Osamnaestog oktobra 1991. godine, po drugi put u dvadesetom stoljeću, Azerbejdžan je dobio priliku da stekne nezavisnosti. Ustavnim aktom “O državnoj nezavisnosti Republike Azerbejdžan” objavljeno je svijetu da je Azerbejdžan pravni nasljednik Azerbejdžanske Demokratske Republike.

U prvim godinama nezavisnosti Azerbejdžan se suočio s brojnim prijetnjama i teškim iskušenjima. Unutrašnji sukobi, samovolja i nesposobnost u javnoj upravi, teška politička i ekonomska kriza gurnuli su državu na ivicu građanskog rata i doveli u pitanje njenu buduću sudbinu. U tim uvjetima azerbejdžanske zemlje okupirale su oružane snage Armenije, stotine hiljada Azerbejdžanaca protjerano je iz svojih rodnih krajeva. Ono što se događalo još jednom je potvrdilo da je mnogo teže očuvati pravu nezavisnost nego je steći.

U tom teškom trenutku u historiji Azerbejdžana, Heydar Aliyev vratio se na vlast na zahtjev naroda. Tek nakon toga nestala je prijetnja ponovnog gubitka nezavisnosti. Za kratko vrijeme utvrđena su temeljna načela nezavisne unutrašnje i vanjske politike zemlje, osigurana je društvena i politička stabilnost, državna disciplina, započeta je provedba demokratskih reformi i proces izgradnje armije.

Zahvaljujući učešću u „Ugovoru stoljeća“, koji je imao odlučujuću ulogu za dalju sudbinu zemlje, Azerbejdžan je zauzeo poseban položaj na energetskoj karti svijeta, uključio se u procese integracije u globalnu ekonomiju, i poduzeo hrabre korake koji su otvorili put ka budućim uspjesima.

Danas je Azerbejdžan pokretač i aktivan učesnik u gigantskim regionalnim i globalnim projektima. Azerbejdžan vodi nezavisnu vanjsku politiku zasnovanu na svojim nacionalnim interesima i priznat je kao pouzdan partner na globalnoj razini. Posljednjih godina obim ekonomije se više nego utrostručio, stvorena je moćna ekonomska infrastruktura, postignuti su ozbiljni uspjesi u zaštiti, razvoju i promicanju kulturne baštine, u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i drugim društvenim sferama, a materijalno blagostanje ljudi značajno se poboljšalo.

Iako je dvadeset posto zemlje bilo pod okupacijom oko 30 godina a više od milion ljudi bilo u izbjeglištvu, Azerbejdžan nije napuštao zacrtani put i samouvjereno je koračao prema svom cilju.

Uspostavljanje historijske pravde, odnosno, osiguravanje teritorijalnog integriteta, uslijedilo je kao logičan rezultat strateškog kursa, koji je godinama bio vodilja za svestrani razvoj Azerbejdžana, ali i kontinuiranog rada na jačanju moći zemlje.

Azerbejdžanska vojska, koja je pokazala herojstvo i patriotizam na bojnom polju, oslobodila je zemlju od okupacije u samo 44 dana. Domovinski rat, koji je vodio azerbejdžanski narod, završio se potpisivanjem akta o kapitulaciji Armenije.

Pobjeda Azerbejdžana u Domovinskom ratu stvorila je novu realnost u cijelom regionu. Povijesna Pobjeda Azerbejdžana označava početak novog razdoblja u razvoju zemlje i regije u cjelini.

Usvajanjem predloženog zakona na inicijativu predsjednika Ilhama Aliyeva, počev od ove godine, 18. oktobar obilježavat će se u Azerbejdžanu kao Dan obnove nezavisnosti. Danas, prvi put u tridesetogodišnjoj historiji nezavisnosti, azerbejdžanski narod obilježava godišnjicu obnove nezavisnosti kao narod pobjednik koji je osigurao svoj teritorijalni integritet.