Sve što sada možemo učiniti je tražiti, moliti, vikati: Ne ulazite u Rafu. Izraelski upad u Rafah bit će napad na najveći svjetski kamp za raseljene osobe. To će uvući izraelsku vojsku u ratne zločine težine kakve čak ni ona još nije počinila. Sada je nemoguće izvršiti invaziju na Rafah, a da se ne počine ratni zločini. Ako Izraelske odbrambene snage napadnu Rafah, grad će postati kosturnica.
Otprilike 1,4 miliona raseljenih osoba sada se nalazi u Rafi, a u nekim slučajevima skrivaju se pod plastičnim vrećama koje su pretvorene u šatore. Američka administracija, navodni čuvar izraelskih zakona i savjesti, uslovila je invaziju na Rafah izraelskim planom evakuacije grada. Takvog plana nema i ne može ga biti, čak i ako Izrael nešto smisli.
Nemoguće je prevesti milion potpuno siromašnih ljudi, od kojih su neki raseljeni već dva ili tri puta, s jednog “sigurnog” mjesta na drugo, koje se uvijek pretvara u polja smrti. Nemoguće je prevesti milione ljudi kao da su telad. Čak se ni telad ne može transportirati s takvom okrutnošću.
Također se nema kamo evakuirati te milione ljudi. U razorenom Pojasu Gaze više se nema kamo otići. Ako se izbjeglice iz Rafaha presele u Mawasi, kao što će IDF predložiti u svom humanitarnom planu, Mawasi će postati mjesto humanitarne katastrofe kakvu do sada nismo vidjeli u Pojasu.
Yarden Michaeli i Avi Scharf izvještavaju da bi se cjelokupno stanovništvo Pojasa Gaze, 2,3 miliona ljudi, trebalo evakuirati na područje od 16 kvadratnih kilometara, otprilike veličine međunarodnog aerodroma Ben-Gurion. Cijela Gaza u zoni aerodroma, zamislite.
Amira Hass izračunala je da će, ako samo milion ljudi ode u Mawasi, gustoća naseljenosti biti 62.500 ljudi po kvadratnom kilometru. U Mawasiju nema ničega: nema infrastrukture, nema vode, nema struje, nema domova. Samo pijesak i još pijeska, da upije krv, kanalizaciju i epidemije. Pomisao na ovo ne samo da ledi krv u žilama, ona također pokazuje razinu dehumanizacije koju je Izrael dosegao u svom planiranju.
U Mawasiju će se proliti krv, kao što je nedavno prolivena u Rafi, pretposljednjem sigurnom utočištu koje nudi Izrael. Sigurnosna služba Shin Bet pronaći će nekog oficira za premlaćivanje povezanog s Hamasom kojeg treba eliminirati bacanjem bombe od jedne tone na novi šatorski kamp. Bit će ubijeno dvadesetak slučajnih prolaznika, većinom djece. Vojni dopisnici će nam, sjajnih očiju, pričati o divnom poslu koji IDF obavlja u likvidaciji vrhovne komande Hamasa. Potpuna pobjeda je blizu, Izraelci će opet biti siti.
Izraelska javnost se mora probuditi, a s njom i Bidenova administracija. Ovo je hitan slučaj teži od bilo kojeg drugog tokom ovog rata. Amerikanci moraju blokirati invaziju na Rafah djelima, a ne riječima. Samo oni mogu zaustaviti Izrael. Savjesni dio izraelske javnosti traži izvore informacija osim ovdašnjih medija koje sebe nazivaju kanalima vijesti. Gledajte slike Rafe na bilo kojoj stranoj mreži - nećete vidjeti ništa u Izraelu - i shvatit ćete zašto se ne može evakuirati. Zamislite Mawasi s dva miliona raseljenih ljudi.
U subotu je pronađeno tijelo šestogodišnje Hinde Hamade. Djevojčica koja je postala poznata u cijelom svijetu nakon trenutaka terora koje su ona i njezina porodica doživjeli 29. januara pred izraelskim tenkom – trenuci koji su snimljeni u telefonskom razgovoru s palestinskim Crvenim polumjesecom. Ubijeno je sedam članova porodice; samo je mala Hind bila spašena, a njena je sudbina od tada bila nepoznata.
Hind je pronađena mrtva u zapaljenom automobilu svoje tetke na benzinskoj pumpi u Khan Yunisu. Bila je ranjena, prekrivena sa sedam tijela svojih rođaka, i iskrvarila je na smrt prije nego što se uspjela izvući iz vozila. Hind i njena porodica odgovorili su na "humanitarni" poziv Izraela da se evakuiraju.
