“Šefe, spremni su dronovi, kamere, trake. Biće Face TV, TV Sarajevo će se javljati uživo, Raport šalje dva foto-reportera, idemo popodne uživo na N1. Instagram, X, Facebook, sve je spremno. Samo... Sve je stalo zbog poplave, ljudi su na nogama, nikog nije briga za kružni tok. Šta da radimo?”, upitali su usplahireno iz ministrovog PR štaba, koji sat nakon što su odahnuli nakon bjesomučnog, višemjesečnog slikanja tramvaja.

Žutog.

Šef se počešao po stomaku skrivenom iza crvene majice. Nakon nekoliko minuta razmišljanja, svanulo mu je. „Otvorićemo IX transverzalu zbog velikog protoka vozila“, ispalio je. Nakon minute šutnje, neko je iz PR tima potiho upitao: „Ali, godinama je tu veliki protok vozila.“ Još se neko drugi ohrabrio pa dodao: „Ali nije završena, nema asfalta.“

Šef ih je pogledao, mrko poput ljute prednje maske Touarega R i kazao: „Otvorićemo!“ Pola sata kasnije, osvanuli su naslovi na portalima, a prvi botovi već su spremno lupali po tastaturi: „Bravo!“ „Najbolji ministar.“ „Više uradiše za mjesec nego SDA za 30 godina.“  

Ovako, naravno, nije izgledao razgovor sarajevskog kantonalnog ministra prometa sa svojim podređenima. Možda i jeste, ostaće tajna no činjenica je da je, nekoliko sati prije početka izbora, otvorena prašnjava, lokalna sarajevska džada pompezno nazvana IX transverzala.

Sve bi to bilo dijelom uobičajenog, predizbornog „bomag“ folklora da nije nekoliko činjenica koje kvare priču, činjenica koje zorno oslikavaju u kakvom je zapravo Sarajevo kalu sa ovakvom vlasti.

Tajno poput ugovora za obnovu tramvajske pruge, poput prebivališta ili kvadrature gradonačelnicinog stana, otvoren je dio transverzale koju ova vlast gradi već četiri godine. Riječ je o ukupno 600 metara ceste i kružnog toka. Tradicionalni, treći rok bio je, poput ispita za direktora Poreske uprave, fino tempiran za 29. septembar. Tik pred izbore. No, i taj je rok probijen, nije postavljen ni habajući sloj asfalta, na nekim ga mjestima nema nikako, nisu napravljeni pristupni putevi za okolna naselja i osnovnu školu, nije čak saprano ni blato i pijesak sa ceste. Nema pristupa pješacima na most koji vodi dalje ka Alipašinom polju.

Most čija je gradnja počela prije devet godina. Prije devet godina.

Transverzala je u mraku, bez signalizacije, vožnja ili pješačenje preko nje u noćnim su satima opasni po život. Ali je otvorena. Zbog velikog protoka vozila. Bez dronova, bez kamera ali tajno i bez potvrde da su cesta i kružni tok prošli tehnički prijem i dobili upotrebnu dozvolu. Barem se još nisu pohvalili njome. 

Slika, način upravljanja i razmišljanja kadrova nametnute vlasti koja najvećim gradom Bosne i Hercegovine rukovodi već dva mandata. Samo daj da se nešto otvori, koga briga hoće li ko stradati. Već će neko drugi biti kriv, mi ćemo se uslikati.

Narod je za njih samo habajući sloj.