Ovaj rat je počeo prije godinu dana, a još uvijek ga ništa i niko nije uspio zaustaviti. Upravo se po drugi put pojam Nakbe, katastrofe na arapskom, može primijeniti na ratna zbivanja koja siju smrt i razaranje na Bliskom istoku. Prvi, s izraelskim ratom za nezavisnost 1948. godine, značio je progonstvo i gubitak svoje zemlje za 700.000 Palestinaca.

U ovom drugom slučaju, bilans smrti i pustošenja za Palestince je usložnjen moralnim porazom Izraela, podijeljene i međunarodno diskreditirane zemlje, nesposobne spasiti živote talaca u rukama Hamasa i jednako neosjetljive na patnju Palestinaca kao što su i palestinske organizacije neosjetljive na izraelske žrtve.

Ova druga Nakba je bila početak nečeg novog i najveće opasnosti. Hamas je demonstrirao ranjivost Izraela masakrom i masovnim otmicama sedmog oktobra prošle godine i uspio je vratiti palestinske zahtjeve u središte diplomatske arene. Zatekao je obavještajne službe, vojsku i Benjamina Netanyahua nespremnog, koji je tada bio slab i diskreditiran premijer suočen s valom protesta protiv neliberalnog i autoritarnog kretanja svoje vlade, a podupirale su ga otvoreno rasistički i militaristički nastrojeni desni ministri.

Nakon napada Hamasa pokrenut je zastrašujući vojni odgovor, prvo intenzivnim bombardiranjem, a zatim kopnenom invazijom, što je prekoračilo legitimno pravo na odbranu i pretvorilo se u osvetu i kolektivno kažnjavanje. Podvrgnut opsadi, prekidima struje, nestašicama vode i hrane, stalnim prisilnim raseljavanjem i konačno masivnim bombardiranjima, veliki broj žrtava (već 41 000, uglavnom žena i djece) ne može se razumjeti bez Netanyahuovog prezira prema njihovim životima i upotrebe navodnih obavještajnih podataka u odabiru ciljeva, koji su uključivali bolnice, škole, izbjegličke šatore i humanitarne radnike.

Projektili koje je Hezbollah lansirao ispraznili su sjeverni dio Izraela od stanovništva i dali povod za odrubljivanje glave libanskoj šiitskoj islamističkoj miliciji, bombardiranja koja sada dosežu do Bejruta i izraelske invazije na tu susjednu zemlju.

Izraelska vojska također je napala Hute u Jemenu i priprema se za odgovor koji tek treba odrediti protiv Irana kao odmazdu za lansiranje balističkih projektila. Godinu dana nakon sedmog oktobra, rat u Gazi već je postao regionalni sukob, prijeteći da direktno uključi Iran i potakne učestvovanje Sjedinjenih Država.

U ratu se ne gube samo životi, nego i prava i slobode, ako ih ima kad on počne. Pojas Gaze zatvoren je za međunarodne medije. Ništa od toga nije pogodnije za glasine i manipulacije od zatvorenosti koju je odredio Izrael, koji je također zatvorio Al Jazeeru. Više od stotinu novinara ubijeno je obavljajući svoju dužnost izvještavanja. Baš kao i humanitarne organizacije, koje su također platile vrlo visoku cijenu života. Takav je slučaj UNRWA-e, UN-ove agencije koja se bavi zdravstvenim, obrazovnim i prehrambenim potrebama palestinskih izbjeglica, i World Central Kitchena, koju vodi kuhar Jose Andres, koja se morala povući iz Gaze nakon smrti sedam svojih saradnika u izraelskom raketnom napadu.

Ovo je bila godina lančanih ratnih zločina. Ubistva i otmice od strane Hamasa sedmog oktobra bile su užasne, a nezakonito zatočenje preostalih talaca u njihovim tamnicama i dalje je takvo. Također su užasne rakete koje Hamas, Hezbollah ili Iranska revolucionarna garda lansiraju na izraelski teritorij. I bombardiranja i napada na civilno stanovništvo, bez obzira na udio ubijenih terorista među 41.000 mrtvih u Gazi, 700 na Zapadnoj obali i gotovo dvije hiljade u Libanu.

Izrael je pod lupom dva međunarodna suda od početka rata: Međunarodni krivični sud, čiji je tužitelj tražio naloge za hapšenje protiv premijera i ministra odbrane zbog navoda o ratnim zločinimaa; i Međunarodni sud Ujedinjenih naroda koji je izrekao privremene mjere za sprječavanje genocida, koje je Netanyahu ignorirao, u parnici povodom Međunarodne konvencije za sprječavanje i kažnjavanje takvih zločina, čiji je jedan od zagovornika bio upravo Izrael.

Izraelska vlada bila je ogorčena što se zločini poput onih koje je protiv evropskih Jevreja počinio nacizam sada mogu pripisati cionističkoj državi, kao da tvrdi da se stavlja u režim nekažnjivosti iznad međunarodnog prava, zanemarujući eroziju koju takav stav predstavlja za legitimitet međunarodnih institucija kada se bave drugim očiglednim kršenjima poput onih koje je počinila Rusija u Ukrajini.

Ako je prva Nakba ostavila neriješen i potencijalno eksplozivan problem, kao što je oduzimanje posjeda i progonstvo Palestinaca, s ovom drugom Nakbom, bez horizonta mira na vidiku, sve će se pogoršati sijanjem nezadovoljstva i mržnje među palestinskim stanovništvom i preobrazbe Izraela u ekspanzionističku i agresivnu vojnu utvrdu, iskušanu autoritarnošću i stranu demokratskim i liberalnim idealima koji su nadahnuli njegovo osnivanje kao neovisne države. (Urednički komentar El Paisa)