Broj Bošnjaka opada, broj govornika bosanskog jezika raste

Objavljeni su rezultati popisa stanovništva 2021. u Republici Hrvatskoj kada je riječ o broju pripadnika po narodnosti, vjerskim zajednicama i materinskom jeziku, kao i spolu građana. Prema popisu 2021, Republika Hrvatska ima 3.871,833 stanovnika, od čega 1.865,129 muškaraca (48,17 posto) i 2.006,704 žene (51,83 posto). U odnosu na popis 2011, broj stanovnika smanjio se za 413.056 osoba ili 9,64 posto, od čega je broj najvidljivije opao u slavonskim županijama, a najmanje u Zagrebu i primorskim županijama.

Najveći relativni pad broja stanovnika prisutan je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (20,28 posto), Sisačko-moslavačkoj županiji (19,04 posto), Požeško-slavonskoj županiji (17,88 posto), Brodsko-posavskoj županiji (17,85 posto) te u Virovitičko-podravskoj županiji (17,05 posto).

Najmanji pad broja stanovnika zapažen je u Zagrebu, 2,90 posto, i u Zagrebačkoj županiji – 5,55 posto. Slijedi Dubrovačko-neretvanska županija s padom od 5,71 posto, Zadarska 6,03 posto, Istarska 6,16 i Međimurska s padom od 7,52 posto. Udio najmlađeg stanovništva, onoga u dobi od 0 do 14 godina, iznosi 14,27 posto, a udio najstarijeg stanovništva, iznad 65 godina, iznosi 22,45 posto. Udio stanovnika između 15 i 24 godine iznosi 10,27 posto, od 25 do 34 godine 11,40 posto, od 35 do 49 godina 20,23 posto, te od 50 do 64 godine 21,38 posto.

Udio žena do 14 godina starosti 1953. iznosio je 25,3 posto, a 2021. je pao na 13,4 posto. Udio žena starijih od 65 godina 1953. iznosio je 7,9 posto, a 2021. se popeo na 25,3 posto. Udio najmlađeg uzrasta muškaraca 1953. iznosio je 29 posto, a 2021. 15,2 posto; dok je udio najstarije dobne skupine muškaraca 1953. iznosio 6 posto, a 2021. 19,4 posto.

Novi podaci pokazuju i značajan pad broja katolika. Udio katolika u ukupnom broju stanovnika 2011. bio je 86,28 posto, a na popisu 2021. ima ih 78,97 posto, što je 7,3 posto manje. Na popisu 2011. bilo je 3.697.143 katolika, a deset godina kasnije ih je 3.057.735. Ukupan broj katolika u Hrvatskoj 2021. bio je manji u odnosu na 2011. za 639.408, što je 17,3 posto manje.

Broj agnostika i skeptika porastao je s 32.518, odnosno 0,76 posto, 2011. godine na 64.961, odnosno 1,68 posto 2021. godine. Građana koji se su se izjasnili kao ateisti i da nisu vjernici bilo je 2011. godine 163.375, odnosno 3,81 posto, a 2021. godine bilo ih je 182.188, što je 4,71 posto stanovništva.

Pao je i broj pravoslavaca, 2011. bilo ih je 190.143, odnosno 4,44 posto, a deset godina poslije 128.395, odnosno 3,32 posto. Također se smanjio broj muslimana, s 62.977, odnosno 1,47 posto na popisu 2011. godine, na 50.981, odnosno 1,32 posto na popisu 2021.

Rezultati su manje-više očekivani jer je trend iseljavanja pogodio većinsko stanovništvo kao i pripadnike nacionalnih manjina uz uvijek prisutan proces asimilacije. Kako god bilo, iznenađuje ogroman pad pripadnika srpske nacionalne manjine za čak 34 posto, daleko najviše od svih nacionalnih manjina. Od 2011. do danas nestala je trećina pripadnika srpske zajednice, a u Vukovaru broj pripadnika je pao ispod 30 posto, pa će zbog toga i izgubiti pravo na dvojezične ploče koje su u prošlosti bile veliki kamen spoticanja između desne lokalne vlasti i srpske zajednice.

Kada je riječ o bošnjačkoj nacionalnoj manjini, došlo je do pada od 23,34 posto, odnosno 24.131 građanin izjasnio se kao pripadnik bošnjačke nacionalne manjine. Usporedbe radi, taj broj 2011. godine iznosio je 31.479, što je bilo 0,72 posto ukupnog stanovništva, dok je sada postotak pao na 0,63 posto.

