Osmi je mart, danas je Međunarodni dan žena koji se obilježava već decenijama. Toliko dugo traje i konfuzija i rasprava o tome zašto se Dan žena proslavlja baš na današnji dan.

Prema različitim autorima, člancima u novinama ili informacijama na intenetu uvriježeno je mišljenje da su osmog marta godine “radnice tekstilne tvornice u New Yorku najavile su štrajk u znak protesta zbog nepodnošljivih uvjeta rada. Radnici su okupirali tvornicu, vlasnik je zatvorio vrata i zapalio 129 radnika koji su bili unutra”.

Dobra priča, ali netačna. Te nedjelje 1908. godine nije zabilježen ni sličan događaj u New Yorku.

Najbliže što se toj tragediji desilo u New Yorku zabilježeno je tri godine kasnije, 25. marta 1911. Tada je tvornica košulja Triangle Shirtwaist izgorjela u zoru, a stotine žena koje su radile unutar te zgrade s deset spratova nisu mogle pobjeći od plamena jer su vlasnici blokirali pristup kako bi spriječili krađu. Dramatična scena u srcu Manhattana rasrdila je javnost jer je života koštala 146 žena.

Većina stradalih žena bile su mlade migrantice jevrejskog i talijanskog porijekla, koje su mukotrpno zarađivale za život u toj tvornici tekstila. U tim su godinama plaće koje su primale žene bile upola niže od onih koje su primali muškarci a i jedni i drugi su dijelili neljudske uvjete rada u različitim granama industrije.

Tragedija je poslužila da se počne raditi na tome da se donesu zakoni kojima će se poboljšati sigurnost na radu u industrijskom sektoru. Pored toga, Ženska sindikalna liga i Međunarodni sindikat tekstilnih radnica organizirali su niz prosvjeda protiv ove tragedije, uključujući pogrebnu paradu, koja je okupila mnoštvo od 100.000 ljudi.

Taj je krvavi događaj obilježio feministički pokret. Međutim, događaj nema veze s 8. martom. Štaviše, Međunarodni dan žena proslavljen je prvi put te godine ali 19. marta. Šest dana prije tragedije u tvornici.

Na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista, koja je iste godine održana u Kopenhagenu, proglašen je 19. mart, na prijedlog Klare Zetkin, Međunarodnim danom žena. Prijedlog je jednoglasno odobren na konferenciji na kojoj je bilo više od 100 žena iz 17 različitih zemalja, među kojima su i prve tri žene izabrane u parlament Finske.

Njemačka, Austrija, Danska i Švicarska slavile su 19. mart 1911. kao prvi Međunarodni dan žena, s nizom skupova na kojima je sudjelovalo više od milion žena koje su tražile ravnopravnost s muškarcima, pravo glasa, pravo na rad, pravo na javnu funkciju, pravo na stručno usavršavanje i zabranu diskriminacije.

Dakle, zašto se Dan žena obilježava danas, osmog marta? Odgovor moramo tražiti u revolucionarnoj Rusiji. Ruske žene održale su niz prosvjednih akcija posljednje nedjelje februara 1913. godine, u kontekstu pacifističkog pokreta koji je nastao uoči Prvog svjetskog rata. Bila je to inicijativa kojoj su se ubrzo pridružile žene iz ostatka Evrope u znak solidarnosti s ruskim ženama.

Godine 1917. Rusi su izabrali da štrajkaju u posljednjoj nedjelji februara tražeći „kruh i mir.“ Kao rezultat ovih protesta, privremena vlada je ženama dala pravo glasa nakon pada carstva. Ta historijska nedjelja bila je 23. februara prema Julijanskom kalendaru, koji se tada koristio u Rusiji; međutim, prema gregorijanskom kalendaru, korištenom drugdje u svijetu, ona je bila 8. marta. Od tada je postao Međunarodni dan žena, a takvog ga je prihvatio i ostatak Evrope.

Unatoč tome, morali smo čekati do 1977. godine da Organizacija Ujedinjenih naroda proglasi 8. mart kao Međunarodni dan prava žena i međunarodnog mira, “u spomen na historijsku borbu za poboljšanje života žena”.