Društvo | 24.06.2022.

Kotrlja se lopta ispod Kozaračkog kamena

“Bratstvo”, sinonim jedinstva Kozarca

U Kozarcu već skoro stoljeće postoji Fudbalski klub “Bratstvo”. Dijelio je teške sudbine Kozarčana pa je ugašen u dva navrata, u Drugom svjetskom ratu i tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Povratnici u Kozarac obnovili su rad kluba 2001. godine, a sada počinju gradnju svog novog stadiona.

AMILA MEMIĆ

Fudbal se na prostorima Kozare igrao decenijama unazad. Prvi Fudbalski klub “Bratstvo” osnovan je davne 1931. godine u Kozarcu. Ono što malo ljudi čak i u ovom kraju zna jeste da je originalni naziv kluba bio “Zmaj”, a onda je 1938. godine preimenovan u FK “Bratstvo” i pod tim imenom postoji i danas.

Klub je tokom svog dugogodišnjeg postojanja imao mnoge uspone i padove, za vrijeme Drugog svjetskog rata čak je bio i ugašen. S ponovnim aktiviranjem kluba prolazio je kroz iste probleme kakve su preživljavali njegovi članovi, sva su se dešavanja u društvu odražavala na rad kluba, a posebno je bio težak period kada se u prijedorskom kraju pojavila glad pedesetih godina prošloga stoljeća: najteže im je, ipak, palo kada je Kozarac izgubio status općine.

POVRATAK KOZARČANA

“Bratstvo” je djelovalo sve do 1992. godine, kada je počela Agresija na Kozarac, kada su počela svirepa ubijanja, protjerivanje i mučenje stanovništva. Tada je klub, po drugi put u svojoj historiji, ugašen. Opet počinje raditi krajem devedesetih godina, kada skupina Kozarčana koji su se vratili kućama, tada s prebivalištem u Lušci-Palanki, entuzijastično nastavljaju ondje gdje su nekoć stali i ponovo formiraju ne velik, ali njima iznimno važan klub. Vjerovali su da Kozarac i Kozarčani moraju ponovo imati svoj fudbalski klub, što bi bila jedna od kruna njihovih napora za povratkom.

Klub je u Kozarcu ponovo osnovan 2001. godine, a upravu su činili Kozarčani, povratnici, ljubitelji fudbala i nekadašnji igrači “Bratstva”. Danas se klub takmiči u Drugoj ligi “Zapad” RS-a. Narodski rečeno, u trećoj ligi. Klub ima tri tima, seniorsku te kadete i pjetliće. Ostvaruju veoma dobre rezultate, a najviše su ponosni na činjenicu da u posljednje tri godine nisu izgubili niti jednu utakmicu na svom terenu. Ipak, ono što je najvažnije jeste to da okupljaju veliki broj kozaračke djece. “Bili smo u Turskoj na pripremama, na stadionu 'Beşiktaşa', a ići ćemo opet i ove godine. Mi roditelji to sve finansiramo”, kaže nam Sanel Memić, jedan od dva trenera “Bratstva”.

Potcrtava kako zaista voli raditi posao trenera, voli raditi s dječicom. I sam je, kao dječak i kao mladić, igrao u “Bratstvu”, a u dva je navrata igrao za reprezentaciju države kao kadet.

NOVI STADION

Sada su u klubu odlučili otići dalje, novi projekt na kojem u “Bratstvu” rade svim snagama jeste izgradnja novog stadiona. Stadion i vlastiti teren bili su najveći problem kluba još od dana osnivanja. Čak im je teren oduzet pa je na njemu formirana stočna pijaca, a zatim i veterinarska ambulanta. Zato je klupska uprava započela akciju gradnje stadiona, jer, zbog toga što nemaju svoj teren, u ligi u kojoj se trenutno takmiče, ne mogu igrati svoje utakmice na svom stadionu u Kozarcu, zbog gabarita i dimenzija koje nisu u skladu s propisima.

Potpredsjednik kluba Admir Đonlagić kazao nam je da su, kako bi uskladili gabarite terena, morali kupiti susjednu privatnu parcelu, na kojoj se nalazila devastirana kuća, te su radili korekciju zemljišta s komšijama, koji su, svom srećom, izašli u susret.

 

Kada je novac u pitanju, bez kozaračke dijaspore ovaj klub sigurno ne bi mogao opstajati. Za izgradnju novog stadiona od Grada Prijedora dobili su 5.000 maraka, a obećano im je još 20.000. Također su dobili pomoć od Federalnog ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u iznosu od 20.000 KM. Imajući u vidu da je riječ o veoma skupom projektu, sve ostale troškove pokrit će sami Kozarčani, prije svih, oni koji žive u inozemstvu, a onda i oni koji žive u Kozarcu u skladu sa svojim mogućnostima.

