IDF se vratio kao najmoralnija vojska na svijetu. Prošla su samo četiri dana otkako su njeni vojnici ubili američku aktivistkinju za ljudska prava, Aysenur Ezgi Eygi, prije nego što je intenzivna istraga koju je vojska pokrenula završena, došavši do pročišćavajućeg zaključka da je "civil pogođen nenamjernom vatrom IDF-a nakon što je ciljano na huškača." Nenamjerna vatra koja je bila usmjerena na... Jeste li shvatili? Sumnjam.
Dok je glasnogovornik IDF-a pokazivao na tunel u kojem je pogubljeno šest talaca, kako bi svijetu pokazao užasne uslove u kojima su držani (kada će nas odvesti u vojnu bazu Sde Teiman da pokažemo šokantne uslove držanja otetih Palestinaca s lisicama na rukama?), vojnici u njegovoj vlastitoj jedinici sastavljali su zamršeno objašnjenje za zločinačko ubistvo nedužne žene.
Suvišno je isticati da je intenzivna istraga trebala samo umiriti Amerikance, čiji je predsjednik rekao da je "uznemiren" ubistvom građanina njegove zemlje. Ne brinite, iskrivljena najava vojske dovoljna je da umanji predsjedničku zabrinutost. Posljednje što Bijeloj kući smeta je ubistvo aktivistice koja se identifikuje s Palestincima. Oni koje je ovo objašnjenje trebalo zabrinuti su oni koje cijela priča u početku nije zanimala: ljudi u Izraelu.
Glasnogovornik IDF-a je izjavio: smrt huškačima. Vojnici su pucali na poticatelja kako bi ga pogubili, greškom pogodivši drugog poticatelja. Takve se stvari događaju. Drugim riječima: drastična promjena pravila angažmana, sada i službeno objavljena.
Ako je prije bilo potrebno dokazati postojanje opasnosti, sada je dovoljno razlučiti poticanje. A ko je zapravo huškač? Neko ko poziva na oslobođenje palestinskog naroda tokom demonstracija? Neko ko poziva na demontiranje bezobzirne ispostave Evyatar? Neko ko demonstrira za svoja prava na svoju zemlju? Drugim riječima: kada vojnici IDF-a prepoznaju poticanje, od sada će pucati da ubiju poticatelja, po naređenju.
Kako smo to rekli? Najmoralnija vojska na svijetu. Vrlo je sumnjivo da bi se glasnogovornik ruske vojske usudio priznati da je njegova vojska pucala kako bi ubila sve huškače.
"Poticanje", za vojnike u vojsci propagande glasnogovornika Daniela Hagarija, što god poticanje značilo, razlog je da se nekoga pogubi. Ostaje samo loša streljačka vještina vojnika, koji su gađali jednog huškača ("glavni"), a pogodili su drugog. Ništa lakše nego američku turistkinju označiti huškačicom: zalagala se za pravdu za Palestince. Procedure će se usavršiti, a vojnici će biti poslani u streljanu na daljnju vježbu. Niko neće istražiti ubistvo 13-godišnje Palestinke istog dana, u susjednom selu. Niko se ne brine zbog toga. Možda je i ona huškala stojeći na svom prozoru?
Vojnik puca tokom demonstracija i demonstrant je ubijen. Šta može biti normalnije od toga? No naš kolega Jonathan Pollak, koji je bio u selu tokom pucnjave, kaže da su vojnici ustrijelili aktivistkinju 20 minuta nakon što su se sukobi stišali. Ako je to slučaj, radilo se o hladnokrvnom ubistvu. Ovo je bio Aysenurin prvi i posljednji protest.
Ali ono što bi zaista trebalo zabrinjavati je podtekst izjave glasnogovornika IDF-a: Huškanje je razlog za pogubljenje. Ali huškanje ima mnogo lica. Ako je poziv na palestinsku slobodu poticanje na smrtnu kaznu, onda se galopira niz sklisku nizbrdicu. Zašto se policiji ne dopušta ubijanje huškača na demonstracijama u Kaplan ulici? A šta je s najvećim huškačima u vlasti i medijima, koji pozivaju na "sravnivanje" Gaze ili na "košenje trave", vjerujući da svi tamošnji ljudi zaslužuju umrijeti.
Snajperisti, otvorite vatru. Za to ste ovlašteni od Hagarija.
