Međunarodni tim predvođen Institutom za evolucijsku biologiju na Univerzitetu Pompeu Fabra (CSIC-UPF), Univerzitetu Harvard i Baskiji po prvi je put rekonstruirao genomsku povijest prvog tisućljeća Balkanskog poluotoka. Kako bi to učinio, tim je pronašao i analizirao drevni genom 146 jedinki koje su u tom razdoblju naseljavale današnju Hrvatsku i Srbiju. Rad objavljen u časopisu 'Cell' otkriva da Srbi i Hrvati ne dijele samo zajedničku prošlost nego i isto genetsko porijelo, javlja španski list ABC.

"Tokom prvog tisućljeća, dunavska granica Rimskog Carstva bila je raskršće na kojem su se susreli zapadni i istočni utjecaj, vrlo važno područje prolaza", objašnjava Iñigo Olalde, istraživač na UPF-u. Analizirani pojedinci dolaze s dvadesetak lokacija. Najveći od njih je Viminacijum, jedan od glavnih rimskih gradova, u današnjoj Srbiji, gdje je do sada otkriveno oko 16.000 grobova.

„Osnovala ga je rimska legija koja se ondje nastanila kako bi kontrolirala granicu i na kraju je postao grad. Danas pored postoji termoelektrana pa moramo kopati da se ništa ne izgubi“, kaže.

Ostaci, sekvencionirani na Harvardu i analizirani u španskim centrima, otkrivaju da su u rimsko doba ove populacije bile sastavljene od Ilira, potomaka skupina iz željeznog doba koje su tamo već živjele te snažan demografski doprinos lokalnog stanovništva, „Rimljana“. Ali, suprotno onome što bi se moglo pretpostaviti, ti „Rimljani“ nisu bili potomci stanovnika talijanskog poluotoka, već su dolazili iz istočnog dijela carstva: Anadolije i Egejskog mora.

“To je nešto stvarno iznenađujuće. Možda postoji određena pristranost u uzorkovanju pri čemu ne otkrivamo talijansko stanovništvo koje je stiglo jer su kremirali svoje mrtve, a da njihovi ostaci nisu preživjeli do danas. Ali u tom slučaju postojao bi neki znak miješanja, a mi ga ne vidimo”, kaže genetičar.

Granica Carstva bila je kozmopolitska. Ovoj masovnoj migraciji dodani su "rijetki, ali vrlo zanimljivi" slučajevi sporadične mobilnosti. “Pronašli smo tri afričke osobe. Jedan od njih, tinejdžer od oko 14 ili 15 godina, iz današnjeg Sudana. Pokopan je s uljanicom koja nosi orla, što j simbol legije i također povezan s Jupiterom (jedan od najvažnijih bogova za Rimljane)”, kaže Olalde.

Po njegovim zubima znamo da se u djetinjstvu hranio morskom hranom, potpuno drugačijom od one u Viminacijumu, pa vjerujemo da nije rođen ovdje, već je migrirao i umro nedugo nakon dolaska, dodaje.

Studija je također identificirala neke pojedince sjevernoevropskog i stepskog porijekla koji su nastanjivali Balkanski poluotok tokom trećeg stoljeća, na vrhuncu rimske okupacije. Antropološka analiza njihovih lobanja otkrila je da su neke od njih bile umjetno deformirane, što je običaj tipičan za neke stepske populacije i Hune, često nazivane 'barbarima'.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, a posebno od šestog stoljeća nadalje, studija otkriva masovni dolazak na Balkan pojedinaca genetski sličnih modernim slavenskim govornim populacijama istočne Evrope. Njihov genetski otisak predstavlja između 30 i 60% porijekla današnjih balkanskih naroda. Ova se migracija odvijala kroz nekoliko generacija i uključivala je čitave porodične grupe koje su uključivale muškarce i žene.

Uspostavljanje slavenskog stanovništva na Balkanu bilo je najveće na sjeveru, s genetskim doprinosom između 50% i 60% u današnjoj Srbiji, a postupno sve manje prema jugu, s između 30% i 40% zastupljenosti genetike u kontinentalnoj Grčkoj i do 20% na Egejskim otocima. „Hrvati i Srbi su se nedavno sukobili, ali njihovo je porijeklo praktično isto, mješavina u jednakoj mjeri slavenskog i mediteranskog stanovništva. Nema velikih razlika u njihovoj demografskoj historiji", naglašava Olalde.

Kako ističe Olalde, većina drevnih studija DNK usredotočena je na prahistoriju, ali te metode također mogu pružiti informacije o novijim historijskim razdobljima, posebno kada se koriste u kombinaciji s historijskim i arheološkim informacijama. „Drevna DNK može dati mnogo informacija o historijskim razdobljima, posebno u regijama gdje su historijski izvori oskudni ili kada ne znamo jesu li pristrani. Na primjer, o barbarskim invazijama znamo samo rimsku verziju”, tvrdi on.

U ovom slučaju geni ne govore o podjeli između balkanskih naroda, već o zajedničkoj historiji.