Da nije svaka žena ista u očima dijela mainstream medija i NVO sektora zaduženog za zaštitu ženskih prava, pokazuje brutalno vrijeđanje ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković od antinovinara i vlasnika FACE TV Senada Hadžifejzovića. Aludirajući na njen fizički izgled, Hadžifejzović je podigao ljestvicu medijskog primitivizma, ali nije na tome stao. Tek je sedmicu dana nakon ovog ispada u svom obraćanju predsjedniku SDA i njegovoj supruzi pokazao sav intenzitet svoje mrzilačke i psovačke motivacije. No, da razjasnimo, ovaj antinovinar ne vodi nikakav Centralni dnevnik, riječ je o formatu najbližem personaliziranom talk showu koji on pokušava predstaviti kao dnevnik. Posve antitelevizijski, Hadžifejzović ne samo da pokazuje svoju navijačku ostrašćenost nego liči na pročetničke amaterske podcastove koji su se poput bolesti raširili preko Drine.
Nas ipak zanima kako je moguće da se na najprimitivnije vrijeđanje na osnovu fizičkog izgleda nisu oglasila udruženja za ženska prava i komisije za ljudska prava koja su kontrolirana od liberalnih ideologija i vrlo ažurnog stranog faktora.
Čitava stvar zakuhava se i polemika počinje u trenutku kada reagira arhitekt i kandidat SDA za Skupštinu KS Faruk Kapidžić, koncizno i tačno dijagnosticiravši psihološki profil čovjeka spremnog na brutalne uvrede na osnovu fizičkog izgleda. No, kada je u pitanju “spašavanje vojnika Senada”, tada plaćenička udruženja nisu šutjela, nego se po ustaljenoj shemi odmah oglašava Udruženje “BH novinari” i osuđuje Kapidžićevu odbranu jedne žene te lopticu prebacuju na teren navodnog političkog pritiska na Senada Hadžifejzovića i FACE TV. Ovo je odavno prozreta mehanizacija koja od Senada Hadžifejzovića projektirano radi žrtvu onoga što nazivaju tzv. botovima i tzv. odredima smrti SDA. Odnosno, u širem smislu događa se i jedna neviđena protekcija nad lopovlukom, jer ko god se usudi progovoriti da FACE TV ne plaća dadžbine državi, da zanemaruje svoje obaveze, da ne plaća kiriju i slično, biva anatemisan kao režimski plaćenik koji je poslan da napada nezavisni medij jednog prostaka koji u eteru ljude naziva “kurvinim sinovima”.
Ipak, Bisera Turković nije najveća ženska meta onih koji bi ordinirali našom pameću. Udruženja koja se, barem na papiru, bave zaštitom ženskih prava sve ove godine šute, kao i novinari kojima su puna “usta” zaštite žena, o bestijalnim napadima na prof. dr. Sebiju Izetbegović, koja je izložena nevjerovatnoj razini najgorih uvreda, a nije bila rijetkost da pojedinci i među novinarima i među političarima pozivaju na ubistvo nje i njenog supruga. Da je bilo ko drugi u pitanju, nakon takvih izjava stigle bi osude od domaćih i regionalnih i međunarodnih organizacija za zaštitu ženskih prava, uslijedila bi privođenja i hapšenja, ali očigledno da se Sebija Izetbegović ocjenjuje prema drugačijim kriterijima. To što se ona s napadima junački nosi, to ne umanjuje njihovu težinu i odgovornost počinitelja.
Malcolm X je u jednom od svojih posljednjih govora upozorio: “Mediji su najmoćnija stvar na zemlji. Dovoljno su moćni da nevine učine krivima, a krive nevinima. To je moć masovne kontrole uma.” I zamislimo samo situaciju da je Senad Hadžifejzović na sličan način izvrijeđao Sabinu Čudić? Kakav bi haos nastupio na društvenim mrežama? Kako bi reagovale televizije N1 i TVSA? Javilo bi se i udruženje za zaštitu tobolčara iz Buča Potoka, u osnivanju od jedne strane ambasade. Kako bi reagovala udruženja za zaštitu žena i komisije za ljudska prava? Nesumnjivo, da situacija ni “izbliza” ne bi bila ista, a pogotovo niko ne bi bio “optužen za pritisak na medije”. Uvrede prema članovima i funkcionerima SDA se naprotiv pohvaljuju i svrstavaju u borbu protiv “nacionalizma”. Borba protiv ove medijske nekulture bit će dugotrajna i bolna. No, negdje će se morati prelomiti inače će nam mediji ličiti na podivljale horde koje će na kraju svakodnevno pozivati na egzekucije.
Uostalom, zar se Senada Hadžifejzovića uopće više može gledati mimo politike, davati mu neki azil koji pripada statusu novinara? Riječ je o čovjeku koji je otvoreno izjavio da “mora SDA da izgubi, pa makar bilo gore”. Tolikoj mržnji više ni hodžin zapis pomoći neće. Za Senada Hadžifejzovića i slične više nema nade. S njima u eteru nama može biti samo gore.
