Nakon napada Hamasa u južnom Izraelu, Vlada iz Tel Aviva je pozvala na "osvetu". Ono što je uslijedilo bilo je masovno bombardovanje Pojasa Gaze i djelimična kopnena invazija. Izraelske trupe već kontroliraju područja na sjeveru, obalu Sredozemnog mora i Wadi Gazu, dolinu koja dijeli Pojas na dva dijela. Cilj je bio okružiti glavni grad enklave, grad Gazu, a borbe su posljednjih dana vođene u urbanim područjima. Navedeni cilj je "skršiti Hamas". Je li to moguće? Kako? Šta će se dogoditi nakon upada i šta bi se konačno smatralo "pobjedom" Izraela predvođenog Benjaminom Netanyahuom, nije nikome jasno.

Posljednjih dana, kako se tijela ubijenih Palestinaca gomilaju, pitanje je postalo sve češće. Jer lakše je započeti nego završiti operaciju. U prvim sedmicama, zvaničnici Tel Aviva koje je konsultovalo nekoliko međunarodnih medija isticali su da budućnost njihove operacije, nakon što završi, nije jedna od njihovih glavnih briga. Ali kad-tad bi morali dati potrebna objašnjenja. Tom Beckett, penzionirani britanski poručnik i član Međunarodnog instituta za strateške studije (CSIS), objasnio je u svom izvještaju da nijedan od scenarija kopnene ofanzive nije dobar. "Bez obzira na to koliko je uspješna operacija poraza Hamasa kao vojne organizacije, Hamasov politički imperativ i podrška stanovništva otporu će se nastaviti", napisao je.

Nakon kopnenog upada, jedna je mogućnost da će Izrael ponovno okupirati Gazu kako bi je kontrolirao. Čini se da na to upućuju posljednje izjave i Netanyahua i nekoliko njegovih ministara. "Vjerujem da će Izrael na neodređeno vrijeme imati opću odgovornost za sigurnost, jer smo vidjeli šta se događa kada je nemamo", kazao je premijer, ali ne odgovarajući na pitanje ko bi trebao upravljati Gazom.“Oni koji ne žele slijediti put Hamasa”, kazao je.

Malo je onih koji namjeravaju "ne slijediti put Hamasa", neki članovi Netanyahuovog kabineta izgleda sugeriraju da se pobjeda Izraela više ne odnosi na "uništenje Hamasa", već da oni razmišljaju o okupaciji, možda čak i unatoč upozorenjima iz SAD-a, dugoročnoj.

Ministar unutrašnje sigurnosti, ultranacionalista Ben Gvir, čak je pozvao ne samo na ponovno zauzimanje enklave, već i na obnovu starih izraelskih naselja. Ministar Amichai Eliyahu, isti onaj koji je dospio na naslovnice zbog komentara o bacanju nuklearne bombe na Pojas, izjavio je da bi izraelska naselja u Gazi (koja su evakuirana nakon povlačenja izraelske vojske iz Pojasa 2005.) trebalo obnoviti kada rat završi.

"Hamas ne može nastaviti voditi Gazu, a Izrael ne može okupirati Gazu", izjavio je ovog ponedjeljka američki državni sekretar Antony Blinken.

“Vjerojatno je [čak i nakon invazije] da će Hamas ostati na vlasti, iako u oslabljenom obliku. Ili da druga slična organizacija, ili njihova kombinacija, preuzme kontrolu nad Gazom. Druga je mogućnost da Izrael upravlja teritorijom preko snaga koje podržava vojska,” rekao je analitičar Alexander Palmer.  "Ishod ili kombinacija ishoda koje vidimo ovisit će o sudbini izraelske vojne kampanje, njegovoj domaćoj politici i međunarodnom pritisku na vladu. Vrlo je malo vjerojatno da će svi ovi scenariji rezultirati dugoročnim padom nasilja i nestabilnosti", kaže Palmer.

Izraelski vojni pokreti imaju politički cilj, poraz Hamasa i eliminaciju njegovih baza u Gazi. Ali to će biti teško izvesti, Hamas je dobio podršku velikog dijela stanovništva Gaze, kojom upravlja od 2007. godine. Iako će vrlo vjerovatno biti  vojno poražen od izraelskih snaga Tel Aviva, može ostati politički važna snaga koja djeluje kroz grupe otpora.

Stoga bi se u pregovorima mogla pojaviti treća strana. Palestinske vlasti, organizacija koja privremeno upravlja Pojasom Gaze i dijelom Zapadne obale od 1994. godine, u teoriji bi možda bili opcija. "Međutim, njihov politički legitimitet je oslabio otkako je Hamas preuzeo kontrolu nad Pojasom 2007. i malo je razloga vjerovati da ih neće svrgnuti Palestinski islamski džihad ili neka druga organizacija slična Hamasu u roku od nekoliko godina bez vojne podrške."

Krivac za pad te organizacije je Mahmoud Abbas, njen predsjednik od 2004. Na scenu je stigao kao figura koja će obnoviti palestinsku stvar u to vrijeme, ali njegov mandat završio je podjelama, korupcijom i nemogućnošću upravljanja sukobom sa Izraelom.

U dokumentu koji je dostavljen The Timesu iznesene su neke opcije za budućnost Gaze nakon najnovije eskalacije između Izraela i Hamasa. Najbolje rješenje, prema tekstu, je kontrola granica Gaze od strane Ujedinjenih naroda, milicije raspuštene a blokada Tel Aviva ukinuta. Hamas bi zadržao kontrolu teritorije, ali bi ublažio svoje operacije.

Ovaj bi scenario u sadašnjem ratu bio teoretski moguć, ali čini se malo vjerovatnim da će se ostvariti. “Uprava Ujedinjenih naroda nad Istočnim Timorom [tokom procesa njegove nezavisnosti] predstavlja presedan, ali politički uslovi i mjere koje su dovele do toga gotovo nimalo ne podsjećaju na trenutnu situaciju u Gazi. Također je malo vjerojatno da će Egipat preuzeti upravu nad Pojasom, jer neće htjeti naslijediti teritorij dok se suočava s latentnom pobunom na Sinaju", naglašava Palmer.

U neizvjesnoj budućnosti, analitičari poput Gerarda Dottija, stručnjaka za međunarodne odnose specijaliziranog za Bliski istok, vjeruju da je krajnji cilj igre Netanyahua aneksija svih palestinskih teritorija. Njega ne zanima plan UN-a o podjeli teritorije na dvije države, on će taj plan potpuno odbaciti.