Predizborna kampanja bezmalo traje posljednje dvije godine, od kada je “Trojka” osokoljena uspjehom na izborima 2020. proglasila Republiku Sarajevo i krenula da osvaja Bosnu i Hercegovinu. Nisu dospjeli dalje od Ilijaša, ali i dalje su poprilično uspješni u proizvodnji galame. Zaglušujuća buka je svoju predizbornu kulminaciju doživjela ispadima Senada Hadžifejzovića, koji je doživio slom živaca uživo i krenuo u prostački napad na SDA, Bakira Izetbegovića i Sebiju Izetbegović. Zanimljiva će biti ponovo iskazana količina licemjerja (ne munafikluka, jer da budete imenovani munafikom, ipak morate zadovoljiti minimum islamske prakse) u kojoj se Hadžifejzović, nakon svih uvreda koje je izrekao na račun IZ-a i reisul-uleme, samoostvario kao svojevrsni medijski fetva-emin.
Pa odjednom dobismo Hadžifejzovića koji uživo proglašava šta je širk, a šta nije, a pritom angažuje piromane i palitelje državnih institucija iz 2014. godine (Dženan Skelić, SBB aktivista i avanturista iz Zenice) da javnosti saopće kako SDA ide u vatru džehenemsku. Mi ne umišljamo da smo fetva-emini, ali ono što sigurno znamo jeste da je određenje ko će u džennet, a ko u džehennem u domeni suverene Božije odluke. A uplitati se u Božije, tvrditi da imaš tu vrstu moći naziva se... širk.
Zapravo, nakon što je Bakir Izetbegović progovorio autentičnim jezikom bošnjačkog lidera, ne okolišajući s isticanjem svoje bazne nacionalne i vjerske pozicije, vrzino kolo i zbir ljudskih vesvesa iz opozicionog bloka osjetilo je potrebu da tumači vjeru. Pa je Hadžifejzović čak ustvrdio da su Izetbegovići oteli islam baš kao i bošnjačku kulturu i identitet.
Gledali smo nedavno tog novinara kako se uvlači među slabine Aleksandra Vučića, kako proziva druge novinare poturicama, a sada smo dobili medijskog fetva-emina kojem se može oteti islam. Pa neka svako krene od sebe i neka promišlja kako bi ijednom iole iskrenom muslimanu neko mogao oteti islam? Kako bi neko ijednom iole osviještenom Bošnjaku mogao oteti bošnjaštvo? Kako bi i jednom baštiniku kulture neko mogao oteti njegov kulturni identitet? Sve su ovo bitna određenja koja sačinjavaju samu strukturu pojedine ličnosti, govorimo o suštinskim sastavnicama koje čine vlastitost u rasponu od mentalitetskog, razumskog do duševnog. Niko to nikome ne može oteti, niko to nikome ne može otuđiti jer govorimo o nematerijalnoj razini ljudske stvarnosti. Ako to istinski jesi, siguran si od krađe. Iz toga proizlazi da to Hadžifejzović i njegovi medijski orci, koje dovodi da prijete džehenemom u ime Gospodara svih Svjetova, to vjerojatno nisu, pa zato i mogu izgovarati takve besmislice i nelogičnosti.
No, da ovo nije ekskluzivno oboljenje vlasnika FACE TV, govore i nastupi Fude Kasumovića, koji u ime Boga harami i halali narodu, zavisno za koga glasa. Po tome tumačenju glasati za SDA jeste haram, glasati za Fudu jeste halal, bez obzira na to što mu je na stolu vazda neka flaša pive ili rakije. Zapravo je Kasumović preuzeo retoriku proklinjanja, što je svojstveno seoskim sihirbazima koji su zapetljani po nečastivim petljama u Zenici. Zato je i moguće da njegova stranačka sljedbenica na nekom skupu izvali da će Fudo biti šef i u džennetu. I takav šef također tumači narodu šta je SDA-ovski širk, a šta nije.
Po društvenim mrežama se zavrtjela i snimka nekog sirotana koji je poručio da je musliman i da zna da ima Jedan Bog, ali, eto, on ima i drugog boga i on se zove Dino Konaković. Ipak, Konaković za sada ne pokazuje ambiciju da bude šef u džennetu, ali sasvim mu je zabavno kada ga njegova bazica u Travniku proglašava Kulinom banom. Umjesto da to svede na simpatični ispad neke travničke NiP navijačice, Konaković čak dijeli svoje slike uz romantizirane Kulinove portretne grafike. Narcisoidnost je bolest čovjekovog nefsa. Može odvesti u duševnu šizofreniju, a takvi zaista imaju naviku da sami sebe proglase bogovima.
Međutim, Dino Konaković je glup čovjek, doista po vertikali i horizontali neobrazovan i neodgojen političar. Nedavno je izjavio da su lik i djelo Alije Izetbegovića svima nama urezani u srcima i nema niko pravo svojatati ime tog velikana u samo jedan politički koncept. Odnosno, Konaković tvrdi da je osnivač i prvi predsjednik SDA ustvari nestranačka pojava koja je punih jedanaest godina bila na čelu najjače bošnjačke stranke, a zatim bio njen počasni predsjednik. Nešto slično su NiP-ovci odradili sa svojom kandidatkinjom Arijanom Memić, koja je nedavno uz svoj stranački NiP plakat izjavila: Nisam član NiP-a, nikada to od mene niko nije tražio i na tome sam im zauvijek zahvalna. Dakle, ovo je presedan. Mi smo do sada viđali nestranačke direktore, nestranačke članove upravnih odbora, pa čak i navodno nestranačke ekspertske vlade, ali nismo čuli za to da je neko nestranački kandidat na stranačkom plakatu. Isto tako nismo nikada čuli da neko može biti osnivač i predsjednik neke stranke, a pritom da ista ta stranka nema pravo da ističe tu vrstu naslijeđa.
Dakle, za razliku od Kasumovića i Hadžifejzovića, Konaković nije lud, on je samo zlobni glupan. No, kako stvari stoje nalazi se na dobrom putu da postane šef u džennetu. Kako mu sada godi da bude Kulin ban, sigurni smo da će uz svoje nižerangirane sektaške sljedbenike poput Adnana Delića, koji je napisao da će, kada odraste, biti Dino Konaković, ima najbolje šanse da poput Skelića otprema konkurenciju u džehennem.
Do tada čekamo eskalaciju ludila i u međuvremenu očekujemo da neki Adnan Delić ustvrdi da Dino Konaković ustvari ne može biti svojatan samo od NiP-a i da njegov lik i djelo pripadaju svima. Dino Konaković, nestranački predsjednik kantonalne stranke, nematerijalna bošnjačka baština koja nam se smiješi sa stranačkih plakata. Dijeli stranačke iskaznice kao hostije. Fudo pije vino posljednje večere sa svojim seoskim apostolima. Hadžifejzović je lice nezavisnog prostaka i medijski fetva-emin. Ne bismo rekli da su zbir političkih vatrica, prije bismo ocijenili da su ogrjev vatreni. Ali nije na nama da sudimo, zar ne?
