Korkuti spadaju u niz porodica koje imaju nacionalni, historijski, identitetski značaj u novijoj historiji Bošnjaka. Najveća zasluga za taj status pripada naravno Besimu kao prevodiocu Kur’ana koji je najprihvaćeniji ne samo među Bošnjacima nego i kod Albanaca, Makedonaca i Roma. Njegov prijevod Kur'ana, sa i bez arapskog teksta, štampan je u više izdanja i u više različitih država, sniman na različite nosače zvuka, te u novije vrijeme postao je dostupan i kroz različite mobilne aplikacije.

BESIM – POSLJEDNJI ALIM IZ PORODICE KORKUT

Besim je mlađi brat Sakiba Derviša, rođen je 25. 11. 1904. godine u Travniku. Školovao se u Sarajevu na Šerijatskoj sudačkoj školi i na Al-Azharu, gdje je bio “Gajretov” stipendista. Nakon povratka iz Kaira 1931. godine do Drugog svjetskog rata je uglavnom radio u prosvjeti u Sarajevu i Mostaru. Zahvaljujući jednoj godini provedenoj u partizanima, Besim nakon Drugog svjetskog rata nije imao iskušenja od nove vlasti kao što je bio slučaj s Dervišom. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u različitim državnim institucijama, da bi 23. 2. 1950. godine počeo raditi na Orijentalnom institutu, gdje je proveo 17 godina i ostvario najznačajnije rezultate na polju arabistike.

Besim Korkut je bio dobar pedagog i orijentalista, odnosno arabista. “Komunističke vlasti su Besimu Korkutu nudile visok honorar u zamjenu da radi na prijevodu nekih djela arapskog filozofa Ibn Halduna, koji se smatra tada pretečom marksizma, ali se Besim već odlučio na prijevod Kur'ana kao svoje životno djelo”, piše dr. Ibranović.

DECENIJA RADA NA PREVOĐENJU KUR'ANA

Velika podrška za životni projekt Besima na kojem je radio više od decenije bio je njegov Derviš Korkut.

“Poduhvat koji je napravio Besim Korkut približavajući Božiju riječ kroz prijevod našem čovjeku zaista je neizmjerljiv. Jednostavan stil prevođenja učinit će da će ovaj prijevod doživjeti više izdanja, pa čak biti i osnova za prevođenje Kur'ana na neke druge jezike”, navodi hfz. Ibranović i dodaje da je to “bio vrhunac Besimovog znanja, snalažljivosti i hrabrosti, jer je u pitanju bila Božija riječ”.

Dr. Ibranović pojašnjava težinu i zahtjevnost prevođenja s arapskog jezika, složenost kur'anskog teksta i nužnost poznavanja niza naučnih disciplina te navodi da se Besim oko prevođenja pojedinih ajeta konsultovao s ulemom svoga vremena.

“Nekada ga je tumačenje pokoje riječi ili rečenice ili odlomka zadržavalo po više dana, sedmica, pa i mjeseci. Njegova bratična Bisera, udana Salihagić u Banjoj Luci, kazivala je kako se njoj Besim tužio da je samo suru As-Samed prevodio mjesec dana.”

Nakon konačnog okončanja prijevoda Besim se susreo s novim izazovima oko odabira izdavača koji će zadovoljiti tehničke standarde uporednog štampanja izvornog teksta i prijevoda te sporne recenzije dr. Sulejmana Grozdanića. Na kraju je rješenje ponudio Orijentalni institut kroz štampanje 1977. godine samo prijevoda Kur'ana. Kasnije je Islamska zajednica štampala novo izdanje, što je bila Besimova želja pred smrt kad se razbolio.

Hafiz Ibranović u svojoj knjizi donosi i kritičke osvrte na Besimov prijevod Kur'ana od dr. Jusufa Ramića, dr. Enesa Karića, Kasima Hadžića.

