Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija imaju brojne sličnosti i zajedničke izazove. Dvije države spaja zajednička historija u okviru Osmanskog carstva i 74 godine zajedničke države Južnih Slavena. Sarajevo i Skoplje imaju jako sličnu čaršiju, bratimljeni su gradovi koje povezuje jedan osnivač i od prošle godine dugo iščekivana avionska linija.
BiH i S. Makedonija su multinacionalna i multikonfesionalna društva što dodatno usložnjava njihovu postsocijalističku transformaciju. Makedonci su jedna od 22 priznate nacionalne manjine u BiH, a državljana S. Makedonije koji su Albanci, Bošnjaci, Torbeši, Romi ili Vlasi živi znatan broj u BiH.
Na pitanje koliko državljana S. Makedonije živi u BiH, odnosno koliko bh. građana ima makedonsko porijeklo, Emica Niami-Nalbantić, predsjednica Udruženja građana makedonskog porijekla, kaže kako se tačan broj se ne zna, jer ne postoji precizna evidencija ni nadležnih organa iz Makedonije ni BiH.
„Prema nezvaničnim podacima Makedonskog udruženja „Braća Miladinovci“, njihov je broj samo u Sarajevu oko 400. Kada govorim o makedonskoj zajednici, ne mislim samo na većinsko stanovništvo, Makedonce hrišćanske vjeroispovjesti, već i na Bošnjake iz Makedonije, Albance, Turke, Srbe, na sve građane koji dolaze iz Makedonije, bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost. Takva je i struktura našeg Udruženja, nacionalno i vjerski izmješana, jer ono što nas sviju veže u jedno udruženje je naša matična država iz koje smo došli u BiH (najviše zbog ljubavi, ali i zbog posla) i ljubav prema njoj“, kaže Niami-Nalbantić za Stav.
Nacionalne manjine u BiH su uglavnom organizovane kroz udruženja po gradovima, a rijetke imaju koordinaciju na državnom nivou.
„Ima makedonskih udruženja u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci, bilo je jedno u Mostaru ali se zbog finansijskih problema ugasilo, potom u Brčkom. Makedonska zajednica ima svoje predstavnike u Vijećima nacionalnih manjina na kantonalnom, federalnom i državnom nivou. Zakon zadovoljava standarde postojanja i rada manjinskih zajednica u BiH. Ali, naravno, u praksi je uvijek drugačije. Pogotovo u Federaciji BiH, jer ne dobijamo nikakva finansijska sredstva, što je preduslov za postojanje svake organizacije, nemamo oficijalnog sjedišta Udruženja (koje može biti u okviru sjedišta za sva Udruženja manjina, kao recimo u Banjoj Luci gdje im je grad besplatno obezbjedio prostorije ili po primjeru Hrvatske koja izdvaja dobra sredstva iz budžeta za manjine). Naše udruženje, konkretno, se finansira iz članarine, koja jedva da može pokriti troškove banke i računovođe, zbog čega i nemamo nekih značajnijoh projekata u društvu. Članovi obilježavaju važne datume matične države, vjerske pranike svih zajednica u Makedoniji, rade na promociji i razmjeni kulturnih, ekonomskih, turističkih i drugih veza između BiH i RSM. Ali uvijek su naša okupljanja vesela, uz pjesmu i osmijeh“, pojašnjava Niami-Nalbantić.
BiH i S. Makedoniju prema mišljenju Niami-Nalbantić spaja, prije svega, zajednički duh, mentalitet, historija, muzika, hrana, humor.
„Spaja ih „Biljana platno beleše“ i „Ne klepeći nanulama“ ili „Makedonsko devojče“ i „Sarajevo ljubavi moja“. Između BiH i Makedonije nema otvorenih ni spornih pitanja. Na nijednom društvenom polju. Nema neriješenih političkih, ekonomskih, kulturnih, socijalnih i druga pitanja. Brojni sporazumi su potpisani između ove dve države iz oblasti socijale, zdravstva, ekonomija, bezbjednosti. Ali ima jedna stvar koja nas razdvaja – burek. Kod nas nije to samo sa mesom, već imamo burek sa sirom, spanaćem, kupusom, dok ovdje sve su pite pitice samo je burek pitac“, ističe Niami-Nalbantić.
Kad je u pitanju historija dva glavna grada spaja osnivač Isa-beg Ishaković te turbe princeze Emine.
„Skoplje i Sarajevo su bratimljeni gradovi. Oba grada za gradonačelnika imaju ženu. Veze su jake na svim poljima. Odnedavno imamo i direktnu avionsku liniju, što dodatno olakšava komunikacije. Ima i dosta privatnih prijateljstava još iz vremena SFRJ, koja i danas traju. Bratimljeni su i skopska općina Karpoš i sarajevski Stari Grad. Imamo i dvije bratimljene škole. Ipak, uvijek im mjesta za napredak, pa tako i u vezama između dva glavna grada. Isa-beg Ishaković je ostavio veliku zadužbinu u Skoplju, koje je postojalo još u antičko doba, a njegovo tadašnje ime je bilo Skupi“, pojašnjava Niami-Nalbantić.
Kultura i muzika su najdinamičnija polja međusobne razmjene slavenskih naroda. Makedonski muzičari i tradicionlna muzika su jako popularni u BiH, ali i sevdalinka je prisutna u Makedoniji. Na njenoj afirmaciji radio je i Toše Proeski.
„Makedonci vole stare pjesme, vole sevdalinke. Čak i mlađe generacije koje ne znaju pričati BHSC jezike, dobro znaju i pjevaju sevdalinke. Jer to su pjesme iz duše, pjesme o ljubavi, o čistim osjećanjima, baš kao i starogradske makedonske pjesme. Često po restoranima gdje je živa muzika možete čuti sevdalinke, ali i goste kako pjevaju. To su pjesme koje nikada neće proći. One su bezvremenske.“
