Francuski filozof Bernard Henri Levy objavio je 'Samoću Izraela', esej u kojem se suočava s društvom potresenim napadima sedmog oktobra, prati trag počinitelja i raspravlja o zemlji koju brani od „islamističkog totalitarizma“. Levy tvrdi: "UN ne zna o čemu govori kada osuđuje da je ono što Izrael prakticira istrebljenje."

“Ne mogu zaboraviti miris kiselog mlijeka koji je prožimao kuće, izrešetane šrapnelima, razbijene i poluspaljene, koje su sa svojim bukovim ormarićima čiji je skromni sadržaj ukraden izgledale kao da su preživjele uragan”, kaže Lévy. “Ne mogu zaboraviti ukusno dizajnirane ulice, obrubljene lijepim kućama i netaknutim vrtovima u kojima se više nije mogao čuti zvuk ljudskog glasa ili pjev ptica, niti svjedočanstva preživjelih i spasitelja koji su pričali kako su morali skupljati leševe, neki od njih su bili obezglavljeni ili rastrgani na komade, drugi pougljenjeni ili izrešetani mecima, izgnječenih ruku, kao da su se borili do posljednjeg daha. A još manje šupa u kojoj su bili odloženi nedodijeljeni dijelovi tijela koje su upravo prikupili. Nagomilani komadi, meso pomiješano, gust miris.”

Francuski filozof i ratni reporter obišao je poprišta napada samo četiri dana nakon sedmog oktobra kako bi iz prve ruke vidio ono što otvoreno opisuje kao "pogrom".

"Ono što se dogodilo tog dana nije se dogodilo nikada prije. Da, bio je to linč kakav smo doživjeli prije, samo pomnožen s hiljadu. Uzimanje talaca bez premca [...] Napad motociklima, kombijima i paraglajderima, uništavajući sve u svom put i počinjen iznenada dok se širio u stvarnom vremenu društvenim mrežama u kojima je lov na Jevreje egzaltirao kao na stoku", naglašava u svom novom eseju.

Esej je bio povod za intervju za španski El Mundo u kojem je iznio nekoliko šokantnih teza. Poziva na bombardiranje Irana, umanjuje palestinske žrtve i obračunava se sa međunarodnim institucijama koje pozivaju na odgovornost Izraela za genocid.

„To je apsurdno. Čini se da ne znaju što je istrebljenje. Znam što je to. Vidio sam pokušaje istrebljenja u Darfuru, u Ruandi, na mnogim mjestima. Mislim da ja bolje znam što je istrebljenje od ovih koji pišu ove partizanske izjave. Ono što Izrael radi nema nikakve veze, čak ni približno, s pokušajem istrebljenja.“

Na pitanje je li napad na iranska nuklearna postrojenja sljedeći logičan korak u trenutnoj eskalaciji, Levy odgovara:  „Izvedivo je, mislim da bi to trebali učiniti, da. A mi, Zapad, trebamo zahvaliti Izraelu ako to učini“, te nastavlja: „Imam dubok osjećaj da se Izrael bori za sve nas u ovom ratu i ne razumijem zašto je sam. Koliko dugo može izdržati? Ne znam. Čak se ni američka podrška Izraelu ne može uzeti zdravo za gotovo. U SAD-u postoje jake struje koje tvrde da takva podrška nije tako strateška kao što se čini, da iziskuje vrlo visoku ekonomsku cijenu, da američka diplomatija treba biti uravnotežena, bla, bla, bla... Izraelska usamljenost je uznemirujuća.“

Konačno, na pitanje šta Evropa sada treba učiniti u vezi sa sukobom na Bliskom istoku, Levy zaključuje: „Hvala Izraelu za ono što radi protiv Irana i stoga protiv Rusije i protiv radikalizma diljem svijeta. To je ono što bismo trebali učiniti.“