“Mi se, kao Uprava, trudimo da sve što možemo uradimo sami. Trudimo se da što manje novca izdvajamo i da plaćamo samo ono što je neophodno. Želimo napraviti nešto što će trajati, što ćemo moći ostaviti u amanet budućim generacijama”, ističe Đonlagić.

Završili su radove na instaliranju vode i struje, slijedi im jedan od najvećih poslova, a to je izrada drenažnog sistema. Planiraju kopanje kanala dužeg od hiljadu metara, u obliku riblje kosti. Nakon toga, trebaju izgraditi spremnik za vodu od 10.000 litara. S obzirom na to da su u toku radovi na stadionu, igrači “Bratstva” se snalaze na različite načine kako bi organizirali treninge i utakmice. Koriste stadion od FK “Mrakovica”, koji su im srdačno izišli u susret, ali i igralište u sklopu Islamskog centra u Kamičanima.

Iznos novca koji klub dobija od prijedorskih vlasti od prošle je godine dodatno smanjen i nije dovoljan za nesmetan rad kluba. Klub većinom novac dobija od dobrovoljnih prihoda. Osmišljeni su projekti kao što su “Klubovi 100” ili “200”, gdje se uplaćuje 100 ili 200. Sve to plaćaju srčani Kozarčani koji žive raštrkani po svijetu. Posebnu podršku klubu pružaju Kozarčani iz Švicarske, izuzetno organizirani i složni, ali i oni iz Amerike i Nizozemske.

KOZARAC ČINE TRI STVARI

“Bratstvo” u Kozarcu ne predstavlja samo fudbalski klub. On je, doista, mnogo više od toga. Spojio je, spaja i spajat će Kozarčane dok god postoji. U prostorijama kluba se svi osjećaju kao da su kod kuće, čak bi rekli da je i ovo “kao” suvišno jer oni tu zaista i jesu kod kuće. Klupskim prostorijama odzvanja smijeh, kako djece, tako i odraslih. “Željeli smo da to bude jedno mjesto gdje ćemo uz neke sportske vještine kod omladine također pokušati da stvorimo sportski duh. Ako imaš sportski duh, onda nisi sklon nekim drugim, negativnim društvenim pojavama jer te dvije stvari nisu spojive”, kaže nam Admir Đonlagić.

Prije pandemije su imali običaj da organiziraju ljetni kamp, s ciljem da budu tako “centar” Kozarca tokom ljetnih dana. “Sve da bi se ta naša djeca, koja žive na Zapadu, mogla upoznati sa svojim vršnjacima u Kozarcu, kako bi stvorili nova prijateljstva, kako bi se družili i kako bi se stvorila ljubav prema svom kraju, da požele dolaziti svakoga ljeta, a sve kroz neke sportske aktivnosti”, pojašnjava nam Đonlagić.

Kaže da je najvažnije mlade privlačiti Kozarcu, na sve moguće načine. Stariji Kozarčani drage volje dolaze u svoj kraj, čak im ga je teško i napustiti kada dođe vrijeme za povratak u mjesta u kojima danas žive, ali omladina je drugačija i mora im se ljubav prema Kozarcu usaditi od malih nogu. “Pokušavamo probuditi u njima patriotizam, pa makar to bilo kroz fudbal i loptu. Roditelji su oduševljeni konceptom kampa. Mi im kažemo: 'Ostavite dijete kod nas, u sigurnim je rukama' i oni ih tako ostave da se po cijeli dan igraju, druže. To je jedna veoma pozitivna sportska priča”, kaže nam Đonlagić, zaključujući kako Kozarac čine tri stvari: FK “Bratstvo”, KUD “Kozara” Kozarac te Vatrogasno društvo “Kozarac”. Kad bi samo jedno od to troje falilo, Kozarac ne bi bio potpun, oni ga, između ostalog, čine posebnim.

Zato žele svoje utakmice igrati na svom topraku, tamo gdje su igrane od postanka kluba, davne 1931. godine. Nadaju se da će uspješno okončati gradnju stadiona, vlastitog mjesta u nekom ljepšem svijetu. Žele da rade, žele da napreduju, jer za napredak uvijek ima prostora. Dok god je entuzijazma, jake volje i odlučnosti Kozarčana, sve se može učiniti.

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Muškarac poginuo u minskom polju kod Lukavca

Iz tajnih arhiva OZNA-e: Dosje Mustafa Busuladžić

Predsjednik Naroda i Pravde u Unsko-sanskom kantonu osuđen na tri godine zatvora

Da smo samo koji minut kasnije došli, sve bi izgorjelo