Rat u Gazi izaziva različite reakcije širom svijeta. I američka je javnost podijeljena. Javne ličnosti, utjecajni pojedinci, ali i obični građani, radnici i studenti, iznose svoje stavove, koji se međusobno bitno razlikuju. Jedni bezrezervno podržavaju Izrael, opravdavaju sve što njegova vojska i policija čine, ne obazirući se na ogromne civilne žrtve koje Palestinci u Gazi podnose.

Drugi, opet, priznaju da Izrael ima pravo vojno djelovati u Gazi, ali ne odobravaju masovno ubijanje civila. Na koncu, sve je više onih trećih - koji dižu svoj glas protiv brutalnih izraelskih napada na palestinski narod, osuđujući Izrael za okupaciju palestinske teritorije i za teror koji njihove snage u Palestini decenijama provode.

Kako piše izraelski Haaretz, u posljednje tri sedmice skoro dvije stotine velikih i poznatih američkih kompanija javno je iznijelo svoj stav o ovom pitanju i nijedna velika kompanije nije osudila Izrael. Jedini izuzetak među njima bio je Paddy Cosgrove, izvršni direktor kompanije Web Summit, koji je nakon toga bio primoran da podnese ostavku.  

Međutim, mnogi obični uposlenici misle drugačije od direktora. Neki zaposlenici Google-a proširili su peticiju u kojoj kritiziraju izvršnog direktora Sundara Pichaija zbog toga što je previše naklonjen Izraelu, dok su se drugi žalili da su kompanije bile prespore ili mlake u osudi Hamasa.

Starbucks je objavio saopćenje podrške Izraelu, dok je sindikat koji predstavlja 9.000 njegovih zaposlenih objavio izjavu u korist Hamasa (kratko, prije brisanja). McDonald's se našao usred svađe između svojih franšiza iz Izraela i arapskog svijeta, koja je dovela do vandalizma u nekim od njegovih restorana, piše Haaretz.

Neke kompanije pokušale su se izvući iz kontroverze dajući podjednako donacije grupama koje pomažu Izraelcima i Palestincima. Javnost sve više očekuje da kompanije zauzmu političke stavove, da zauzmu stranu.

Tako je, osim formalnog poštivanja zapadnih sankcija, korporativni svijet snažno podržao Ukrajinu nakon što ju je Rusija napala u februaru prošle godine. A to nije bilo posebno teško jer je američka javnost u velikoj mjeri favorizirala Ukrajinu i gotovo jednoglasno joj pružala podršku.

Kad je riječ o Izraelu i Palestini, javnost je podijeljena. Istraživanje Wall Street Journala obavljeno dvije sedmice nakon početka rata u Gazi pokazalo je da 52% ispitanika smatra da Amerika ima odgovornost da “podrži Izrael u njegovom ratu s Hamasom”, dok je 41% njih posto reklo da je Amerika dužna „zaštititi palestinske civile”.

Treba imati u vidu da je anketa uslijedila malo poslije Hamasovog napada na Izrael, a nakon što je svijet šokiran stravičnim slikama stradanja palestinskog naroda, omjer bi zasigurno bio drugačiji.

Izraelu su podršku iskazali uglavnom izvršni direktori, korporativni odbori, menadžeri i može se zaključiti da stariji i bogatiji Amerikanci gledaju na Izrael povoljnije nego mladi. Mnogi od korporativnih čelnika koji su izrazili podršku Izraelu u protekle tri sedmice istakli su da imaju poslovne, pa čak i lične veze sa tom zemljom – prijatelje, zaposlene, poslovne partnere i investicije

S druge strane, u posljednje tri sedmice došlo je do organiziranja propalestinskih protesta u studentskim kampovima širom Amerike. Mnoge su studentske grupe naglasile da je opresivna politika Izraela uzrok Hamasovih akcija, zbog čega je desetak milijardera da nekim fakultetima više neće davati donacije, a neke su kompanije najavile da neće zaposliti nijednog studenta koji je bio uključen u antiizraelske proteste.

Anketa koju je sproveo Pew Research Center potvrđuje ovu generacijsku podjelu u stavovima prema Izraelu. Sve u svemu, udio Amerikanaca koji blagonaklono gledaju na Izrael iznosio je 67 posto, što je više nego ranije. Ali među ispitanicima mlađim od trideset godina, 61 posto je pozitivno gledalo na Palestince, naspram 56 posto onih koji su tako gledali na Izraelce.

Možda kako mlađi Amerikanci budu starili i postali izvršni direktori, direktori kompanija i milijarderi menadžeri fondova, ili čak samo obični rukovodioci srednjeg nivoa, njihovi stavovi će se promijeniti. A možda i neće.