Uskoci su bile vojnički organizirane pljačkaške grupe kršćanskih prebjega iz Osmanskog Carstva koje su od 15. pa do početka 16. stoljeća na prostorima Dalmacije pod vlašću Habsburške Monharije imale važnu ulogu u borbi protiv Osmanskog Carstva, naročito u kontekstu “maloga rata” a što je bio termin za neprestane gerilske pogranične borbe. Ime su dobili po tome što su “uskakali” na teritorije Bosanskog ejaleta kako bi ubijali i pljačkali tamošnje bošnjačko stanovništvo. Najpoznatiji su bili senjski uskoci, koji su djelovali iz grada Senja pod zaštitom Habsburške Monarhije.

Većina oružanih aktivnosti uskoka se svodila na gerilske napade na osmanske trgovačke karavane, naselja i brodove, ali su nekada korišteni i kao gusari u napadima na mletački pomorski saobraćaj što je na kraju dovelo i do njihovog sukoba s Mletačkom Republikom.

Odnos uskoka prema muslimanskom stanovništvu, posebno Bošnjacima u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni, bio je neprijateljski i izuzetno surov. Uskoci su redovno napadali na trgovačke karavane i većinski bošnjačka naselja, zbog čega su bili smatrani značajnim problemom s obje strane – i od Osmanlija a na kraju i od Mlečana. Uskoci su smatrali bošnjačko stanovništvo svojim prirodnom neprijateljem pa su stoga osmanske vlasti često poduzimale mjera za suzbijanje njihovih pljačkaških pohoda.

U svjetlu ovakvih historijskih činjenica potpuno je neshvatljivo višegodišnje nastojanje crvenih drugova iz SDP-a da formiraju posebni odjel Federalnog tužilaštva za istraživanje i procesuiranje korupcije i organiziranog kriminala, koji bi se nazivao USKOK. Naravno, riječ je o pokušaju kopiranja slične institucije koja pod istim imenom postoji u Republici Hrvatskoj. No dok takav naziv ima pozitivne konotacije u hrvatskoj nacionalističkoj mitologiji – “borbe protiv Turaka” i Hrvatske kao “predziđa kršćanstva” (Antemurale Christianitatis) – to sigurno nije slučaj sa bosanskohercegovačkom i bošnjačkom historijom.

Uskoci su bili doslovno fanatični kršćanski hajduci, banditi i pljačkaši koji su većinu vremena provodili ne u borbi protiv “turske vojske” i utvrđenih gradova već u napadima na bošnjačka naselja, trgovačke karavane, napadima koji su bili praćeni ne samo običnom pljačkom i paljevinom već i pokoljima, fizičkim istrebljivanjem nekršćanskog “turskog”, u stvarnosti bošnjačkog, stanovništva.

Kakvu nam poruku ovim šalju drugovi iz SDP-a, pogotovo jer trenutni lider SDP-a Nermin Nikšić tvrdi kako se USKOK-a boje “SDFA botovi” – a što je dehumanizirajući termin za sve neistomišljenike i kritičare nametnute “trojke” – za koje Nikšić tvrdi da vode “kampanje laži” te da će USKOK omogućiti da se otkrije šta zaista “rade oni i njihovi kadrovi”?!

Šta se zaista poručuje upotrebom takvih naziva i najavama nekih obračuna spram neistomišljenika? Zabrinjavajuće je što su drugovi iz SDP-a toliko (auto)kolonizirani pa koriste termine i nazive iz stranih kultura dok im, recimo, ne bi nikada palo na pamet da neku instituciju nazovu “akindžija”? Ili je možda stvar u tome da tu nema autošovnizima jer je SDP-ovicma termin USKOK zaista bliži jer je dio njihove kulture, dok naziv “akindžija”, pak, nije? Najvažnije od svega, hoće li taj crveni USKOK raditi isto što i grupa po kojoj je dobio naziv, pljačkati i trijebiti “Turke” za račun “predziđa kršćanstva”?