Isaac Newton, poznat po revoluciji u nauci svojim zakonima gibanja i teorijom gravitacije, također je bio poznat po ekscentričnoj i često zagonetnoj osobnosti. Daleko od toga da je bio samo racionalni genij, Newton je gajio duboko zanimanje za područja kao što su alhemija, misticizam i biblijska proročanstva.
Tokom svog života kombinirao je svoj um naučnika s uvjerenjima i praksama koje bi se danas mogle smatrati čudnima, poput njegove opsjednutosti pretvaranjem metala u zlato ili ekstremnih eksperimenata koje je izvodio na vlastitom tijelu. To uključuje zabadanje igala s tupim vrhovima u njegove oči ili gledanje izravno u Sunce, što ga je koštalo potpunog sljepila na nekoliko dana. Na sreću, ponovo je progledao.
Nakon smrti Isaaca Newtona, 31. marta 1727. u dobi od 84 godine, među njegovim privatnim bilješkama otkriveno je predviđanje prema kojem je kraj svijeta stavljen u 2060. godinu. Rukopis datira iz 1704. godine i sadržavao je niz iznimno složenih izračuna proizašlih iz njegovog dubinskog proučavanja biblijske apokalipse.
Kako izvještava IFLScience, Newton je u svojim izračunima koristio tumačenje Biblije temeljeno na historijskim datumima poput razaranja Jerusalema 70. godine nove ere i papinske nadmoći koja je započela u 9. stoljeću. Složenom kombinacijom biblijskih tekstova i vlastite matematičke sposobnosti, Newton je istakao da će 2060. godina označiti kraj jedne ere. Ovo vjerovatno ni znači globalni katastrofalni događaj, već, kako se misli, prije kraj ciklusa koji će sa sobom donijeti razdoblje mira i u kojem će se Krist vratiti da vlada Zemljom.
Među najrelevantnijim bilješkama, Newton je spomenuo da "2300 proročkih dana" ne može završiti nakon 2132. i da "vrijeme vremena" neće završiti prije 2060. godine. Ove reference na vremenska razdoblja odražavaju fizičarevo duboko poznavanje biblijskih tekstova, iako je uvijek naglašavao da njegove studije ne treba uzeti kao konačne izjave.
Unatoč tačnosti svojih izračuna, Newton nije promovorio ideju predviđanja tačnih datuma kraja svijeta. Naučnik je u svojim spisima kritizirao pogrešna predviđanja drugih učenjaka i upozorio na posljedice takvih tvrdnji kada se one ne obistine. Newton je naglasio da je vrijeme apokalipse misterija rezervisana za Boga i da nije čovjekova dužnost nagađati o tome.