Unatoč višemilionskom planu, nije uspjelo 'oživljavanje' Dodoa, ptice-neletačice s Mauricijusa koja nije viđena više od 300 godina. U slučaju ptica-slonova s Madagaskara, divova visokih tri metra i teških pola tone, posljednji tragovi datiraju od prije hiljadu godina. Obje su vrste izumrle i nalaze se među 610 vrsta ptica koje su uglavnom nestale kao rezultat ljudske aktivnosti u posljednjih 130.000 godina, prema novoj studiji objavljenoj u magazinu Science. Njihov nestanak izbrisao je tri milijarde godina jedinstvene evolucijske historije. Očekuje se da bi još 1305 vrsta ptica moglo izumrijeti u slijedeća dva stoljeća.
Gubitak staništa, lov, invazivne vrste unesene na nepoznata mjesta, intenzivna poljoprivreda i klimatske promjene posebno su teško pogodile ptice. Od 610 dokumentiranih slučajeva izumiranja, najmanje 562 (92%) bila su uzrokovana antropogenim uzrocima, kažu autori studije. "Sve ove procjene ograničene su na poznata izumiranja i vjerojatno postoje mnoge izumrle vrste ptica koje tek treba otkriti, posebno one koje su nestale prije 1500. godine nove ere", priznaju autori.
Ali aspekt koji najviše zabrinjava, prema istraživanju koje su vodili Univerzitet u Birminghamu i CREAF, jest da se gube jedinstveni zadaci koje su te vrste obavljale u prirodi, poput širenja sjemena, oprašivanja ili kontrole insekata.
"Postoji tendencija izumiranja vrsta koje igraju jedinstvenu ulogu u ekosistemu. Na primjer, legendarni Dodo raspršio je sjemenke iz velikih plodova na otoku Mauricijusu i nekoliko ptica preuzelo je tu ulogu", objašnjava Ferran Sanyol, istraživač CREAF-a i jedan od vodećih autora publikacije.
“Neke ptice kontroliraju štetočine jedući kukce, strvinari recikliraju mrtvu tvar, druge jedu voće i raspršuju sjemenke, omogućujući rast više biljaka i drveća, a neke su, poput kolibrića, vrlo važni oprašivači. Kada te vrste umru, važna uloga koju imaju (funkcionalna raznolikost) umire s njima”, kaže Tom Matthews sa Univerziteta u Birminghamu. Prema njegovim izračunima, planeta je tako izgubila 7% globalne funkcionalne raznolikosti ptica – znatno više od očekivanog.
Otoci su mjesto koje je najviše pogođeno izumiranjem, gdje svaka promjena u obliku bolesti ili invazivnih životinja može ostaviti domaću faunu bez izlaza. Od svih vrsta koje su izumrle, 80% su bile otočne vrste i, kao rezultat toga, 31% funkcionalne raznolikosti već je izgubljeno u tim ekosistemima. “Budućnost nije baš ohrabrujuća, budući da vidimo da bi, ako ne poduzmemo mjere, još 1000 otočnih vrsta moglo izumrijeti do 2224. godine”, upozorava Sanyol.
