Biti predsjednik na Balkanu devedesetih godina, odnosno na prelazu stoljeća, skoro pa je bilo dovoljno da postanete historijska ličnost. Takvu sudbinu imao je i drugi makedonski predsjednik Boris Trajkovski (1956), koji je poginuo u avionskoj nesreći na današnji dan 26. februara 2004. godine u blizini Mostara.

Osim po tragičnoj smrti, historija ga pamti kao ključnu političku figuru u najtežem periodu za Makedoniju nakon osamostaljenja, kada je bila na ivici totalnog građanskog rata u ljeto 2001. godine. Trajkovski je, tako, imao i ključnu ulogu u približavanju Makedonije Europskoj uniji a posljednja odluka koju je potpisao bila je zahtjev za članstvo u ovoj zajednici.

Državnik i vizionar

Obilježavanjem 20. godišnjice njegove smrti upriličeno je nizom događaja u Skopju kao i programom na Matića brdu na Rotimlji gdje je prisustvovala makedonska ministrica kulture.

Borjan Jovanovski jedan je od najznačajnijih i najprisutnijih novinara u Sjevernoj Makedoniji u protekle tri decenije.  U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri bio je glasnogovornik predsjednika Borisa Trajkovskog.

"Dan prije posljednjeg putovanja Trajkovskog on je ispratio delegaciju Vlade R. Makedonije na čelu sa tadašnjim premijerom Brankom Crvenkovskim za Dublin. Cilj tog putovanja je bio podnošenje zahtjeva za kandidatski status za članstvo u EU Makedonije. Nažalost, 20 godina kasnije mi se i dalje nalazimo negdje blizu tog kandidatskog statusa s tim što smo jedva dobili odluku za početak pregovora za članstvo. Nažalost, ta odluka je uslovljena kroz jedan neprincipijelni zahtjev kojeg su postavili Bugari, a mi ne uspijevamo da ga ispunimo te da otpočnemo sa pregovorima nakon što je završen proces skrininga sa Europskom komisijom", kaže za Stav Jovanovski.

Pored složenih unutrašnjih odnosa u makedonskom društvu njeni susjedi kroz historijske pretenzije i uslovljavanja i dalje otežavaju politički razvoj krhke makedonske države.

"Hoću da kažem da Makedonija stoji u mjestu zbog puno neprincipijelnih uslovljavanja susjeda, prvo Grčka, pa zatim Bugarska. Drugi razlog zašto stojimo u mjestu je to što Makedonija nije imala hrabrosti da u ovih 20 godina preuzme značajne korake koji su teški, odnosno koji nisu laki da budu doneseni kao političke odluke. To je rezultat deficita liderstva, za razliku od svih aktuelnih političara koji danas djeluju i koji su bili na sceni u proteklim godinama, Trajkovski je imao taj profil lidera da prepozna šta je u datom trenutku bitno za Makedoniju i da donese odluku koja koliko god da je bila gorka i velika knedla da se proguta. On je mogao da prepozna šta je važno za budućnost novih generacija u Makedoniji i šta je važno za budućnost makedonskog društva", pojašnjava Jovanovski i poručuje da "danas 20 godina nakon njegove pogibije jako nedostaje njegov lik i djelo na makedonskoj političkoj sceni".

Potvrda vizionarske veličine Trajkovskog došla je i izborom prvog Albanca na mjesto premijera u 100 zadnjih dana mandata aktuelne vlade koji predvodi SDSM - stranka koja je bila opozicija Trajkovskom.

Tragedija koja povezuje Makedoniju i BiH

Mr. Dejan Azeski, makedonski historičar, se u izjavi za Stav ukratko osvrnuo na historijsku i državotvornu ulogu Trajkovskog.