Kulturni doprinos Besima kroz prevođenje i naučni rad kroz obradu arhivske građe je ogroman. Naime, Besim je obradio veliki broj dokumenata iz Dubrovačkog arhiva koji svjedoče o intenzivnim odnosima Republike s Egiptom i Magrebom. Besim je pisao i udžbenike (historija islama, arapska gramatika), preveo je Kelilu i Dimnu i dijelove Hiljadu i jedne noći.

Besim je bio po svojoj naravi žustar polemičar i istraživač, što se jasno vidi kroz korenspodenciju s dr. Š. Sikirićem i dr. F. Bajraktarevićem te kroz njegov komentar novog izdanja prijevoda Kur'ana od Pandže i Čauševića.

DERVIŠ KORKUT ASIMOV – IBUL-'AJN

Derviš Asimov Korkut rođen je 1900. godine u Travniku. Prva znanja stječe od oca, a kasnije se školuje na Azharu, nakon čega je bio imam u Dubrovniku i Trebinju.

“Za vrijeme svog boravka u Dubrovniku Derviš će privatno završiti gimnaziju jer je odmah primijetio da mu nedostaje to savremeno evropsko obrazovanje”, piše dr. Ibranović i dodaje da ga je smrt zadesila u Sarajevu 22. 8. 1943. godine u domobranskoj bolnici.

Iako je kratko živio, ostavio je vidan trag u kroz naučno djelovanje. “Kao pisac i prevodilac potpisivao se imenom Ibnul-'Ajn, tj. sin Asimov, čije ime počinje arapskim glasom ajn, kako bi se razlikovao od svojih imenjaka u porodici.” On je bio svestrano obrazovana ličnost, govorio je više evropskih i orijentalnih jezika, a svoje radove je objavljivao u Glasniku, Novom Beharu, El-Hidaji, Kalendaru Narodne uzdanice...

“Posebno zavređuje pažnju njegov prijevod s turskog jezika, djela pod imenom Istorija širenja islama od Engleza T. W. Arnolda. Profesor Nijaz Šukrić će upotpuniti, završiti ovaj prijevod i on će biti štampan u vidu knjige, i to u više izdanja, što je pokazatelj njegove dobre promocije među muslimanima u Bosni.”

Ibnul-'Ajn je imao izuzetno lijep arapski rukopis i jedan je od naših najboljih poznavaoca tesavvufske nauke u međuratnom periodu te evropske filozofije.

“Njegovo najbolje djelo, bez ikakve sumnje, jeste Spiritualizam i avet materijalizma u svjetlu mistike (Novi Behar, 1938/39). U ovom radu Derviš ef. se predstavio našoj javnosti kao vrsni poznavalac islamske i opće filozofije, govoreći o razvoju filozofske misli o Bogu kroz stoljeća, te o postanku i razvoju ateizma, o opstojnosti duše, nadzemaljskom izvoru Božije Objave, pitanju slobode volje i dr. Tu on pobija mišljenja nekih evropskog orijentalista da je tesavvuf panteizam u materijalističkom smislu”, piše dr. Ibranović.

Aibnul-'Ajn je pisao i o problemima islamskog umeta, nemoralu, o Palestini, islamskoj zajednici i ličnosti...

U povodu njegove smrti Mustafa Busuladžić je u El-Hidaji zapisao: “Unatoč svojih kvalifikacija i izvanrednih sposobnosti, Derviš A. Korkut nije u životu postigao nikakav zavidan položaj. Njega to nije moglo zapasti puzavaca i laktaša, kojima naše suvremeno muslimansko društvo toliko obiluje. U nenormalnim vremenima lažne veličine redovito isplivaju na površinu; vode i predstavljaju društvo. Korkut je bio više tiha i povučena priroda, kojeg je intelektualni život bio tako bujan i plodan. Kao učenjak, bio je objektivan i sve ono što je napisao u kratkom razdoblju svoje naučno-književne djelatnosti je solidno i zrelo i predstavlja trajnu vrijednost. Svi Korkutovi radovi odaju pisca prodorne inteligencije, široke naobrazbe, koji superiorno vlada pitanjima koje obrađuje.”