Sve je počelo kada nam je pažnju privukao indikator Google Maps, u blizini našeg hotela u Stuttgartu, tražeći jedno od rijetkih mjesta gdje možete jesti u tom području. Pored restorana je lijepo fudbalsko igralište. Na terenu se mogao pročitati naziv: HNK Slaven Stuttgart 1976.

Kako je moguće da u Stuttgartu postoji klub sa nazivom na hrvatskom jeziku? Znatiželja nas je natjerala da povučemo nekoliko veza i dođemo do Gojka Čizmića, jugoslavenskog emigranta koji se nastanio “u Stuttgartu 1969.”, kako sam kaže. Njegov rad na društvenim mrežama sastoji se od održavanja sjećanja na ono što on naziva 'Jugoliga', fudbalsku ligu u Njemačkoj između ekipa sastavljenih od balkanskih emigranata, stoji napočetku članka kojeg je ovih dana objavio čuveni španski sportski list Marca.

“Nakon Drugog svjetskog rata potražnja za radnom snagom u SR Njemačkoj je jako porasla i mnogi mladi ljudi iz bivše Jugoslavije vidjeli su priliku da emigriraju i zarade u Njemačkoj, kao što je bio moj slučaj, kada sam otišao raditi u Boschu,” kaže Čizmić. “Ovako su se prve balkanske zajednice počele stvarati u ovom dijelu Njemačke, Würtembergu”, nastavlja on.

“Za vrijeme obroka u jednom od tih društava, vlasnik restorana je predložio osnivanje vlastitog fudbalskog tima, jer su se iseljenici obično sastajali kako bi odigrali utakmicu”, kaže Čizmić. I tako su klubovi počeli nicati diljem Stuttgart-Degerloch regije sve dok prvi interni turnir nije održan u junu 1970. godine, na kojem je učestvovalo osam timova”, prisjeća se. Nakon uspjeha tog prvog poziva, organizirana je “Eksperimentalna liga”. Učestvovalo je 13 ekipa i to je bio veliki uspjeh s obzirom da su distance između gradova bile i po 250 km a klubovi nisu imali opremu ni sudije... „Ali takva je bila jugoslavenska zajednica, da je na utakmicu dolazilo i po 1000 gledatelja“, kaže Čizmić. Sjeme je posijano.

“Uspjeh je bio toliki da je osnovano 140 timova, iako se 87 natjecalo u isto vrijeme, između divizija Stuttgart i Baden, koje su stvorene kako bi se skratile udaljenosti putovanja,” objašnjava Ćizmić. S obzirom na uspjehe koje je nizao, Würtemberški fudbalski savez je od sezone 1972./73. primio u svoj sistem Jugoligu, a od 1973./74. bio je zadužen i za njenu organizaciju. Ono što Wurtermberška federacija nikada nije učinila jest uključivanje 'stranih' momčadi u svoj piramidalni sistem njemačkog fudbala.

Osim toga, Jugoslovenski kup se također igrao između ovih momčadi, a Yugoliga je čak imala svoju reprezentaciju koja je igrala protiv timova kakvi su bili Olimpija Ljubljana, Crvena zvezda ili čak protiv jugoslavenske mlade reprezentacije.

Ti su interni turniri na kraju izazvali veliko zanimanje u Jugoslaviji, a tabele su čak objavljivane u nekim novinama na sedmičnoj bazi, a neke je mečeve posmatralo 35.000 gledatelja.

Čizmić potvrđuje da se taj pokret ujedinjenja jugoslovenskih imigranata oko fudbala proširio i na druge evropske zemlje, poput Španije, Turske, Italije i Grčke, čiji su se prvaci i sami "takmičili za Württemberg International“.

Jugoliga je završila 21 godinu kasnije, zbog protoka vremena i uključivanja u njemačko društvo slijedećih generacija a raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili ubrzali su konačan oproštaj 1992. godine.

Gotovo 20 ekipa koje su još odolijevale konačno su integrirane u njemačku fudbalsku piramidu. Oko HJK Slaven Stuttgart, osnovanog 1976. godine, i danas se okuplja velika hrvatska zajednica ovoga kraja. Postoje i druge ekipe koje su preživjele, kao što su Drita Kosova Kornwestheim, Croatia Stuttgart, OFK Beograd Stuttgart, Kosova Bernhausen, FK Sarajevo Stuttgart, između ostalih. Svi se takmiče u Kreisligi, devetom rangu njemačke fudbalske piramide i ostaju bastioni nacionalnog ponosa.