Ulagati u zemlju svojih predaka bila je jedna od glavnih misija Ahmeda Kemala Baysaka (porijeklom Grebo iz Trebinja), koji je od posljedica korona virusa preselio u bolnici u Izmiru na današnji dan prije dvije godine, u 88. godini života.

U bogatoj biografiji Ahmeta Kemala Baysaka, čiji je dio objavljen na stranici Bh. konzulata u Izmiru, navodi se da je rođen 31.januara 1933.godine u Bayrakli, predgrađu grada Izmira u Turkiye. Porijeklom je sa prostora Bosne i Hercegovine od oca iz porodice Grebo iz Ljubinja i majke iz porodice Resulović iz Trebinja. Njegov djed Avdo Grebo je sa porodicom iz Hercegovine došao u Izmir prije 140 godina i bavili su se poljoprivredom i to prije svega stočarstvom i proizvodnjom mlijeka.

Bio je oženjen gospođom Pervin, koja je takođe porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a imaju troje djece, dva sina i kćerku (Abdullah, Atilla i Ajšin) i sedmero unučadi.

Godine 1951. u Industrijsko-zanatskoj srednjoj školi “Mithatpaša” u Izmiru završio je bravarski zanat i zajedno sa bratom Salihom osnovao zanatsku bravarsku radnju u Izmiru. Tri godine poslije, 1954. godine zajedno sa svojim školskim drugom Džemalom Terdžanom (Cemal Tercan) osniva preduzeće TERBAY koje se bavilo metalnim konstrukcijama, a poslije je osnovao više preduzeća iz oblasti metalne industrije, građevinarstva i turizma zajedno sa ostalim članovima porodice Baysak, sa braćom i sestrama i svojom i njihovom djecom, i postao jedan od najuglednijih biznismena u Izmiru.

Inače, firma Terbay je jedna od jačih u regionu. Bave se proizvodnjom željeznih dijelova za kamione BMC (British Motor Company), izgradnjom električnih centrala, cementara, raznih fabrika na princip “ključ u ruke“, ugostiteljstvom “Hotel Sisus” u Çesmama, proizvodnjom patentiranih prozivoda.

Pored toga što je bio veoma uvažen biznismen, ne samo u Izmiru nego u cijeloj Turkiye, Baysak se aktivirao i u politici u stranci DYP (Stranka pravog puta) i kada je ta stranka osvojila vlast u Turkiye u periodu od marta 1994. do aprila 1999. godine bio je načelnik Općine Karsiyaka, inače druge po veličini od devet općina Izmira, koja broji oko 650.000 stanovnika.

Više godina je bio zamijenik predsjednika Industrijske komore Egejske regije, član Upravnog odbora Industrijske komore Egejske regije, osnovao je Industrijsku zonu Ataturk (A.O.S.B.) u Izmiru jednoj od najvećih u državi. Također je bio počasni osnivač i član Upravnog Odbora fondacije MEKSA, koje je osnovano unutar BGZ, Udruženje Tursko – Njemačke Ekonomske saradnje, a cilj društva je pomaganje u obrazovanju kadrova metalske struke balkanskih država. Bio je i član glavnog odbora “Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine” (SSD BiH) i aktivan član Tursko – Njemačkog i Poljskog udruženja za čovjekovu okolinu.

Pored ovog bio je osnivač i počasni predsjednik Kluba planinara i ljubitelja prirode “9. Septembar” (IDADIK) u Izmiru, kao i član predsjedništva Sportskog kluba Karşiyaka i aktivan član Rotary kluba Izmir. Također je bio Počasni predsjednik Udruženja iseljenika Bosne i Hercegovine i Sandžaka u Izmiru.

Kemal Baysak bio je jedan od 17 osnivača Internacionalnog Univerziteta u Sarajevu (IUS)

Zbog ličnog zalaganja Baysaka i pružanja pomoći Bosni i Hercegovini i njenim građanima, za vrijeme kao i poslije rata, zvaničnici Vlade Bosne i Hercegovine, odlučili su da 28. maja 2003. godine otvore Počasni konzulat u Izmiru, a Baysaku dodjele titulu prvog počasnog konzula BiH.

Bio je osnivač i počasni predsjednik Federacije udruženja kulture Bosne i Hercegovine u Republici Turkiye, koja je osnovana 2003. godine.

Baysak je 26. februara 2011. godine dobio Povelju “Počasnog građanina Bihaća” prilikom obilježavanja 751. godišnjice postojanja grada Bihaća.

Općinsko vijeće Kakanj donijelo je jednoglasnu odluku na sastanku održanom 30. maja 2013. godine da se trg gdje se nalazi sahat-kula i džamija naziva "Trg Ahmeta Kemala Baysaka", a dvije godine kasnije dobio je Povelju „Počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona“.

Kako je pisao Faktor.ba ljubav koju je gajio prema BiH nije imala granica i bila je bezuvjetna.

„I danas u BiH dođem najmanje jednom mjesečno, a ako imam vremena i dvaput. Znam doći ujutro i otići predvečer. Moj dedo i nena su došli u Tursku, a ja sam već četvrta generacija koja tamo živi. Ali, nikad nismo prekinuli komunikaciju s porodicom u BiH“, rekao je u intervjuu za Faktor.ba Baysak koji je bosanski jezik učio od djeda i nene.

Također, Baysak je bio uključen i u niz obrazovnih i ekonomskih projekata i inicijativa u Bosni i Hercegovini te je često u zemlju svojih predaka dolazio na čelu raznih delegacija.