Ne možemo mu vidjeti lice, ali Françoisov glas nas prati hiljadama kilometara, od Kameruna, njegove domovine, do Tunisa, zemlje iz koje je kanuom pokušao da stigne do Evrope. Njegova priča datira iz septembra 2023. François, 38 godina i strastveni muzičar, putovao je baržom na italijansko ostrvo Lampeduza sa 30 drugih migranata, uključujući njegovu ženu i sina. Na putu ih je presrela i zadržala Tuniska nacionalna pomorska garda kako bi ih vratila na obalu. Bio je to početak putovanja punog gladovanja, zlostavljanja i nasilja.

Istraga EL Paísa, Lighthouse Reports i konzorcija međunarodnih medija, objavljena danas, na najiscrpniji je način dokumentira kako Evropska unija finansira ove operacije u Maroku, Mauritaniji i Tunisu kako bi se obeshrabrila dolazak migranata u Stari kontinent. U videu koji prati reportažu, François – koji ne navodi svoje prezime radi sigurnosti – pripovijeda kako su tuniske vlasti njega i desetine drugih migranata u pustinji prepustile sudbini, kako bi ih odvratile od pokušaja novog putovanja prema Evropi. Njegova priča ilustruje fenomen dobro poznat u Briselu.

Maroko, Tunis i Mauritanija navodno koriste fondove Evropske unije za pritvaranje i ostavljanje migranata u pustinji Sahari, pokazala je istrazi španskih novina El País, Lighthouse Reports i drugih međunarodnih medija.

Ova praksa, čiji je cilj zaustaviti priliv migranata u Evropu, rezultirala je ostavljanjem ljudi u nesigurnim pustinjskim područjima bez osnovnih potrepština, izlažući ih ekstremnim opasnostima.

Istraga je otkrila da se desetine hiljada migranata, posebno crnaca, svake godine prisilno protjeruju u udaljene dijelove Sjeverne Afrike.

Ovi migranti, koji su na put krenuli u nadi da će stići do Evrope, često ostaju u najvećoj vrućoj pustinji na svijetu bez mobilnih telefona, novca, vode, pa čak i cipela.

Preživjeli prijavljuju da se suočavaju s otmicama, iznudom, mučenjem, seksualnim nasiljem i napadima pasa od strane snaga sigurnosti. "Ova praksa se sistematski primjenjuje gotovo isključivo protiv crnaca i ima tihog saučesnika: Evropsku uniju", navodi se u istrazi.

Svjedočenja pogođenih pojedinaca opisuju da su ostavljeni na ničijoj zemlji bez ikakvih sredstava za povratak ili traženje pomoći, u regijama prepunim kriminalnih i džihadističkih grupa. Evropski izvor uključen u programe za Afriku koje finansira EU napomenuo je: "Kada vam EU daje novac da blokirate granice, morate se riješiti neregularnih migranata na svojoj teritoriji. Ili im barem otežati život."

Ova praksa nije nova; dokazi sugeriraju da su takve operacije u Maroku u toku najmanje od 2003. godine. Uprkos dugotrajnoj prirodi ovih akcija, EU je nastavila da finansira mjere granične kontrole u ovim zemljama. "Prošlog ljeta crnci, žene i djeca prikazani su na televiziji u ničijoj zemlji između Tunisa i Libije. Slika žene i njene kćeri kako umiru od dehidracije u pijesku obišla je svijet", dodao je izvor.

Komesarka EU za unutrašnje poslove Ylva Johansson prošle godine je rekla: "Evropskim novcem se ne finansira deportacija migranata. To je potpuna neistina."