“Kao historičar mogu potvrditi da je Boris Trajkovski jedna veličina u savremenoj makedonskoj historiji. On je na čelu države bio u jednom teškom i značajnom periodu kojeg je obilježila Kosovska kriza i rat te je komandovao makedonskom armijom tokom konflikta 2001. godine. Smatram da je on političar na kojeg se trebaju ugledati današnje generacije s obzirom da je on od svih dosadašnjih naših političara bio najbliži Amerikancima. Čak je postao i pripadnik njihove protestantske crkve, ali je uvijek znao da se suprotstavi kad su u pitanju nacionalni interesi. To posebno naglašavam jer su došla vremena kad se više cijeni poltronski odnos prema zapadu nego zastupanje nacionalnih interesa. Iako ga je na mjesto predsjednika kandidovala VMRO-DPNE on se vrlo brzo osamostalio i vodio je nezavisnu politiku. Građani ga pamte kao omiljenog predsjednika. Pored toga što je bio dobar političar, on je bio i dobar čovjek što svjedoče oni koji su ga poznavali", ističe Azeski.

Iako BiH i Makedoniju povezuje historija na mnoge načine, a najjače kroz Isa-bega Isakovića - osnivača glavnih gradova dvije prijateljske države, nažalost tragična smrt predsjednika Trajkovskog svakog februara zauzima prostor u javnosti i otvara različita tumačenja događaja.

"Nažalost, tragična smrt Trajkovskog povezuje Makedoniju i BiH koja je jedna od neprijateljskih država koju imamo i povezuje ono za što se Trajkovski zalagao a to je mir, bratski odnosi sa slavenskim narodima i sve ono što se u ovim danima kada dominiraju ratovi u svijetu se izgubilo", smatra Azeski i poručuje da Trajkovski ima mnogo značajnije mjesto u makedonskoj historiji od toga što po njemu ime nosi najveća arena u Skoplju.

Odrekla ga se stranka koja ga je kandidovala 

Dželal Hodžić, predsjednik SDA Makedonije smatra da je Trajkovski bio je predsjednik Makedonije u jednom teškom i turbulentnom vremenu, te da je imao ogromnu podršku Zapada.

"U prvom krugu imao je veliki zaostatak za opozicionim kandidatom. U drugom krugu uradio je ogroman preokret uz pomoć albanskih glasova. Tadašnja opozicija ga je optužila za veliku izbornu krađu i ta stranka i dan danas tvrdi da su ti izbori najveća izborna krađa od nezavisnosti. Boris Trajkovski imao je ključnu ulogu da oružani konflikt 2001. godine ne preraste u totalni rat. Zbog tog njegovog djelovanja bio je na udaru i stranke koja ga je predložila, ali i opozicije koja ga nikad nije priznala za predsjednika države", podsjeća Hodžić.

Njegov mandat je bio obilježen totalnim osporavanjem od strane opozicije i odricanjem vlastite stranke. 

"Nakon konflikta, zbog odricanja njegove stranke koja se izvinula javnosti zbog nominacije, kao udara opozicije, koja ga optužuje za izbornu krađu, imao je mali rejting za nosioca tako visoke državne funkcije. Njegova uloga u sklapanju Ohridskog okvirnog sporazuma donosila mu je uvijek otvorena vrata u EU, USA i zapadnim državama", smatra Hodžić.

Međutim, nakon njegove smrti izgleda da su mu svi dali podršku i priznali uspjeh da sačuva državu od građanskog rata.

"Nakon njegove smrti, u avionskoj nesreći, stigla su priznanja od vlasti, opozicije i svih građana Makedonije za njegovu ulogu da se konflikt ne razvije u rat u Makedoniji. Žalili su ga Makedonci, žalili ga i Albanci, žalili ga svi građani države, bez razlike na etničku ili vjersku pripadnost. Danas je Boris Trajkovski i njegova uloga jedan od simbola Ohridskog okvirnog sporazuma. Treba istaći da među pojedinim građanima i dalje postoje teorije zavjere da ta avionska nesreća nije bila slučajna", poručuje Hodžić.

Polarizacija političkih odnosa unutar etničkih Makedonaca ostala je konstanta i nakon dva desetljeća, a to je i dalje najveća opasnost za budućnost Makedonije u godini još jednih presudnih izbora.

