Za većinu kršćana Uskrs je jedan od najvažnijih vjerskih praznika u godini, kojim se  obilježava Isusovo raspeće i kasnije uskrsnuće. Obilježava se diljem svijeta, a većina ih slijedi Rimokatoličku crkvu i slave Uskrs sedam dana prije pravoslavaca.

Pravoslavni Vaskrs se prvenstveno povezuje s "istočnim" svijetom koji uključuje dijelove Bliskog istoka, Grčku, Rusiju i Srbiju, a obilježava se nešto drugačije od načina na koji se slavi u drugim dijelovima svijeta.

Vaskrs je kršćanska proslava kojom se obilježava Isusovo uskrsnuće nakon što su ga Rimljani razapeli. Događaj se smatra jednim od najvažnijih događaja u religiji. Za kršćane se tačan datum Vaskrsa mijenja svake godine jer se Vaskrs uvijek slavi prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca koji slijedi nakon proljetnog ekvinocija. Njegova asocijacija na proljeće, kao i priča o uskrsnuću, simboliziraju motiv ponovnog rođenja i novog života.

Mnoge pravoslavne kršćanske crkve, uključujući one u Jeruzalemu, Egiptu, Grčkoj, Rusiji, Srbiji i Ukrajini, koriste julijanski kalendar, koji se temelji na vremenu potrebnom Zemlji da obiđe Sunce i bio je široko korišten u zapadnom svijetu prije 16. stoljeća. Danas većina zapadnih crkava koristi gregorijanski kalendar, modificiranu verziju julijanskog kalendara.

Ove godine Uskrs je za one koji slijede gregorijanski kalendar obilježen u nedjelju 17. aprila, budući da je prvi pun mjesec nakon proljetnog ekvinocija 20. marta. Međutim, pravoslavni Vaskrs pada danas, u nedjelju 24. aprila. Uskrs će se 2023. godine obilježavati 9. aprila po gregorijanskom kalendaru a Vaskrs 16. aprila po pravoslavnom julijanskom kalendaru.

Za pravoslavne hrišćane pripreme za Vaskrs počinju mnogo prije samog dana, najvjerniji se obično 40 dana suzdržavaju od određene hrane, prema kršćanskoj tradiciji, ta praksa proizlazi iz 40 dana koje je Isus proveo u pustinji posteći i odbijajući iskušenja koje mu je ponudio Sotona. Pravoslavci se, posebno, suzdržavaju od mesa, mesnih nusproizvoda, peradi, jaja i mliječnih proizvoda.

Za pravoslavne post završava na Lazarevu subotu, koja je osam dana prije Uskrsa, a ime je dobila po svetom Lazaru, Isusovom prijatelju, za kojeg se vjeruje da je uskrsnuo iz groba nakon što je tamo ležao mrtav četiri dana.

Postoje male razlike između načina na koji se Uskrs slavi u gregorijanskom kalendaru u odnosu na pravoslavni kalendar. Jedna od razlika između načina na koji se slavi Vaskrs je da se u pravoslavnoj crkvi Vaskrs mora održati tek nakon jevrejskog praznika Pesaha, jer vjeruju da je Isus slavio Pesah prije svoje smrti.

Zemlje u kojima žive pravoslavci imaju svoje tradicionalna vaskršnja jela. U Grčkoj će pravoslavni kršćani jesti janjetinu na ražnju, sarmu i grčki vaskrsni kruh. Na Bliskom istoku obično se peče janjeći but u kojem se može uživati ​​zajedno s kuhanim jajima, kruhom od hurmi, maamoulom (keksićem nalik kratkom kruhu punjenom hurmama ili orašastim plodovima) i fattahom. U nekim zemljama, poput Palestine, također se poslužuju obojena jaja.

U Jerusalemu će se ljudi okupiti kako bi svjedočili i sudjelovali u obredu Svete vatre u crkvi Svetoga groba, kako bi vidjeli plamen za koji vjeruju da se pojavio na Isusovom grobu. Na obredu je običaj da kršćani pale svijeće na mjestu gdje je, kako vjeruju, pokopan Isus i uskrsnuo od mrtvih nakon što je razapet.

U crkvi se čuje molitva a vani će se održati mimohod uz lupanje bubnjeva i ljude koji nose raspela. U Libanu je Vaskrs državni praznik, kao što je slučaj s drugim zemljama uključujući Bugarsku, Grčku, Rumuniju i Rusiju. U Egiptu je Vaskrs dio šireg proljetnog festivala pod nazivom "Sham el-Nessim" i nacionalni je praznik.