zlatno obrubljeni plavi štit s kosom linijom i šest zlatnih ljiljana. Prihvaćena je u Predsjedništvu BiH”, ispričao je profesor Enver Imamović, dodajući kako je prve tri zastave, od kojih je jedna bila postavljena na zgradu Predsjedništva, sašio zajedno s dizajnerom Zvonkom Bebekom u jednom podrumu u sarajevskom naselju Gorica.

Godine 1991. historičar Enver Imamović predložio je da se za nova državna obilježja Bosne i Hercegovine prihvate ona iz doba njene srednjovjekovne samostalnosti. Tokom javne rasprave, vođene u novembru i decembru 1991. godine u nacionalnim kulturno-prosvjetnim društvima “Preporod”, “Napredak”, “Prosvjeta” i “La Benevolencia”, podršku ponuđenom rješenju dala su tri društva, dok je srpska “Prosvjeta” prijedlog odbila.

Grb Republike BiH, kojeg je predložio Imamović, službeno je usvojen 4. maja 1992. godine. Odabir grba i zastave s ljiljanima upućivao je na vjekovnu opstojnost naše države.

Najvrednije arheološko otkriće na kojem su prikazani državni simboli srednjovjekovne Bosne jeste plašt kralja Tvrtka. Pronađen je 1910. godine u njegovom grobu, u Arnautovićima kod Visokog, gdje se nalazio mauzolej bosanskih vladara. “Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko viđen prizor: preko kamenog stećka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtko još je uvijek stajao prebačen njegov kraljevski plašt, u položaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije više od 700 godina. Bio je ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestručnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkriću (u prvo vrijeme nisu bili svjesni šta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sačuvan. Ostaci se danas nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu”, piše Imamović u tekstu Bošnjaci i ljiljan, ističući da je ovaj omiljeni cvijet srednjovjekovne Bosne na tlu naše zemlje prisutan kao simbol već 2.000 godina.

“U Ilidži kod Sarajeva, u ruševinama jedne rimske zgrade, iskopan je ulomak zemljane posude iz rimskog doba, od prije 2.000 godina, na kojoj je utisnut lik ljiljana. To je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope”, piše Imamović. S obzirom na ukorijenjenost ovog simbola u bosanskohercegovačkoj kulturi, ne čudi što su ga brojni Bosanci i Hercegovci veoma brzo prihvatili kao autentični izraz bosanske državotvornosti. Ipak, zastava i grb s ljiljanima održali su se samo šest godina.

 

Nije bilo načina da se pošalje bosanskohercegovačka zastava u New York. Iz Kabineta predsjednika Izetbegovića poslane su faksom Bebekove skice grba, a u New Yorku je Muhamed Sacirbey stupio u kontakt s grupom žena iz malobrojne bh. dijaspore. Dika Lemeš, rodom iz Krajine, sašila je uz pomoć prijateljica zastavu Republike Bosne i Hercegovine za jedan dan.

„Moglo se primijetiti da je ručno rađena i da je malo manja“, prisjeća se Sacirbey.

„Prvo je podignuta slovenačka, pa bosanskohercegovačka, pa hrvatska zastava. Stajali smo na blještavom suncu, čestitali jedni drugima i, nadao sam se, željeli da zajednički prosperitet bude od koristi za sve. Bio je to trenutak optimizma koji se tek trebao ostvariti.