Ono što predstavlja iznenađenje jeste porast broja pripadnika koji svoj materinski jezik navode bosanski od čak 4 posto. Uz romski, jedino je bosanski jezik u porastu, dok je kod svih drugih nacionalnih manjina materinski jezik u padu od najmanje 10 pa sve do 30 posto. Jedina nacionalna manjina koja bilježi porast broja pripadnika jeste romska nacionalna manjina. 

Najveći pad bilježe dvije najorganiziranije manjine, srpska i mađarska, dok sve ostale manjine padaju u prosjeku između 18 i 25 posto. S obzirom na prosjek, može se govoriti da su sve manjine, bez obzira na svoje unutarnje stanje, pogođene procesom asimilacije. Kod bošnjačke nacionalne manjine veliki problem prouzrokovale su i elementarne nepogode, prije svega ona u Gunji iz 2014. godine, kada su tu općinu u kojoj je 40 posto stanovništva bilo bošnjačke nacionalnosti pogodile strašne poplave. Zbog toga došlo je do iseljavanja ljudi i pada od 38 posto kada je riječ o Bošnjacima.

Slična stvar dogodila se i sa Sisačko-moslovačkom županijom, u kojoj je na prošlom popisu stanovništva bilo skoro 2.600 Bošnjaka, međutim nakon razornog potresa od prije 2 godine ostalo ih je svega 1.520, što je pad skoro isti kao i u Gunji kada gledamo u postocima. Najmanji pad broja Bošnjaka dogodio se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (19,01 posto) i Gradu Zagrebu (19,13 posto). Ostale županije padale su u prosjeku od 20 do 30 posto.

Gledajući velike gradove, najlošiji rezultat bilježi Split, u kojem se broj Bošnjaka skoro prepolovio jer je došlo do pada od 42 posto. Grad Zagreb i dalje je najveći po broju pripadnika bošnjačke nacionalne manjine sa 6.566 pripadnika. Nakon toga slijedi Istarska županija s 4.838 te Primorsko-goranska s 3.547. Novost je izbijanje Dubrovačko-neretvanske županije sa 1.602 Bošnjaka ispred Sisačko-moslovačke županije, koja je ostala na 1.520 pripadnika.

Zanimljivost je, promatrajući gradske lokalne jedinice, kako jedna gradska četvrt unutar Grada Zagreba, a to je Pešćenica-Žitnjak, ima čak 1.402 pripadnika, što je stavlja ispred Dubrovnika, Siska, Labina, pa čak i Gunje. Gledajući u razloge pada broja pripadnika, jasno je kako dominiraju tri faktora. Prvi je trend iseljavanja, što zbog odlaska ljudi u inozemstvu, a što zbog elementarnih nepogoda poput poplava i potresa.

Drugi važan faktor, a koji je prisutan kod svih manjina bez iznimke svakako je asimilacija. Trend asimilacije nisu uspjele zaustaviti niti izuzetno infrastrukturno snažne i nacionalno osviještene manjine poput srpske, mađarske, italijanske ili pak albanske nacionalne manjine.

Treći faktor odnosi se na unutarnje probleme Bošnjaka, a to su nepostojanje adekvatne infrastrukture, dugogodišnja neaktivnost i pasivnost, izostanak već 3 izborna ciklusa iz Hrvatskog sabora, a onda još i najzategnutiji odnosi između Hrvata i Bošnjaka od kraja rata. Prije održavanja popisa stanovništva procjene su bile kako će Bošnjaci postati 4. ili 5. nacionalna manjina po brojnosti. Ipak, to se nije dogodilo, unatoč svemu, Bošnjaci su i dalje druga po brojnosti nacionalna manjina u Hrvatskoj i po svim trendovima teško će se to promijeniti u doglednoj budućnosti. Poboljšanjem ovog trećenavedenog faktora pada Bošnjaci mogu povećati broj pripadnika, kao i smanjiti broj onih koji se izjašnjavaju kao Muslimani.

Novoobjavljeni popis stanovništva ne otkriva nam koliko se ljudi izjasnilo Muslimanima, ali neslužbeno saznajemo da je taj broj smanjen u odnosu na prethodni popis stanovništva. Ohrabruje činjenica da je došlo do povećanja svijesti o materinskom jeziku te da broj u tom segmentu iznimno porastao ako uzmemo u obzir pad pripadnika od 23,34 posto, a porast bosanskog jezika od 4 posto.