Sarajevo je osvanulo s jakom kišom, posljednjom nadom da će makar tmurno nebo omesti neshvatljivu nakanu općinskih i kantonalnih sarajevskih vlasti da javno derneče na Dan bijelih traka. Nije to u glavnom gradu Bosne i Hercegovine neobična pojava. Ostat će upamćeni vatrometi, svirke i zabave za 25. maj, kad jedni tuguju za tuzlanskom omladinom masakriranom na Kapiji, a drugi obilježavaju lažni rođendan u prošlom stoljeću upokojenog jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita. I za 11. juli zakazivana su pa otkazivana različita slavlja i svirke.
Nije neobična pojava, rekosmo, ali jeste začuđujuće, odvratno i sablažnjivo kad u tome sudjeluju, kad to plaćaju i organiziraju općinske i kantonalne vlasti, još k tome u glavnom gradu države.
Danas je Dan bijelih traka. Dan sjećanja na zločine u Prijedoru, dan sjećanja na 3.176 ubijenih Prijedorčana. Dan kad se prisjećamo logora “Keraterm”, “Omarska”, “Trnopolje”. Kad se sjećamo Kozarca, Čarakova, Korićanskih stijena, Tomašice… svega onoga što nas asocira na genocid koji su vojne i policijske snage Republike srpske provele na teritoriji prijedorske općine 1992. godine.
E, od svih mogućih dana, baš su na 31. maj Općina Centar Sarajevo i njen načelnik Srđan Mandić zakazali “svečanost na platou Skenderije i u Domu mladih”, a povodom otkrivanja spomenika Mirzi Delibašiću, našem najboljem sportisti svih vremena. “Podsjećamo, na inicijativu načelnika Srđana Mandića Općina Centar Sarajevo raspisala je međunarodni javni poziv za izradu idejnog skulptorsko-umjetničkog rješenja za izgradnju spomenika velikanu bosanskohercegovačke košarke Mirzi Delibašiću. Zahvaljujući saradnji Općine Centar i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, uz podršku prijatelja projekta Turističke zajednice Kantona Sarajevo i ASA Osiguranja spomenik je izgrađen i spreman za otkrivanje javnosti”, objašnjavaju na web-stranici Općine Centar.
U povodu otkrivanja spomenika Mirzi Delibašiću napravljen je i plakat s kojeg Udruženje “Mirza Delibašić – Kinđe” sa svojim partnerima, Općinom Centar Sarajevo i Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo, poziva na “zabavu”, “druženje”, “svirku” i “catering”.
Mirza Delibašić bio je veliki sportist i čovjek, rijetka pojava u bilo kojem društvu. Zaslužio je sve – i spomenik, i dvoranu, i ulicu. Ali naš najbolji sportist svih vremena nije zaslužio da mu ime po blatu raznose oni koji mu, da je živ, ni tene ne bi mogli vezati.