Kratka, ali burna politička karijera

 Stevo Pendarovski polaže cvijeće na grob Borisa Trajkovskog

Avion u kojem su se nalazili predsjednik Makedonije Boris Trajkovski, savjetnici iz njegovog kabineta Dimka Ilkova-Bošković, Risto Blaževski i Anita Lozanovska, radnik makedonskog MIP-a Mile Krstevski, članovi osiguranja Boris Velinov i Ace Velinovski, kao i piloti Marko Markovski i Branko Ivanovski, pao je 26. februara 2004. na području Rotimlje između Mostara i Stoca. Komisija za ispitivanje uzroka nesreće, koju je formiralo Vijeće ministara BiH, najprije je zaključila da je uzrok pada aviona bila proceduralna greška pilotske ekipe u fazi slijetanja na mostarski aerodrom, a koja je dovela do toga da avion udari u brdo. Kasnije je zaključeno i da su piloti počinili sedam kobnih pogrešaka. Tužilaštvo BiH nikoga nije optužilo za nesreću kod Mostara.

Trajkovski je bio političar desnog centra iz VMRO-DPNE. Da bismo razumjeli složenost transformacije političke orijentacije etničkih Makedonaca kroz njihove dvije dominantne stranke SDSM i VMRO-DPNE potrebno je objasniti njihove preokrete i zaokrete u vanjskoj politici. Ove dvije stranke su kroz protekla tri desetljeća više puta mijenjale svoju orijentaciju prema Euroatlantskim integracijama u zavisnosti od (ne)davanja podrške Zapada, utjecaja Beograda odnosno Moskve i kasnije Budimpešte.

Makedonija je tokom 90-tih bila pod jakim utjecajem Beograda te se sukob s Kosova prelio na njenu teritoriju. Trajkovski je imao samo 43 godine kada je došao na vlast u decembru 1999. godine, naslijedivši izuzetno popularnog postkomunističkog lidera Kiru Gligorova, koji se izborio za nezavisnost Makedonije bez rata.  Međutim, u zadnjoj rundi balkanskih krvavih sukoba Makedonija nije mogla ostati neokrznuta.

Trajkovski je bio predsjednik manje od 18 mjeseci kada je historijski animozitet između Albanaca i Makedonaca došao do usijanja. Oružani ustanak Albanaca u blizini granice sa Kosovom prijetio je da se proširi na glavni grad Skoplje.

Trajkovski je reagovao pozivajući međunarodnu zajednicu, uključujući NATO, da poveća svoje prisustvo u zemlji, i čineći brojne ustupke Albancima. On je takođe apelovao na veće uključivanje Albanaca u državne organe i institucije. Ovi potezi su izazvali erupciju ogorčenja većinskog makedonskog stanovništva te je Trajkovski bio pod pritiskom da podnese ostavku.

On je došao na vlast samo pet mjeseci nakon što su NATO trupe ušle na Kosovo. Sukob na Kosovu je takođe ohrabrio Albance u Makedoniji da oružanim putem traže svoja prava. Tokom kosovske krize, Trajkovski je optužio NATO da pruža premalo pažnje etničkim tenzijama u Makedoniji, a koje su potaknute prilivom više od 300.000 albanskih izbjeglica iz srpske pokrajine.

U mjesecima koji su uslijedili nakon sukoba na Kosovu došlo je do naglog porasta sukoba protiv snaga makedonske vlade; zaista, do februara 2001 Trajkovski je imao punu pobunu u svojim rukama. Opozicija je u martu optužila njegovu vladajuću stranku da je previše popustljiva nakon što je formirala koaliciju sa najvećom političkom strankom etničkih Albanaca u republici, Demokratskom partijom Albanaca.

Trajkovski je rođen u Strumici, Makedonija. Govorio je engleski jezik i diplomirao je pravo na Univerzitetu Svetog Ćirila i Metodija u Skoplju. Specijalizirao se za privredno i radno pravo, a potom vodio pravnu službu jedne građevinske kompanije. Također je bio zaređen za metodističkog (protestantskog) propovjednika nakon prelaska iz pravoslavnog kršćanstva u Sjedinjenim Državama, gdje je studirao teologiju.

Godine 1997. postao je šef kabineta načelnika opštine Kisela Voda u Skoplju, a u januaru 1999. godine imenovan je za zamjenika ministra vanjskih poslova Makedonije.

Nakon što je postao predsjednik, europske vlade su Trajkovskom gledale kao na faktor koji najbolje može osigurati stabilnost u Makedoniji, sa proeuropskom perspektivom i spremnošću da gradi kontakte sa stranim diplomatama i političarima. Bio je na putu na međunarodnu donatorsku konferenciju u Mostar kada se njegov avion srušio u blizini aerodroma.