Kad neko kaže Volim da nam je sve ferahli, misli da naprimjer ne želi pretrpavati kuću ili stan namještajem, jer želi širinu i otvorenost, pa zato i kada kaže Baš nam je ovdje ferahli može misliti i na fizičko prostranstvo i širinu oko kuće / zgrade.
Međutim, uvijek se uz ovo fizičko dodaje i doza osjećaja odnosno emocije.
Dakle, ferahli, i napolju i unutra, a takvo je i pravo značenje ove riječi.
Neko i nešto može biti ferahli, a možemo imati ili osjećati kakav ferahluk.
Ferahli je u značenju sreće, zadovoljstva, emocionalne lahkoće (rasterećenosti, raširenosti), a ferahluk u značenju rasterećanja ili razgale. Kad kažemo da je naprimjer neko bio ferahli, to označava nekoga ko se radovao, ko je bio radostan ili sretan, nekoga ko je doživio osjećaj lahkoće u svom srcu ili kao da su mu grudi postale raširene od užitka ili zadovoljstva, koje se naziva ferahluk.*
Ovo zadovoljstvo i užitak može biti i kratkog trajanja, ali označava zadovoljstvo i u osjećajnom i u fizičkom smislu. Rječnik turcizama (Škaljićev) donosi riječ ferahluk u značenju širine, otvorenosti i prostranstva, što potvrđuje i Jahićev Rječnik bosanskog jezika, ali Jahić za ovu riječ kaže da označava još i ravni prostor velikih razmjera, čemu odgovara naša upotreba ove riječi u značenju fizičke širine i prostranstva.
Također, imamo da žensko muslimansko ime Feriha označava osobu koja je vesela, sretna, zadovoljna, a značenje dolazi od arapskog f-r-ḥ (فرح) koje označava sreću, veselje, dragost, radost, ushićenje te stanje dobrote ili stanje zadovoljstva (a čak može značiti i vjenčanje).
Slično Ferihi jeste ime Farah, za koje se navodi da je pak perzijskog porijekla i označava radost, veselje, sreću. Pa, kao što su Feriha i Farah evidentno povezane i po obliku i po značenju, tako je i sa drugim primjerima. Zato se navodi da je i ferahluk perzijskog porijekla, kao što izvori potvrđuju i da je riječ fereh odnosno kur'anski korijen f-r-ḥ (فرح) također posuđenica iz srednjoperzijskog oblika *frāh, koji ima isto značenje i sličan je avestijskoj riječi frātha u značenju otvoren, širok. Jedno od značenja je i otvorenost srca, udobnost, utjeha i mir.
Značenje je ferahli i ferahluk povezuje se i sa značenjem sreće i uživanja na zabavan ili svečan način, što može otići i u drugu krajnost, pa označiti i nekoga ko je likovao ili se radovao preko svake mjere, tj. silno je likovao i ponašao se drsko, obijesno i nezahvalno. Također, može dobiti i suprotno značenje, značenje tugovanja.
Spomenuto značenje likovanja, naslađivanja i trijumfalizma prisutno je u kur’anskom ajetu o bogatom Karunu iz vremena Musaa, a. s.
قَالَ لَهُ قَوْمُهُ لَا تَفْرَحْ ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْفَرِحِينَ
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da je ključeve njegove teško mogla nositi grupa snažnih ljudi. Pa mu narod njegov reče: "Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!" (Kur’an, 28: 76)
Izraz la tefreḥ (لَا تَفْرَحْ) koristi se u prethodnom slučaju u značenju ne likuj, a riječ feriḥin (الْفَرِحِينَ) označava one koji likuju. Arapski glagoli feriḥa (فَرِحَ), yafraḥu (يَفْرَحُ) imaju značenje biti sretan, veseliti se, biti veseo, biti radostan, likovati, radovati se, biti ispunjen ili biti zadovoljan.
Slično, Kur’an navodi da nema nepogode koja se dogodi Zemlji ili nama samima, a da nije prethodno zapisana u Knjizi prije nego je Allah stvori, a to zato:
لِكَيْلَا تَأْسَوْا عَلَىٰ مَا فَاتَكُمْ وَلَا تَفْرَحُوا بِمَا آتَاكُمْ ۗ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ
Da ne biste očajavali za onim šta vam je izmaklo, niti likovali (previše se radovali) zbog onog šta vam je dato. A Allah ne voli nikojeg razmetljivog hvalisavca. (Kur’an, 57: 23)
Prava korekcija ponašanja (u odnosu na dva prethodna primjera), a istovremeno korištenje istog izraza za radovanje, ali u smislu pozitivnog i pravog radovanja, izrečena je kur’anskim ajetom:
قُلْ بِفَضْلِ اللَّهِ وَبِرَحْمَتِهِ فَبِذَٰلِكَ فَلْيَفْرَحُوا هُوَ خَيْرٌ مِمَّا يَجْمَعُونَ
Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju." (Kur'an, 10: 58)
Inače, kur’anski korijen f-r-ḥ (فرح) izvor je za ukupno dvadeset i dva spominjanja riječi sa sličnim značenjem u Kur’anu, šesnaest puta kao glagol feriḥe (فَرِحَ) i šest puta kao imenica feriḥ (فَرِح), dok obje riječi označavaju jednu vrstu radosti, odnosno širine i uživanja u radosti.
Neki od primjera koje već nismo spomenuli su sljedeći: primjer kako se oni kojima je data Knjiga raduju onome što je objavljeno Muhammedu, s. a. v. s.; slučaj radovanja prolaznom životu na ovom svijetu; primjer kad se raduju našoj nevolji oni koji nam propast žele; kad se oni koji vole biti pohvaljeni i za ono što ne urade zadovoljno vesele onim što rade; iznenadna kazna onima koji su zaboravili Božiju opomenu a obradovali se onom što im je dato; radovanje tokom plovidbe, pa iznenadna oluja; slučaj kad su likovali (veselili se) kod svojih kuća oni koji su izostali iz borbe; radovanje (zadovoljstvo) onim što svaka stranka za sebe radi; radovanje i uživanje u darovima; uživanje u Allahovoj milosti; primjer vjernika koji se raduju, itd.
Kada je Novopazarac Naziv Šušević (1860–1923), bošnjački pjesnik alhamijado (bosnevijske) literature, pisao svoju kasidu od 1.355 stihova 1894. godine, započinjući riječima: Dragi Bože, Tebi hvala na iman / Zahvaljujem vazda Tebi, ja Rahman. / Na Resula ja donosim salavat / Od svašta je on kod Boga odabrat..., ostavljajući risalu (poruku, knjižicu) kao hediju od sebe, spomenuo je na jednom mjestu i Bošnjake i njihov lijepi jezik, ali i prelijepi pridjev – ferahli. Pa, valja čitati.
Da se radujemo i uživamo u širini Allahovog fadileta i rahmeta, amin.
* Prethodno se direktno ne odnosi na širokogrudnost Musaa, a. s., koji je molio Gospodara da mu otvori srce (učini prostranim njegova prsa), ili na slučaj i sa Muhammedom, s. a. v. s., spomenutim u suri Širokogrudnost – Inširah (الانشراح), sa pitanjem Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili? (doslovno: otvorili)
